Kliški sandžak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Tvrđava Klis u 16. vijeku

Kliški sandžak bio je jedan od sandžaka u Osmanlijskom carstvu, osnovan 1537. godine sa formalnim sjedištem u Klisu, dok je u praksi zapravo grad Livno bio centar ovog sandžaka na jugozapadu carstva koji je od 1580. godine pripadao Bosanskom pašaluku. Na istoku je graničio sa Hercegovačkim sandžakom, a na sjeveru i sjeveroistoku sa Bosanskim sandžakom. Na jugu i zapadu nalazila su se osvojena, mahom urbana područja (Split, Šibenik, Zadar) i njihova neposredna zaleđa prijateljske Mletačke republike, odnosno posljednja područja banske Hrvatske.[1]

Osnivanje Kliškog sandžaka (1537)[uredi | uredi izvor]

Sa svojim vjernim pratiocem Murat-begom Tardićem, glasoviti Gazi Husrev-beg zauzimao je redom jednu po jednu tvrđave i mjesta u Hrvatima, pa je uvažavajući savezničke odnose s Mlecima i njihovim gradovima na obali, svoje vojne akcije usmjerio u pravcu posljednjih teritorija banske Hrvatske, posebice tvrđave Klis. Klis je bio tvrd orah, o kojem su se godinama lomile jake bosanske vojne snage, no nakon nekoliko neuspješnih pokušaja konačno je osvojen 12. marta 1537. godine.[1] Osvajanjem Klisa Bosanski sandžak sada prostirao bez prekida od Dubrovnika do Udbine, osim nekoliko manjih mletačkih enklava na obali (Omiš, Split, Šibenik, Zadar). Osim Klisa zauzet je i Kamen, samo tri kilometra istočno od Splita. Radilo se o gradu usred polja, sa malo stanovnika i posade. Po Memibegovićem opisu u maloj tvrđavi su tri kamena topa i trojica aga, od kojih je jedan stalno u Kamenu, a druga dvojica u Cetini i Hlivnu.[2]

Rumelijski ejalet (1537–1580)[uredi | uredi izvor]

Na prijedlog Husrev-bega da se formira novi sandžak sa zauzetim teritorijem i svih nahija Bosanskog sandžaka (kadiluci Skradin i Neretva) u sjeverozapadnoj Bosni, Dalmaciji, Krbavi i Lici i da se za sandžak-bega kliškog imenuje njegov ćehaja Murat-beg Tardić, Porta je pozitivno odgovorila, odobrivši da se od dijelova Bosanskog sandžaka izdvoje teritorije, koje će ući u sastav novoosnovanog Kliškog sandžaka. To su područja od Konjica na istoku do Gospića na zapadu, od Klisa i Skradina na jugu, do rijeke Une na sjeveru. U oblasti polja su nahije Hlivno, Sarumiše, Belgrad (Glamoč), Grahovo i Kupres. Sjeverozapadni dio sandžaka činile su nahije Janj, Ključ, Unac i Sokol, a istočni Uskoplje, Rama i Neretva. Ovaj spisak kliških nahija (općina) pokazuje opseg osvojenih teritorija do 1537. godine, kada je sandžak osnovan, a narednih godina njegov će se teritorij još dalje proširiti prema zapadu.[2][1] Oko 1580. godine, nešto prije osnivanja Bosanskog pašaluka, od sjevernog dijela Kliškog sandžaka je odvojena ogromna teritorija i od nje stvoren Lički sandžak.[1]

Bosanski ejalet (1580–1826)[uredi | uredi izvor]

Godine 1580. Kliški sandžak izdvojen je iz Rumelijskog ejaleta i priključen zajedno s ostalim šest sandžacima novostvorenom Bosanskom pašaluku. Poslije Karlovačkog mira 1699. godine je najveći dio teritorije Kliškog sandžaka postao dio Mletačke republike,[3] a preostali dio je 1826. godine priključen Bosanskom sandžaku.[1]

Klis i Livno kao sjedišta sandžaka[uredi | uredi izvor]

Za sjedište sandžaka odabran je Klis iz više nego simboličkih razloga, no on nikad nije postao i stvarno sjedište Kliškog sandžaka i kliških sandžak-begova. Neposredna blizina mletačkog Splita, isturenost tvrđave na samoj granici i nerazvijena gradska infrastruktura bili su nepovoljni argumenti za Klis kao centar ovog dijela carstva. Umjesto toga stvarno sjedište Kliškog sandžaka bilo je smješteno u unutrašnjosti, pri čemu se grad Hlivno nametao kao prirodno i logično sjedište. Grad na rijeci Bistrici pružao je relativnu sigurnost, jer se nalazi u Bosni i iza planinskog masiva Dinare, a ono je bilo i ranije središte Murat-bega i njegove obitelji, te je imalo izvjesno administrativno iskustvo. Boravak prvih sandžak-begova live Klis u Livnu pretvorit će malu kasabu u značajan grad Bosanskog ejaleta.[2]

Kliški sandžak-begovi[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Kliški sandžak-begovi

Prvi sandžak-beg je bio Gazi Husrev-begov ćehaja Murat-beg Tardić koji je sandžaku vladao sve do 1543. godine kada je smješten na položaj Požeškog sandžak-bega. Najvažniji i najpoznatiji sandžak-begovi Kliškog sandžaka su bili: sjajni vojnik Duganli-Malkoč-beg (1543–1553), prvi bosanski beglerbeg i osnivatelj Banje Luke Gazi Ferhad-paša Sokolović (1553–1574), bosanski beglerbeg i kninski kapetan Mehmed-paša Atlagić (1685–1687).[4][5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e Hazim Šabanović: Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela Svjetlost, 1982.
  2. ^ a b c Ahmet Burek: Kameno Hlivno. Livno u turskom vaktu Planjax 2007.
  3. ^ Noel Malcolm: Bosna kratka povijest Buybook, 2011.
  4. ^ Dr. Marko Perojević: Klis u turskoj vlasti Napre­dak, 1936.
  5. ^ "ATLAGIĆ (Alibegović, Atlibegović)". Hrvatski biografski leksikon. Pristupljeno 2. 4. 2016.