Idi na sadržaj

Komorska fibrilacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Komorska fibrilacija
Drugi naziviVentrikuska fibrilacija
12-odvodni EKG koji pokazuje ventrikulsku fibrilaciju
SpecijalnostKardiologija
SimptomiSrčani zastoj gubitak svijesti i bez pulsa[1]
UzrociKoronarna srčana bolest (uključujući infarkt miokarda), bolest zalistaka, kardiomiopatija, Brugadaov sindrom, strujni udar, sindrom dugog QT, intrakranijsko krvarenje[1][2]
Dijagnostička metodaElektrokardiogram[1]
Diferencijalna dijagnozaTorsades de pointes[1]
TretmanKardiopulmonalna reanimacija (CPR) sa defibrilacijama[3]
PrognozaStopa preživljavanja 17% (van bolnice), 46% (u bolnici)[1][4][5]
Frekvencija~10% ljudi sa srčanim zastojem[1]

Komorskaa fibrilacija (V-fib ili VF) je abnormalni srčani ritam u kojem komora doživi fibrilaciju.[2] To je zbog neorganiziranog električne aktivnosti.[2] Komorska fibrilacija rezultira srlanim zastojem sa gubiktkom svijesti i pulsa.[1] Nakon toga slijedi iznenadna srčana smrt u odsustvu liječenja.[2] Ventrikulska fibrilacija se u početku nalazi kod oko 10% ljudi sa srčanim zastojem.[1]

Uzrok i dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Komorska fibrilacija može nastati zbog koronarne srčane bolesti, bolesti zalistaka, kardiomiopatija, Burgadaovog sindroma, sindroma dugog QT, električnog šoka, ili unurarkranijskog krvarenja.[1][2][6] Dijagnoza se postavlja pomoću elektrokardiograma (EKG) koji pokazuje nepravilne neformirani kompleks QRS bez jasnih P talasa.[1] Važna diferencijalni dijagnoza je torsades de pointes.[1]

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Komorskaa fibrilacija je uzrok srčanog zastoja. Ventrikulski mišić trza se nasumično umjesto da se kontrahira na koordiniran način (od vrha srca do izlaza iz komoraa), i tako komora ne uspijeva pumpati krv po tijelu – zbog toga je klasifikovan kao srčani zastoj ritma, a pacijente sa V-fib treba liječiti kardiopulmonalnom reanimacijom (CPR) i hitnom defibrilacijom. Ako se ne liječi, ventrikulska fibrilacija je brzo fatalna jer vitalni organi tijela, uključujući srce, nemaju dovoljno kisika, a kao rezultat toga pacijenti u ovom ritmu neće biti svjesni niti reagirati na podražaje. Prije srčanog zastoja, pacijenti se mogu žaliti na različite simptome u zavisnosti od osnovnog uzroka. Pacijenti mogu pokazivati znakove agonalnog disanja, koji laiku može izgledati kao normalno spontano disanje, ali je znak hipoperfuzije moždanog stabla.

Na EKG-u ima izgled nepravilne električne aktivnosti bez vidljivog uzorka. Može se opisati kao 'grubo' ili 'fino' u zavisnosti od amplitude, ili kao napredovanje od grube do fine V-fibrile. Gruba V-fibrila može bolje reagirati na defibrilaciju, dok fina V-fibrila može oponašati pojavu asistole na defibrilatoru ili srčanom monitoru postavljenom na nisku frekvenciju. Neki kliničari mogu pokušati defibrilirati fine V-fibrile u nadi da se može vratiti u srčani ritam kompatibilan sa životom, dok će drugi pružiti CPR, a ponekad lijek kao što je opisano u protokolima u pokušaju da se poveća njegova amplituda i izgledi za uspješnu defibrilaciju.

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Komorska fibrilacija je opisana kao "haotična asinhrona frakcionisana aktivnost srca" (Moe et al. 1964). Potpuna definicija je da je ventrikulska fibrilacija "turbulentna, neorganizirana električna aktivnost srca na način da zabilježene kontinuirane elektrokardiografske promjene oblika, veličine i smjera".[7]

Komorska fibrilacija se najčešće javlja unutar oboljelog srca i, u velikoj većini slučajeva, predstavlja manifestaciju osnovne ishemijske bolesti srca. Ventrikulska fibrilacija se također vidi kod osoba sa kardiomiopatijaa, miokarditisom i drugim srčanim patološkim stanjima. Osim toga, viđa se kod neravnoteže elektrolita, predoziranja kardiotoksičnih lijekova i nakon davljenja ili velike traume.[8] Također je primjetno da se komorska fibrilacija javlja tamo gdje nema vidljive srčane patologije ili drugog evidentnog uzroka, takozvane idiopatske ventrikulske fibrilacije.

