Lycopodiophyta

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lycopodiophyta
Raspon fosila: Silur, prije 428 miliona godina[1]Sadašnjost
Lycopodium hickeyi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Lycopodiophyta
D.H. Scott
Rekonstrukcija oblika Lepidodendron

Lycopodiophyta je nekadašnja divizija paprati.[2] Imenovana je po tipskom rodu Lycopodium, u porodici Lycopodiaceae, red Lycopodiales.

Danas su reklasificirane u od razred Lycopodiopsida. Ponekad su smešteni u diviziju Lycopodiophyta ili Lycophyta ili u poddiviziju Lycopodiophytina. One su jedna od najstarijih linija postojećih (živih) vaskularnih biljaka; grupa uključuje izumrle biljke koje su datiraju iz silura, od prije otprilike 425 miliona godina.[3][4] Likofite su neke od dominantnih biljnih vrsta karbonskog perioda, a uključivale su drvolike vrste, iako su postojeće relativno male biljke.[5]

Opis[uredi | uredi izvor]

Likofite se razmnožavaju sporama i imaju smjenu generacija u kojoj (kao i druge vaskularne biljke) dominira generacija sporofita. Neke su homosporne, dok su drugi heterosporne.[6] Kada se široko obuhvate, likofite predstavljaju evolucijsku liniju različitu od one koja vodi do svih ostalih vaskularnih biljaka, eufilolofita, kao što su paprati , golosjemenjače i cvjetnice. Definiraju ih dvije sinapomorfije: bočne, a ne terminalne sporangije (često u obliku bubrega ili reniforma) i egzarhne protostele, u kojima je protoksilem izvan metaksilema, a ne obrnuto. Izumrli zosterofili imali su najviše samo ekstenzije stabljike u obliku zakrilca ("enacije"), a ne listove, dok postojeće vrste likofita imaju mikrofile, listove koji imaju samo jedan vaskularni trag (venu), a ne mnogo složenije megafil kao kod drugih vaskularnih biljaka. Izumrli rod Asteroxylon predstavlja prelaz između ove dvije grupe: ima vaskularni trag koji izlazi iz centralne protostele, ali se proteže samo na bazu izrasline na površini datog dijela biljke.

Svi zosterofili i postojeće likofite su relativno male biljke, ali neke izumrle vrste, poput Lepidodendrales, bile su poput drveća i formirale su prostrane šume koje su dominirale u pejzažu i pridonijele stvaranju uglja.

Taksonomija i filogenija[uredi | uredi izvor]

U najširem opsegu likofita, grupa uključuje izumrle zoosterofile, kao i postojeće (žive) likofite i njihove najbliže izumrle srodnike. Imena i redovi koji se koriste u ovoj grupi znatno se razlikuju. Neki izvori koriste imena "Lycopodiophyta" ili kraće "Lycophyta" da bi obuhvatali zosterofile kao i postojeće likofite i njihove najbliže izumrle srodnike,[7] a ostali nazivi isključuju zosterofile.[8][9] Ime "Lycopodiophytina" također je ih je uključivalo. Konsenzusna klasifikacija Grupe za filogeniju pteridofita, 2016 (PPG I) smješta sve sadašnje likofite u razred Lycopodiopsida,[10]koji ima 1.290 do 1,340 vrsta.[11][12][10] Više informacija o klasifikaciji likofita može se naći na linku Lycopodiopsida § Classification.

Glavnu kladističku studiju na kopnenim biljakama publicirali su Kenrick i Crane, 1997.[1] U 2004, Crane et al. objavili su nešto pojednostavljene kladograme, utemeljene na brojnim ranijim slikama Kenricka i Cranea (1997). Njihov kladogram za likofite reproduciran je dolje (bez nekih grana za 'baze grupe' da bi se smanjila veličina dijagrama).[13]

U ovom pogledu, zosterofili sadrže parafiletsku grupu, u rasponu od oblika poput Hicklingia, koji su imali gole stabljike,[14] do oblika kao što su Sawdonia i Nothia, čija su stabljika prekrivena neskulariziranim bodljicama ili urezima. [15][16] Rod Renalia ilustrira probleme u klasifikaciji ranih kopnenih biljaka. Ima karakteristike i nelikofitnihriniofita - sa terminalnim, a ne bočnim sporangijama - i zosterofila - sporangije u obliku bubrega koji se otvaraju duž distalne granice.

Prilično različito gledište predstavljeno je u analizi koju su 2013. izvršili Hao i Xue. Njihov preferirani kladogram pokazuje zosterofil i pridružene rodove baznih i likopodiopsidnih eufilofitnih, tako da ne postoji kladus koji odgovara široko definiranoj grupi likofita koju koriste drugi autori.[17][18][19]

Tracheophyta

Bazne grupe

Adoketophyton

Zosterophyllopsida

Lycopsida

Bazne grupe (Yunia, Dibracophyton)

Euphyllophyte


Neki izumrli redovi likofita spadaju u istu skupinu kao i postojeći redovi. Različiti izvori koriste različite brojeve i nazive izumrlih redovaa. Sljedeći filogram prikazuje vjerovatnu vezu između nekih predloženih redovaLycopodiopsida.

