Implicitni i eksplicitni ateizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Dijagram prikazuje odnose između slabog/jakog i implicitnog/eksplicitnog ateizma.
Eksplicitno jaki/pozitivni/tvrdi ateisti (ljubičasta boja desno) tvrde da je "postoji bar jedan Bog" netačna izjava.
Eksplicitno slabi/negativni/meki ateisti (plava boja desno) odbijaju ili izbjegavaju tvrdnju da bilo kakva božanstva postoje bez izričitog upotrebljavanja da je "postoji bar jedno božanstvo" netačna izjava.
Implicitno slabi/negativni ateisti (plava boja lijevo) bi sadržavalo osobe (poput male djece i nekih agnostika) koji ne vjeruju u božanstvo, ali nisu izričito odbacili ovakav pogled.
(Veličina dijagrama ne prikazuje relativan broj osoba unutar određene grupe.)

Implicitni i eksplicitni ateizam su termini koje je George H. Smith (1979) prvi put koristio za opis dvije vrste ateizma. "Implicitni ateizam" se definira kao "nedostatak teističkog vjerovanja bez svjesnog odbacivanja", dok se "eksplicitni ateizam" definira kao "nedostatak teističkog vjerovanja zbog svjesnog odbacivanja istog".[1] Eksplicitni ateisti su razmislili o ideji boga i božanstava, te su odbacili bilo kakva vjerovanja da ona postoje. Implicitni ateisti nisu odbacili mogućnost da postoji bog, niti su proširili svoje shvatanje teme, iako ne održavaju vjerovanje u boga ili božanstva.

Implicitni ateizam[uredi | uredi izvor]

Smith definira "implicitni ateizam" kao "nedostatak teističkog vjerovanja bez svjesnog odbacivanja". "Nedostatak teističkog vjerovanja" obuhvata sve forme nevjerovanja u božanstva. Ovo bi obuhvatilo odrasle osobe koje nikad nisu čule za koncept božanstava ili osobe koje nisu detaljnije proširili svoje shvatanje teme. Ovo bi obuhvatilo i agnostike koji kažu da ne vjeruju u bilo kakva božanstva (čak i ako navode da nisu ateisti). Obuhvaćaju se i djeca, mada se, zavisno od autora, mogu obuhvatiti i novorođenčad. Baron d'Holbach je već 1772. rekao da su "Sve bebe rođene kao ateisti. Nemaju znaje o Bogu."[2] Smith ne govori o novorođenčadima, mada navodi da bi ovaj pojam obuhvatio neku djecu koja nemaju znanja o božanstvima:

"Čovjek koji nije upućen u religiju je ateist jer ne vjeruje u Boga. Ova kategorija bi uključivala djecu koja imaju mentalni kapacitet da razumiju sve probleme, ali su i dalje nesvjesna tih problema. Činjenica da ovakvo dijete ne vjeruje u Boga ga čini ateistom."[1]

Ernest Nagel protivriječi Smithovoj definiciji ateizma kao "nedostatka teizma", te govori da eksplicitni ateizam ima pravo da nosi oznaku ateizma:

Pod pojmom "ateizam" ću podrazumijevati kritiku i odbacivanje većih tvrdnji svih varijacija teizma... ateizam se ne treba odnositi na sam čin nevjerovanja... Stoga, dijete koje nije nikada čulo religijska uputstva o Bogu ili božanstvima, nije ateist jer ne odbacuje bilo koje teističke tvrdnje. Isto tako važi i za odraslog čovjeka, koji se povukao sa već postojeće očeve vjere ili jednostavno prikazuje ravnodušnost prema temi, također nije ateist jer ne pokušava kriticirati teizam niti iznositi bilo kakva vlastita mišljenja.[3]

Eksplicitni ateizam[uredi | uredi izvor]

Smith govori da su pojedine motivacije za eksplicitni ateizam racionalne, dok druge nisu. Navodi sljedeće za racionalne:

Najčešća varijacija ateizma je eksplicitni ateizam filozofske prirode. Ovaj pogled smatra da je vjera u boga iracionalna i da je treba odbaciti. Pošto se ova vrsta ateizma zasniva na kritici teističkih vjerovanja, njen najbolji opis bi bio kritični ateizam.[1]

Za Smitha je eksplicitni ateizam podijeljen u 3 grupe:[1]

  1. Stav koga je najlakše opisati kao "Ne vjerujem u postojanje boga ili natprirodnog bića";
  2. Stav koga je najlakše opisati kao "Bog ne postoji" ili "postojanje boga je nemoguće";
  3. Stav koji "odbija raspravljati o postojanju boga" jer je "sam koncept boga neinteligentan".

Iako Nagel odbija opisati ono što Smith opisuje kao "implicitan ateizam" kao vrstu ateizma, oba autora se slažu oko klasifikacije 3 vrste eksplicitnog ateizma, s napomenom da Nagel ne koristi termin "eksplicitan".

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Smith, George H. (1979). Atheism: The Case Against God. Buffalo (New York): Prometheus. str. 13–18. ISBN 0-87975-124-X. 
  2. ^ d'Holbach, P. H. T. (1772). Good Sense. Pristupljeno 15. 7. 2015. 
  3. ^ Nagel, Ernest (1959). "Philosophical Concepts of Atheism". Basic Beliefs: The Religious Philosophies of Mankind. Sheridan House. 
    ponovo oštampano u Critiques of God, uredio Peter A. Angeles, Prometheus Books, 1997.