Idiopatska komorska fibrilacija javlja se sa poznatom incidencom od približno 1% svih slučajeva vanbolničkog zastoja, kao i 3-9% slučajeva fibrilacije koja nije povezana sa infarktom miokarda i 14% svih reanimacije ventrikulske fibrilacije kod pacijenata mlađih od 40 godina.[9] Iz toga slijedi da, na osnovu činjenice da je komorska fibrilacija sama po sebi uobičajena, idiopatska fibrilacija predstavlja značajan mortalitet. Nedavno opisani sindromi kao što je Brugadaov sindrom mogu dati naznake o osnovnom mehanizmu ventrikulskih aritmija. Kod Brugadaovog sindroma, promjene se mogu naći u EKG u mirovanju sa dokazima blokade desne grane snopa (RBBB) i ST elevacije u grudnim vodovima V1-V3, sa osnovnom sklonošću iznenadnoj srčanoj smrti.[10]

Relevantnost ovoga je da teorije o osnovnoj patofiziologiji i elektrofiziologiji moraju objasniti pojavu fibrilacije u naizgled "zdravom" srcu. Evidentno je da postoje mehanizmi koje ne cijenimo i ne razumijemo u potpunosti. Istražuju se nove tehnike otkrivanja i razumijevanja temeljnih mehanizama iznenadne srčane smrti kod ovih pacijenata bez patoloških dokaza osnovne srčane bolesti.[11]

Porodična stanja koja predisponiraju pojedince na razvoj ventrikulske fibrilacije i iznenadne srčane smrti često su rezultat genskih mutacija koje utiču na ćelijske transmembranske onske kanale. Naprimjer, kod Brugadaovog sindroma zahvaćeni su natrijski kanali. U određenim oblicima sindroma dugog QT intervala, zahvaćen je kalijev unutrašnji ispravljački kanal.

U 1899. također je otkriveno da je komorskaa fibrilacija, tipski, krajnji uzrok smrti kada se koristi električna stolica.[12]

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Fina komorsla fibrilacija kao što se vidi na traci ritma[13]
Ultrazvučna potvrda gornje trake ritma[13]
Log-log grafikon efekta naizmjenične struje I trajanja T koja prelazi s lijeve ruke na stopala kako je definirano u IEC publikaciji 60479–1.[14]
AC-1: neprimjetno
AC-2: primjetno, ali nema mišićne reakcije
AC-3: kontrakcija mišića sa reverzibilnim efektima
AC-4: mogući nepovratni efekti
AC-4.1: do 5% vjerovatnoće komorske fibrilacije
AC-4.2: 5-50% vjerovatnoće fibrilacije
AC-4.3: preko 50% vjerovatnoće fibrilacije

Histopatologija[uredi | uredi izvor]

Mikrografija pokazuje raspad miofibrile sa kvadratnim jezgrima, morfološki korelat komorske fibrilacije (boja H&E)

Raspad miofibrrila, skraćeno MFB, povezano je s komorsakom fibrilacijom koja dovodi do smrti.[15] Histomorfološki, MFB se karakteriše frakturama srčanih miofibrila okomitih na njihovu dugačku osu, sa kvadraturom miofibrilskog jedra.

Liječenje i prognoza[uredi | uredi izvor]

