Idi na sadržaj

Tektonika ploča

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Litosferne ploče)
Najvažnije Zemljine litosferne ploče
Tectonics plates (preserved surfaces)

Tektonika ploča je geološka teorija koja objašnjava pomicanje Zemljine kore velikih razmjera. Teorija uključuje te ujedno i zamjenjuje stariju hipotezu pomicanja kontinenata, koja datira iz prve polovine 20. vijeka, te koncept širenja morskog dna razvijen tokom 1960-ih.[1]

Vanjski dio Zemlje se sastoji od dva sloja: vanjskog sloja, koji se naziva litosfera, a obuhvata koru i čvrsti gornji dio plašta, dok se ispod litosfere nalazi astenosfera. Iako u čvrstom stanju, astenosfera ima relativno nisku viskoznost i posmičnu snagu te se stoga u geološkoj vremenskoj skali može ponašati kao tečnost. Ispod astenosfere se nalazi krući donji plašt, čije je fazno stanje posljedica ne manjih temperatura, već visokog pritiska.

Tektonika

[uredi | uredi izvor]

Nakon što je 1906. godine probio rasjed San Andreas, izazvavši veliki potres u San Franciscu, američki geolog Harry Fielding Reid[1] razvio je takozvanu teoriju elastičnog odskoka kako bi objasnio tektonske potrese. Ideja kaže da se tektonski potresi dešavaju kada se naprezanja u stijenskim masama nagomilaju do tačke u kojoj rezultirajući naponi premašuju kapacitet stijene, što dovodi do naglog pucanja. Pukotine se brzo šire kroz stijenu, uglavnom u istom smjeru, i povremeno se mogu protezati kilometrima prateći određenu zonu slabosti. Naprimjer, rasjed San Andreas se pomjerio preko 430 km (270 milja) 1906. godine. Zemlja se pomjerila horizontalno duž ove rute za do 6 metara. Ovisno o vrsti rasjeda koji ih stvara, potresi imaju različite karakteristike. Tipičan model rasjeda uključuje i "dip" i "strike", koji se odnosi na smjer od sjevera koji zauzima horizontalna linija u ravni rasjeda (ugao od horizontale prikazan najstrmijom kosinom u rasjedu). Nožni zid je najniži zid kosog rasjeda. Viseći zid se nalazi iznad nožnog zida. Proklizavanje je pomicanje stijenskih masa jedna pored druge na liniji sa strijelom. „Dip-slip faulting“ je kretanje koje se događa paralelno s proklizavanjem. Ovisno o tome da li se blok nalazi na desnoj ili lijevoj strani rasjeda iz susjednog bloka, skliznuti rasjedi mogu biti desno ili lijevo bočni.[2][3]

Pretpostavlja se da su svi poznati rasjedi bili sjedište jednog ili više potresa u prošlosti, iako su tektonski pokreti duž rasjeda često spori, a većina geološki drevnih rasjeda sada je aseizmična (to jest, više ne izazivaju zemljotrese). Stvarni rasjed povezan sa zemljotresom može biti složen i često nije jasno da li u određenom zemljotresu ukupna energija izlazi iz jedne ravni rasjeda. Za razliku od naglih pomaka klizanja koji uzrokuju seizmičke valove, uočeni geološki rasjedi povremeno pokazuju relativne pomake na skali od stotine kilometara tokom geološkog vremena. Naprimjer, uzročni rasjed istočno od Pekinga doživio je proklizavanje površine od oko jedan metar tokom potresa u Tangshanu 1976. godine, dok je rasjed Chelung-pu doživio do osam metara vertikalnog klizanja tokom potresa na Tajvanu 1999. godine.[3]

Litosfera

[uredi | uredi izvor]

Litosfera je razlomljena u tzv. litosferne ploče (tektonske ploče). Postoji sedam glavnih i još znatno manjih ploča. Litosferne ploče plove na astenosferi. Postoje tri tipa granica među pločama: konvergentne granice, divergentne granice i transformni rasjedi. Potresi, vulkanska aktivnost, izdizanje planinskih lanaca te oblikovanje okeanskih jaruga se pojavljuje duž granica ploča. Bočno se pomicanje ploča obično odvija brzinama od 0,66 do 8,50 centimetara godišnje. Litosferne ploče su velike, pokretljive ploče stijena, nepravilnog oblika, od kojih je načinjena Zemljina litosfera. Površina ploče može u potpunosti biti načinjena od morskog dna (kao u slučaju Naskanske ploče) ili se može sastojati i od kontinenta i od okeana (kao u slučaju Evroazijske ploče). Neke manje litosferne ploče potpuno su kontinentalne, ali sve velike ploče sadrže i morsko dno.[4]

Ploče se pomiču kao cjelina, što rezultira pojavom da je unutrašnjost ploče relativno tektonski pasivna. Vulkani, zemljotresi, mlađi planinski lanci u uskim su područjima na granicama ploča.

Postoji nekoliko velikih ploča i mnogo sporednih. Najvažnije su:

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b "Plate Tectonics". education.nationalgeographic.org (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 2. 2025.
  2. ^ "Earthquake USGS". earthquake.usgs.gov. Pristupljeno 21. 2. 2025.
  3. ^ a b Harris, Rolf, (30 March 1930–10 May 2023), entertainer, Oxford University Press, 1. 12. 2007, ISBN 978-0-19-954089-1, pristupljeno 21. 2. 2025
  4. ^ "Lithosphere". education.nationalgeographic.org (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 2. 2025.