Lycopodiopsida

Lycopodiales

Drepanophycales

Selaginellales

Lepidodendrales

Pleuromeiales

Isoetales

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kenrick, Paul; Crane, Peter R. (1997). The Origin and Early Diversification of Land Plants: A Cladistic Study. Washington, D. C.: Smithsonian Institution Press. str. 339–340. ISBN 978-1-56098-730-7.
  2. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2016). "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV". Botanical Journal of the Linnean Society. 181 (1): 1–20. doi:10.1111/boj.12385. ISSN 0024-4074.CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
  3. ^ Rickards, R.B. (2000). "The age of the earliest club mosses: the Silurian Baragwanathia flora in Victoria, Australia". Geological Magazine. 137 (2): 207–209. Bibcode:2000GeoM..137..207R. doi:10.1017/s0016756800003800.
  4. ^ McElwain, Jenny C.; Willis, K. G.; Willis, Kathy; McElwain, J. C. (2002). The evolution of plants. Oxford [Oxfordshire]: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850065-0.
  5. ^ Ranker, T. A.; Hauler, C. H. (2008). Biology and evolution of ferns and lycophytes. Cambridge: Cambridge University Press.
  6. ^ Eichhorn, Evert, and Raven (2005). Biology of Plants, Seventh Edition. 381-388.
  7. ^ Doweld, Alexander B. (2017). "(2499) Proposal to conserve the name Zosterophyllaceae against Sciadophytaceae (Fossil Lycopodiophyta: Zosterophyllopsida)". Taxon. 66 (1): 207–208. doi:10.12705/661.27.
  8. ^ Taylor, T.N.; Taylor, E.L. & Krings, M. (2009). [[[:Šablon:GBurl]] Paleobotany : The Biology and Evolution of Fossil Plants] Provjerite vrijednost |url= (pomoć) (2nd izd.). Amsterdam; Boston: Academic Press. ISBN 978-0-12-373972-8.
  9. ^ Mauseth, James D. (2014). Botany : An introduction to Plant Biology (5th izd.). Burlington, MA: Jones & Bartlett Learning. ISBN 978-1-4496-6580-7.
  10. ^ a b PPG I (2016). "A community-derived classification for extant lycophytes and ferns". Journal of Systematics and Evolution. 54 (6): 563–603. doi:10.1111/jse.12229.
  11. ^ Callow, R.S. & Cook, Laurence Martin (1999). Genetic and evolutionary diversity: the sport of nature. Cheltenham: S. Thornes. str. 8. ISBN 978-0-7487-4336-0.
  12. ^ Christenhusz, M. J. M., M.J.M. & Byng, J.W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.
  13. ^ Crane, P.R.; Herendeen, P. & Friis, E.M. (2004). "Fossils and plant phylogeny". American Journal of Botany. 91 (10): 1683–1699. doi:10.3732/ajb.91.10.1683. PMID 21652317.
  14. ^ Edwards, D. (1976). "The systematic position of Hicklingia edwardii Kidston and Lang". New Phytologist. 76: 173–181. doi:10.1111/j.1469-8137.1976.tb01449.x.
  15. ^ Taylor, Taylor i Krings 2009, str. 253.
  16. ^ Kerp, H.; Hass, M.H. & Mosbrugger, V. (2001). "New Data on Nothia aphylla Lyon 1964 ex El-Saadawy et Lacey 1979, a Poorly Known Plant from the Lower Devonian Rhynie Chert". u Gensel, P.G. & Edwards, D. (ured.). Plants invade the Land : Evolutionary & Environmental Perspectives. New York: Columbia University Press. str. 52–82. ISBN 978-0-231-11161-4.
  17. ^ Hao, Shougang & Xue, Jinzhuang (2013). The early Devonian Posongchong flora of Yunnan: a contribution to an understanding of the evolution and early diversification of vascular plants. Beijing: Science Press. Fig. 6.8, p. 246. ISBN 978-7-03-036616-0.
  18. ^ Kenrick, Paul & Crane, Peter R. (1997a). The Origin and Early Diversification of Land Plants: A Cladistic Study. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press. ISBN 978-1-56098-730-7.
  19. ^ Kenrick, Paul & Crane, Peter R. (1997b). "The origin and early evolution of plants on land". Nature. 389 (6646): 33–39. Bibcode:1997Natur.389...33K. doi:10.1038/37918.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:CommonscatLycopodiophyta