Liječenje je kardiopulmonalna reanimacija (CPR) i defibrilacija.[3] Dvofazna defibrilacija može biti bolja od monofazne.[3] Lijekovi epinefrin ili amiodaron mogu se dati ako početni tretmani nisu efikasni.[1] Stopa preživljavanja među onima koji su van bolnice kada se otkrije aritmija je oko 17%, dok je u bolnici oko 46%.[1][4]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Iznenadni srčani zastoj je vodeći uzrok smrti u industrijaliziranom svijetu. Izaziva značajan mortalitet sa otprilike 70.000 do 90.000 iznenadnih srčanih smrti svake godine u Ujedinjenom Kraljevstvu, a stopa preživljavanja je samo 2%.[16] Većina ovih smrtnih slučajeva je posljedica komorske fibrilacije koja je posljedica infarkta miokarda, ili "srčanog udara".[17] Tokom ventrikulske fibrilacije, srčani minutni volumen pada na nulu i, osim ako se ne otkloni brzo, smrt obično nastupa za nekoliko minuta.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g h i j k l m Baldzizhar, A; Manuylova, E; Marchenko, R; Kryvalap, Y; Carey, MG (septembar 2016). "Ventricular Tachycardias: Characteristics and Management". Critical Care Nursing Clinics of North America. 28 (3): 317–29. doi:10.1016/j.cnc.2016.04.004. PMID 27484660.
  2. ^ a b c d e "Types of Arrhythmia". NHLBI. 1. 7. 2011. Arhivirano s originala, 7. 6. 2015. Pristupljeno 7. 9. 2016.
  3. ^ a b c Neumar, RW; Shuster, M; Callaway, CW; Gent, LM; Atkins, DL; Bhanji, F; Brooks, SC; de Caen, AR; Donnino, MW; Ferrer, JM; Kleinman, ME; Kronick, SL; Lavonas, EJ; Link, MS; Mancini, ME; Morrison, LJ; O'Connor, RE; Samson, RA; Schexnayder, SM; Singletary, EM; Sinz, EH; Travers, AH; Wyckoff, MH; Hazinski, MF (3. 11. 2015). "Part 1: Executive Summary: 2015 American Heart Association Guidelines Update for Cardiopulmonary Resuscitation and Emergency Cardiovascular Care". Circulation. 132 (18 Suppl 2): S315-67. doi:10.1161/cir.0000000000000252. PMID 26472989. In the appendix
  4. ^ a b Berdowski, J; Berg, RA; Tijssen, JG; Koster, RW (novembar 2010). "Global incidences of out-of-hospital cardiac arrest and survival rates: Systematic review of 67 prospective studies". Resuscitation. 81 (11): 1479–87. doi:10.1016/j.resuscitation.2010.08.006. PMID 20828914.
  5. ^ Bougouin, W.; Marijon, E.; Puymirat, E.; Defaye, P.; Celermajer, D. S.; Le Heuzey, J.; Boveda, S.; Kacet, S.; Mabo, P.; Barnay, C.; Da Costa, A.; Deharo, J.; Daubert, J.; Ferrières, J.; Simon, T.; Danchin, N. (2013). "Incidence of sudden cardiac death after ventricular fibrillation complicating acute myocardial infarction: a 5-year cause-of-death analysis of the FAST-MI 2005 registry". European Heart Journal. 35 (2): 116–122. doi:10.1093/eurheartj/eht453. PMID 24258072.
  6. ^ Barash, Paul G. (2009). Clinical Anesthesia (jezik: engleski). Lippincott Williams & Wilkins. str. 168. ISBN 9780781787635. Arhivirano s originala, 8. 8. 2017.
  7. ^ Robles de Medina, EO; Bernard, R; Coumel, P (1978). et al. "Definition of terms related to cardiac rhythm. WHO/ISFC Task Force". Eur J Cardiol. 8 (b2): 127–44. PMID 699945.
  8. ^ Mogayzel, Cyndra; Quan, Linda; Graves, Judith R; Tiedeman, Dean; Fahrenbruch, Carol; Herndon, Paul (april 1995). "Out-of-Hospital Ventricular Fibrillation in Children and Adolescents: Causes and Outcomes". Annals of Emergency Medicine. 25 (4): 484–91. doi:10.1016/s0196-0644(95)70263-6. PMID 7710153.
  9. ^ Viskin, S; Belhassen, B (1990). "Idiopathic ventricular fibrillation". Am. Heart J. 120 (3): 661–71. doi:10.1016/0002-8703(90)90025-S. PMID 2202193.
  10. ^ Brugada, P; Brugada, J (1992). "Right bundle branch block, persistent ST segment elevation and sudden cardiac death: a distinct clinical and electrocardiographic syndrome. A multicenter report". J. Am. Coll. Cardiol. 20 (6): 1391–6. doi:10.1016/0735-1097(92)90253-J. PMID 1309182.
  11. ^ Saumarez, RC; Heald, S; Gill, J (1995). et al. "Primary ventricular fibrillation is associated with increased paced right ventricular electrogram fractionation". Circulation. 92 (9): 2565–71. doi:10.1161/01.cir.92.9.2565. PMID 7586358. Arhivirano s originala, 8. 7. 2012. Pristupljeno 27. 2. 2023.
  12. ^ Juan, Stephen (20. 10. 2006). "What happens when you are executed by electrocution?". The Register (jezik: engleski). Pristupljeno 1. 2. 2019.
  13. ^ a b "UOTW #37 - Ultrasound of the Week". Ultrasound of the Week. 11. 2. 2015. Arhivirano s originala, 9. 5. 2017. Pristupljeno 27. 5. 2017.
  14. ^ Weineng Wang, Zhiqiang Wang, Xiao Peng, Effects of the Earth Current Frequency and Distortion on Residual Current Devices Arhivirano 8. 11. 2014. na Wayback Machine, Scientific Journal of Control Engineering, Dec 2013, Vol 3 Issue 6 pp 417-422
  15. ^ Baroldi, G.; Silver, MD.; Parolini, M.; Pomara, C.; Turillazzi, E.; Fineschi, V. (Apr 2005). "Myofiberbreak-up: a marker of ventricular fibrillation in sudden cardiac death". Int J Cardiol. 100 (3): 435–41. doi:10.1016/j.ijcard.2004.10.007. PMID 15837088.
  16. ^ National Institute for Health and Clinical Excellence Guidelines 2000
  17. ^ Myerburg RJ et al. 1995

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Srčane bolesti