Gazi Ferhad-paša Sokolović

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gazi Ferhad-paša Sokolović
Portret Gazi Ferhad-paše Sokolovića iz 1612. od Dominicusa Custosa
Portret Gazi Ferhad-paše Sokolovića iz 1612. od Dominicusa Custosa
Biografske informacije
Datum smrti septembar 1590[1]
Mjesto smrti Budim[1]
Nacionalnost Bošnjak
Druga imena Ferhat-beg Sokolović (Banjalučki), Ferhat-beg, Ferhad beg-Sokolović, Bošnjak Gazi Ferhad-paša Sokolović, Gazi Ferhad-paša Bosanac Sokolović[2]
Kliški sandžak-beg
Namjesnikovanje jesen 1566[3][4]
Smjenjivanje proljeće 1573[4][3]
Ratovi Kiparski rat (1571–1573)[4]
Bosanski sandžak-beg
Namjesnikovanje proljeće 1573[4][3]
Smjenjivanje septembar 1580[5]
Važnije bitke Opsada Gvozdanskog (1577–1578)
Bosanski beglerbeg
Namjesnikovanje septembar 1580[5]
Smjenjivanje 1588[6]
Budimski beglerbeg
Namjesnikovanje 1588[6]
Smjenjivanje septembar 1590[6]

Gazi Ferhad Paša Sokolović bio je kliški (1566–1573)[4][3] i bosanski sandžak-beg (1573–1580),[4][3][6] te prvi bosanski beglerbeg (1580–1588)[6] i beglerbeg Budimskog pašaluka (1588–1590),[6] a ostao je u sjećanju kao najznačajniji graditelj i utemeljivač Starog Grada Banja Luke kao kasabe i šehera,[7] te graditelj tadašnjeg Zemunika, koji je u 16. vijeku postao grad s najvećim brojem građana u dalmatinskom dijelu Krčkog sandžaka.[8]

Rani period života (1530–1566)[uredi | uredi izvor]

Rođen je oko 1530. godine kao sin Rustem-bega Sokolovića,[9] amidžić slavnog velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića.[9] Braća su mu bila Ali-beg Sokolović, mlađi brat i poznat kao kliški sandžak-beg,[10] i Derviš-beg Sokolović.[9] Prije nego je imenovan kliškom sandžak-begom je bio ulufedžibaša[4] – dnevničar.[11]

Kliški sandžak-beg (1566–1573)[uredi | uredi izvor]

Godinu dana nakon što je njegov amidža Mehmed-paša Sokolović postao veliki vezir je u jeseni 1566. godine Ferhad-beg postao kliški sandžak-beg.[4] Godine 1570.[6] osvojio je tvrđavu Vespoljac, te pošto ju je osposobio i obnovio dao joj ime Sejdi Islam (bedem islama).[12] Poduzeo je niz vojnih operacija u dalmatinskom zaleđu u toku Kiparskog rata i Lepantske bitke (1571–1573). Borbe su napadom na Šibenski kotar počele, a vršeni su stalni napadi i na Split. Prodiranjem do Zadra osvojen je Zemunik, Ozren, Brodin, zaleđe Trogira i opsjedan Novigrad. Mlečani su napadali neuspješno Klis, Makarsku i Novi, a nakratko su zauzeli tvrđave Kamen i Solin, te Skradin. Osvojene tvrđave Ferhad-beg priključio je Kliškom sandžaku čime je on značajno proširio teritoriju Osmanlijskog carstva. Ferhad-begovi osvajanja su bile dio glavne politike Osmanlijskog carstva na ovim područjima sa ciljem da prošire Carstvo prema sjeverozapadu, bliže Beču – rezidencijalni grad Habsburške monarhije, bedema kršćanstva. U vezi s razgraničenjem u Dalmaciji zbog potpisivanjem mirovnog sporazuma je on odigrao glavnu ulogu.[4] U svojoj Histroiji Muvekkit razgraničenje ovakvo prenosi: "...Tada su se nevjernici predali i pristali da s Ferhad-pašom zaključe mir ida se prema njegovoj želji odredi granica. Ferhad-paša je stao na morskojobali i bacio topuz koji je imao u ruci rekavši: 'Od mjesta gdje je topuz paonaovamo naše je!', i tako odredio granicu, pa su, na taj način, granični znaci postavljeni." Prema mirovnom ugovoru su Mlečani i Osmanlije zadržali što su u tom momentu i držali, ali su Mlečani morali platiti 300.000 dukata za otkup 50 sela oko Zadra, 30-ak oko Šibenika i za Posedarje,[13] tako je jedini stvarni gubitak bio Zemunik.[8] Njegov nasljednik na poziciju kliškog sandžak-bega je bio njegov rođak Lala Kara Mustafa-paša Sokolović.[10]

Bosanski sandžak-beg (1573–1580)[uredi | uredi izvor]

