Idi na sadržaj

Južni okean

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Antarktički okean, kako je definisan u nacrtu 4. izdanja Granica okeana i mora Međunarodne hidrografske organizacije (2002)

Južni okean je vodena masa koja okružuje Antarktik.[1] Predstavlja četvrti po veličini svjetski okean (veći samo od Arktičkog okeana)[2] i posljednji definisan, s obzirom na to da je prihvaćen od strane MHO tek 2000te, mada je termin odavno korišten među moreplovcima. Predhodno tome, smatralo se da su Atlantik, Pacifik i Indijski okean produžeci Antarktika.

Od 68 država koje su članice IHO-a, njih se odazvalo 28 glasanju o novom okeanu, 27 ih se izjasnilo za novi okean, dok je samo Argentina odbila prihvatiti postojanje novog okeana. ime Južni okean odabralo je 18 država, uz alternativno ime Antarktički okean. Polovina glasova bila je za to da se granica Južnog okeana odredi na 60. stepenu južne hemisfere, a druga polovina izjasnila se da granicu želi na 35. stepenu.

Ove promjene odrazile su se na skorašnja otkrića u okeanografiji o važnosti morskih struja. Ukupna površina koju ovaj okean zauzima iznosi 20.327.000 km2.

Maksimalnu dubinu Južnog okeana, koristeći definiciju da leži južno od 60. paralele, izmjerila je ekspedicija Pet dubina početkom februara 2019. godine. Tim ekspedicije s višesnopnim sonarom identificirao je najdublju tačku na 60° 28' 46"J, 025° 32' 32"Z, s dubinom od 7.434 metra. Vođa ekspedicije i glavni pilot podmornice, Victor Vescovo, predložio je da se ova najdublja tačka nazove "Faktorijanska dubina", na osnovu imena podmornice s posadom DSV Limiting Factor, u kojoj je on uspješno posjetio dno prvi put 3. februara 2019.[3]

Općenito razgraničenje Antarktičke konvergencije, koje naučnici ponekad koriste kao razgraničenje Južnog okeana.

Svojim putovanjima 1770-ih, James Cook je dokazao da vode obuhvataju južne geografske širine globusa. Ipak, geografi se često nisu slagali oko toga da li Južni okean treba definirati kao vodenu površinu ograničenu sezonski promjenjivom Antarktičkom konvergencijom - okeanskom zonom gdje se hladne, sjeverno tekuće vode s Antarktika miješaju s toplijim subantarktičkim vodama[4] - ili ga uopće ne definisati, već tretirati njegove vode kao južne granice Tihog, Atlantskog i Indijskog okeana. Međunarodna hidrografska organizacija (IHO) konačno je riješila debatu nakon što je utvrđen puni značaj preokretanja cirkulacije Južnog okeana, a termin Južni okean sada definira vodenu površinu koja se nalazi južno od sjeverne granice te cirkulacije.[5]

Cirkulacija Južnog okeana koja se prevrće je važna jer čini drugu polovinu globalne termohaline cirkulacije, nakon poznatije atlantske meridionalne cirkulacije koja se prevrće (AMOC). [6] Slično kao i AMOC, i na nju su značajno utjecale klimatske promjene, na načine koji su povećali stratifikaciju okeana, [7] a što također može rezultirati značajnim usporavanjem cirkulacije ili čak prelaskom prekretnice i potpunim kolapsom. Potonje bi imalo negativne utjecaje na globalno vrijeme i funkciju morskih ekosistema ovdje, što bi se odvijalo stoljećima.[8] [9] Kontinuirano zagrijavanje već mijenja morske ekosisteme ovdje.[10]

Podjela Južnog okeana

[uredi | uredi izvor]

Južni okean, je okeanografski rečeno, definiran kao okean koji pripada Antarktičkoj struji, koja kruži oko Antarktika. Podjelu okeana možemo izvesti prema geografskim karakteristikama kao što su: "mora", "prolazi", "uvale", "kanali", i "zalivi". Mora od kojih se sastoji Južni okean su: Amundsenovo, Bellingshausenovo, Davisovo, D'Urvilleovo, Kooperacijsko, Kosmonautovo, Lazarevljevo, Mawsonovo, Riiser-Larsenovo, Rossovo, Somovljevo i Weddellovo more, kao i dio Drakeovog prolaza.

Prirodni resursi

[uredi | uredi izvor]

Ispod Južnog okeana vjerovatno se nalaze velike, a možda i ogromne, rezerve nafte i plina.[11] Također se pretpostavlja da Južni okean sadrži akumulacije vrijednih minerala kao što su zlato, formirane tokom procesa sedimentacije.[2]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Southern Ocean".
  2. 1 2 "The World Factbook — Central Intelligence Agency". web.archive.org. 13. 2. 2017. Arhivirano s originala, 13. 2. 2017. Pristupljeno 15. 12. 2024.
  3. ↑ "Explorer completes another historic submersible dive". For The Win (jezik: engleski). 2019-02-06. Pristupljeno 2019-02-16.
  4. ↑ "Explorer completes another historic submersible dive". For The Win (jezik: engleski). 2019-02-06. Pristupljeno 2019-02-16.
  5. ↑ "Do You Know the World's Newest Ocean?". ThoughtCo.
  6. ↑ "NOAA Scientists Detect a Reshaping of the Meridional Overturning Circulation in the Southern Ocean". NOAA. 29 March 2023.
  7. ↑ "Explorer completes another historic submersible dive". For The Win (jezik: engleski). 2019-02-06. Pristupljeno 2019-02-16.
  8. ↑ Lenton, T. M.; Armstrong McKay, D.I.; Loriani, S.; Abrams, J.F.; Lade, S.J.; Donges, J.F.; Milkoreit, M.; Powell, T.; Smith, S.R.; Zimm, C.; Buxton, J.E.; Daube, Bruce C.; Krummel, Paul B.; Loh, Zoë; Luijkx, Ingrid T. (2023). The Global Tipping Points Report 2023 (Report). University of Exeter.
  9. ↑ Logan, Tyne (29 March 2023). "Landmark study projects 'dramatic' changes to Southern Ocean by 2050". ABC News.
  10. ↑ Constable, Andrew J.; Melbourne-Thomas, Jessica; Corney, Stuart P.; Arrigo, Kevin R.; Barbraud, Christophe; Barnes, David K. A.; Bindoff, Nathaniel L.; Boyd, Philip W.; Brandt, Angelika (2014). "Climate change and Southern Ocean ecosystems I: how changes in physical habitats directly affect marine biota". Global Change Biology (jezik: engleski). 20 (10): 3004–3025. Bibcode:2014GCBio..20.3004C. doi:10.1111/gcb.12623. ISSN 1365-2486. PMID 24802817.
  11. ↑ Pyteraf, Marzena (2025-01-22). "Calling a discovery without drilling a well". GeoExpro (jezik: engleski). Pristupljeno 2026-01-06.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Južni okean koji govori o geografiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Južni_okean&oldid=3905923"