Sahat-kula

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Banjalučka sahat-kula. Najstarija sahat-kula u BiH. Pogled sa minareta Ferhadija džamije

Sahat-kula je kula karakteristična za bosanske čaršije ali i za druga mjesta koja su bila pod vlašću ili uticajem Osmanlijske imperije. Građene su isključivo u evropskom dijelu Osmanskog carstva, naročito u Bosni i Hercegovini što je bila islamska varijacija na zapadnoevropsku formu zvonika te je sahat-kula simbolična graditeljska osobina Bosne i Hercegovine. Sahat-kule su građene uglavnom sa velikim satom na jednom ili više lica objekta (obično na četiri lica) kako bi veći broj stanovnika određenog mjesta mogao čitati vrijeme. Sahat-kula je arhaični izraz u bosanskom jeziku i odnosni se na specifične građevine izgrađene pretežno na području Bosne i Hercegovine.[1]

Prema jednom putopiscu iz Francuske iz 16. vijeka, prva sahat-kula podignuta je u Skoplju između 1566. i 1572. godine. Sahat-kule su najčešće građene u centralnim zonama čaršije, i to uz džamije, kao zadužbine pojedinih vakifa, mada ih ima i na drugim mjestima, poput sahat-kule u Maglaju koja je podignuta u oboru maglajske tvrđave, ili onih u Tešnju, Gradačcu ili Počitelju.

Za slične građevine u svijetu, u bosanskom jeziku postoji izraz toranj ili jednostavno kula. Kule su obično dijelovi crkava ili objekata gradske uprave.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Sve su sahat-kule pravljene na isti način, samo se razlikuju po dimenzijama i po položaju mjesta gdje su građene. To su visoke građevine četvorne osnovice, dimenzija od 3,07 do 4 m. Visine su različite, a kreću se od 10 do 28 m. Najniža je u Gornjem Vakufu, a najviša u Sarajevu. Debljina zidova je od 65 cm do 1 metra. Sahat-kula u Jajcu razlikuje se od svih drugih u Bosni i Hercegovini. To i nije objekat ove vrste, nego obična kapi-kula jajačke tvrđave, u kojoj je negdje poslije njena osnutka postavljen uređaj za mjerenje vremena.[1]

Zidane najčešće kamenom i pokrivene šatorastim krovom. Ispod krova, najčešće se nalazi vijenac, a ispod njega četiri otvora okrenuta na sve četiri strane, gdje se nalazi sat sa napravom za otkucavanje vremena. Satovi su spojeni sa zvonom. Osim ta četiri, na sahat-kulama se javljaju i otvori u vidu puškarnica, koji su raspoređeni od podnožja pa do vrha objekta. Ovi otvori imaju zadatak da male količine svjetlosti uvedu u unutrašnjost objekta i osvijetle strmo drveno stubište kojim se dolazi do satnoga mehanizma. Stubišta su bila postavljena uz zidove i imala su na kutovima podeste – odmorišta.

Sahat-kule u BiH[uredi | uredi izvor]

Sahat-kule u Bosni i Hercegovini su uglavnom napravljene za vrijeme vladavine Osmanlijske imperije, a pravljene su zbog potreba obavljanja pet dnevnih namaza, pa su na kule postavljeni javni satovi. Uglavnom su pravljene nedaleko od džamija i često su bile dijelom većeg urbanog kompleksa koji je pored džamije također često imao i mauzoleje, hamame, šadervane i zanatske radnje. Sahat-kula je predstavljala značajan arhitektonski objekat u klasičnoj osmanlijskoj organizaciji grada na prostorima Bosne i Hercegovine koji je označavao središte ekonomsko razvijene urbane sredine. U periodu osmanlijske uprave u Bosni i Hercegovini izgrađena je 21 sahat-kula:

Sahat-kule u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Sahat-kule u Crnoj Gori[uredi | uredi izvor]

Sahat-kule u Sjevernoj Makedoniji

Tornjevi (kule)[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Banjalučka sahat-kula

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Hamdija Kreševljaković: Sahat kule u Bosni i Hercegovini" (PDF). fmks.gov.ba. Pristupljeno 9. 2. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Mirsad Omerčić: Sahat-kula – reprezentativni kulturno-historijski spomenik grada grada Gračanice iz osmanskog vremena" (PDF). gracanickiglasnik.ba. Pristupljeno 9. 2. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)