Kada je tadašnji bosanski sandžak-beg Lala Mehmed-paša Sokolović premješten za dvorskog lalu u Carigrad je njega naslijedio rođak Ferhad-paša[8], koji je svoju sposobnost u prošlom ratu dokazao[9], i tako je mir s Mlečanima sklopljen za vrijeme njegove vladavine u martu 1573. godine.[14] Ferhad-beg je 1573. ušao sa oko hiljadu ljudi u Banja Luku kako to detaljno Ibrahim Alajbegović Pečevija, čiji je daidža Ferhad-beg bio, opisuje,[15] a kao njegova lična garda su stalno uz njega bili oko 200 do 300 ljudi.[16] Godine 1573, prve godine uprave Bosne, Ferhad-beg je sa 10.000 do 12.000 ratnika započeo vojni pohod prema Bihaću, a već iste godine je provalio u Hrvatsku, gdje je njega Austrijski general Herbert Auersperg kod grada Budaškog na rijeci Radonji, pritoci Korane, dočekao. 22. septembra 1575 je došlo do bitke u kojoj je barun Herbert Auersperg ubijen i njegova vojska poražena, a njegov sin grof Vuk Engelberg je pao Sokoloviću u sužanjstvo. Majka Vuka platila je po Pečeviji 30.000 dukata da bi spasila sina, a s tim parama je Ferhad-beg sagradio Ferhadiju u Banja Luci i nabavio njoj vakuf. Ta džamija je jedan od najljepših arhitektonskih spomenika osmanlijskog doba u Bosni. Mirovni ugovor s Habsburškom Monarhijom je Mehmed-paša Sokolović obnovio 1575. godine, ali je Ferhad-beg ipak nastavio s ratovanjem.[17] Tokom godine 1576. su vršene oko 50 do 60 upade u bansku Hrvatsku osmanlijske vojske. U aprilu 1576. godine je Ferhad-beg sa sedam hiljada vojnika došao pod Hrastovicu, a putem su upadali u nezaštićena sela. Tom prilikom je zauzeo u junu Bužim, a u julu Cazin. Njegov sljedeći cilj je bio Bihać, gdje je uspio da zadrži veliki dio protivničke vojske, a međuvremenom upadao je u nezaštićene mletačke i ostale habsburške teritorije. Početkom 1577. godine je stupio na snagu mir koji je s Portom sklopio David Ungnad i s tim su prestali upadi Ferhad-bega u Hrvatsku, Sloveniju i Ugarsku. Ungnad je tražio da se vrati Cazin i Bužim uz nagradu od 50.000 cekina, ali je tu ponudu Mehmed-paša odbio.[17] Zbog te odluke Mehmed-paše je Ferhad-beg nastavio osnivanje i zauzeo Mutnik, Veliku Kladušu, Peći, Podzvizd i Zrin. Tako da su sva mjesta oko Une bila zauzeta osim Bihaća.[18]

Bosanski beglerbeg (1580–1588)[uredi | uredi izvor]

Septembra 1580. godine je ga zatekla sultanova naredba sa kojem je stvoren Bosanski beglerbegat, tako da je on postao prvi beglerbeg Bosne i s tim paša. Puno je ratovao i u tome dobio naziv gazija.

Budimski beglerbeg (1588–1590)[uredi | uredi izvor]

Godine 1588. je imenovan za budimskog beglerbega, gdje je proveo dvije godine.[9] Septembru 1590. godine je ga jedan njegov roba usmrtio. Mrtvo tijelo mu prenesoše u Banju Luku i sahraniše u naročitom turbetu kraj Ferhadije džamije.[1]

Zadužbine[uredi | uredi izvor]

Dalmacija[uredi | uredi izvor]

Ferhat-paša je zagradio u Zemuniku prvu džamiju i s tim je grad stekao status kasabe, a nakon toga dolazi i do urbanizacije i razvoja ovog grada, da bi postao grad s najvećim brojem građana u dalmatinskom dijelu Krčkog sandžaka.[8] U selu Hrvace napravio je džamiju, a u tvrđavi Vran mekteb.[12]

Banja Luka[uredi | uredi izvor]

On je osnovao kasabu Donji Šeher između Crkvine i Vrbasa, iako je Sofi Mehmed-paša znatno pospješio razvitak Banje Luke, današnjeg Gornjeg Šehera, Ferhat-pašu treba smatrati osnivačem Donjeg Šehera i s time Banja Lukom. Prije Ferhad-paše je Donji Šeher bio malo naselje o čemu svjedoče kršćanski grobovi na Laušu, te naziv potoka Crkvine. Donji Šeher, savremena Banja Luka, se razvio u značajan grad za vrijeme Ferhad-pašine vladavine. Od godine 1576. do 1578. je izgradio 216 objekata, najpoznatije su džamija Ferhadija (oko 1575. godine), kraj nje mekteb i turbe za sebe, pa šadrvan i hamam i za njih poseban vodovod, sahat-kula, javne zahode, karavan-saraj i hambar za žito, pa u neposrednoj blizini džamije 200 samih obrtničkih i trgovačkih dućana, dakle čitavu čaršiju, veliki drveni most preko Vrbasa i kameni most preko Crkvine, a u blizini tih objekata do 2 km kaldrme u širini od 5 aršina i to od Gornjeg Šeherea do potoka Crkvine.[7] On je i osnovao kasabu Lišnja u donjem toku Vrbasa na putu prema Doboju i Derventi, koje je danas istoimeno selo kod Prnjavora.[7]

Mađarska[uredi | uredi izvor]

U Pečuhu je izgradio džamiju s kupolom, dvostruki hamam, tekiju i mekteb, a u Sogubini, Kratovu, Dobrunu i Ravnom podigao je karavan-saraj i hanove.[12]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Biščević, Vedad (2006). Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463-1878. Sarajevo: Connectum. str. 135. 
  2. ^ Biščević, Vedad (2006). Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878. Sarajevo: Connectum. str. 127. 
  3. ^ a b c d e Korić, Elma (2015). "Nekoliko osmanskih dokumenata o događajima u dalmatinskome zaleđu u drugoj polovini 16. stoljeća". Povijesni prilozi (Zagreb: Hrvatski institut za povijesta) 48: 72–73. 
  4. ^ a b c d e f g h i Korić, Elma (2012). "Uloga Ferhad-bega Sokolovića u utvrđivanju granica između Osmanskog carstva i Mletačke republike nakon završetka Kiparskog rata 1573. godine". Povijesni prilozi (Zagreb: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke) 33: 135. 
  5. ^ a b Korić, Elma (2011). "Pratnja Bosanskog sandžakbega, Ferhad-bega Sokolovića". Prilozi za orijentalnu filologiju (Sarajevo: Orijentalni Institut u Sarajevu) 61: 351. 
  6. ^ a b c d e f g Biščević, Vedad (2006). Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878. Sarajevo: Connectum. str. 129. 
  7. ^ a b c Biščević, Vedad (2006). Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878. Sarajevo: Connectum. str. 130. 
  8. ^ a b c d Korić, Elma (2012). "Uloga Ferhad-bega Sokolovića u utvrđivanju granica između Osmanskog carstva i Mletačke republike nakon završetka Kiparskog rata 1573. godine". Povijesni prilozi (Zagreb: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke) 33: 137. 
  9. ^ a b c d e Biščević, Vedad (2006). Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878. Sarajevo: Connectum. str. 128. 
  10. ^ a b Korić, Elma (2012). "Uloga Ferhad-bega Sokolovića u utvrđivanju granica između Osmanskog carstva i Mletačke republike nakon završetka Kiparskog rata 1573. godine". Povijesni prilozi (Zagreb: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke) 33: 141. 
  11. ^ Husić, Aladin (2006). "VOJNE PRILIKE U SPLITSKO-ZADARSKOM ZALEĐU (osmanski serhat 1530-1573)". Prilozi za orijentalnu filologiju (Sarajevo: Orijentalni Institut u Sarajevu) 56: 129. 
  12. ^ a b c Husedžinović, Doc. dr. Sabira (2012). "VALORIZACIJA HISTORIJSKIH VRIJEDNOSTI VAKUFNAMA BANJA LUKE SA ASPEKTA URBANOG RAZVOJA OVOG GRADA STOLJEĆIMA". Zbornik radova o vakufima (Sarajevo: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini - Vakufska direkcija Sarajevo; Medžlis Islamske zajednice Tuzla): 110. 
  13. ^ Korić, Elma (2012). "Uloga Ferhad-bega Sokolovića u utvrđivanju granica između Osmanskog carstva i Mletačke republike nakon završetka Kiparskog rata 1573. godine". Povijesni prilozi (Zagreb: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke) 33: 136. 
  14. ^ Korić, Elma (2012). "Uloga Ferhad-bega Sokolovića u utvrđivanju granica između Osmanskog carstva i Mletačke republike nakon završetka Kiparskog rata 1573. godine". Povijesni prilozi (Zagreb: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke) 33: 138. 
  15. ^ Korić, Elma (2011). "Pratnja Bosanskog sandžakbega, Ferhad-bega Sokolovića". Prilozi za orijentalnu filologiju (Sarajevo: Orijentalni Institut u Sarajevu) 61: 352. 
  16. ^ Korić, Elma (2011). "Pratnja Bosanskog sandžakbega, Ferhad-bega Sokolovića". Prilozi za orijentalnu filologiju (Sarajevo: Orijentalni Institut u Sarajevu) 61: 354. 
  17. ^ a b Biščević, Vedad (2006). Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878. Sarajevo: Connectum. str. 133. 
  18. ^ Biščević, Vedad (2006). Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878. Sarajevo: Connectum. str. 134.