Lycopodiophyta
Lycopodiophyta | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Divizija | Lycopodiophyta D.H. Scott |

Lycopodiophyta je nekadašnja divizija paprati.[2] Imenovana je po tipskom rodu Lycopodium, u porodici Lycopodiaceae, red Lycopodiales.
Danas su reklasificirane u od razred Lycopodiopsida. Ponekad su smešteni u diviziju Lycopodiophyta ili Lycophyta ili u poddiviziju Lycopodiophytina. One su jedna od najstarijih linija postojećih (živih) vaskularnih biljaka; grupa uključuje izumrle biljke koje su datiraju iz silura, od prije otprilike 425 miliona godina.[3][4] Likofite su neke od dominantnih biljnih vrsta karbonskog perioda, a uključivale su drvolike vrste, iako su postojeće relativno male biljke.[5]
Opis[uredi | uredi izvor]
Likofite se razmnožavaju sporama i imaju smjenu generacija u kojoj (kao i druge vaskularne biljke) dominira generacija sporofita. Neke su homosporne, dok su drugi heterosporne.[6] Kada se široko obuhvate, likofite predstavljaju evolucijsku liniju različitu od one koja vodi do svih ostalih vaskularnih biljaka, eufilolofita, kao što su paprati , golosjemenjače i cvjetnice. Definiraju ih dvije sinapomorfije: bočne, a ne terminalne sporangije (često u obliku bubrega ili reniforma) i egzarhne protostele, u kojima je protoksilem izvan metaksilema, a ne obrnuto. Izumrli zosterofili imali su najviše samo ekstenzije stabljike u obliku zakrilca ("enacije"), a ne listove, dok postojeće vrste likofita imaju mikrofile, listove koji imaju samo jedan vaskularni trag (venu), a ne mnogo složenije megafil kao kod drugih vaskularnih biljaka. Izumrli rod Asteroxylon predstavlja prelaz između ove dvije grupe: ima vaskularni trag koji izlazi iz centralne protostele, ali se proteže samo na bazu izrasline na površini datog dijela biljke.
Svi zosterofili i postojeće likofite su relativno male biljke, ali neke izumrle vrste, poput Lepidodendrales, bile su poput drveća i formirale su prostrane šume koje su dominirale u pejzažu i pridonijele stvaranju uglja.
Taksonomija i filogenija[uredi | uredi izvor]
U najširem opsegu likofita, grupa uključuje izumrle zoosterofile, kao i postojeće (žive) likofite i njihove najbliže izumrle srodnike. Imena i redovi koji se koriste u ovoj grupi znatno se razlikuju. Neki izvori koriste imena "Lycopodiophyta" ili kraće "Lycophyta" da bi obuhvatali zosterofile kao i postojeće likofite i njihove najbliže izumrle srodnike,[7] a ostali nazivi isključuju zosterofile.[8][9] Ime "Lycopodiophytina" također je ih je uključivalo. Konsenzusna klasifikacija Grupe za filogeniju pteridofita, 2016 (PPG I) smješta sve sadašnje likofite u razred Lycopodiopsida,[10]koji ima 1.290 do 1,340 vrsta.[11][12][10] Više informacija o klasifikaciji likofita može se naći na linku Lycopodiopsida § Classification.
Glavnu kladističku studiju na kopnenim biljakama publicirali su Kenrick i Crane, 1997.[1] U 2004, Crane et al. objavili su nešto pojednostavljene kladograme, utemeljene na brojnim ranijim slikama Kenricka i Cranea (1997). Njihov kladogram za likofite reproduciran je dolje (bez nekih grana za 'baze grupe' da bi se smanjila veličina dijagrama).[13]
U ovom pogledu, zosterofili sadrže parafiletsku grupu, u rasponu od oblika poput Hicklingia, koji su imali gole stabljike,[14] do oblika kao što su Sawdonia i Nothia, čija su stabljika prekrivena neskulariziranim bodljicama ili urezima. [15][16] Rod Renalia ilustrira probleme u klasifikaciji ranih kopnenih biljaka. Ima karakteristike i nelikofitnihriniofita - sa terminalnim, a ne bočnim sporangijama - i zosterofila - sporangije u obliku bubrega koji se otvaraju duž distalne granice.
Prilično različito gledište predstavljeno je u analizi koju su 2013. izvršili Hao i Xue. Njihov preferirani kladogram pokazuje zosterofil i pridružene rodove baznih i likopodiopsidnih eufilofitnih, tako da ne postoji kladus koji odgovara široko definiranoj grupi likofita koju koriste drugi autori.[17][18][19]
Tracheophyta |
| ||||||||||||||||||||||||||||||
Neki izumrli redovi likofita spadaju u istu skupinu kao i postojeći redovi. Različiti izvori koriste različite brojeve i nazive izumrlih redovaa. Sljedeći filogram prikazuje vjerovatnu vezu između nekih predloženih redovaLycopodiopsida.
Lycopodiopsida |
| ||||||||||||||||||||||||||||||
Galerija[uredi | uredi izvor]
Površina Lepidodendron iz gornjeg karbona, Ohio.
In situ likopsidni fosil, vjerovartno Sigillaria, sa stigmarijskim korijenom
Rekonstrukcija silurskog oblika Zosterophyllum
Rekonstrukcija Nothia aphylla
Rekonstrukcija fosila Lepidodendron
Lycopodium dendroideum, moderni predstavnik reda Lycopodiales
Isoetes melanospora, moderna vrsta reda Isoetales
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Kenrick, Paul; Crane, Peter R. (1997). The Origin and Early Diversification of Land Plants: A Cladistic Study. Washington, D. C.: Smithsonian Institution Press. str. 339–340. ISBN 978-1-56098-730-7.
- ^ Angiosperm Phylogeny Group (2016). "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV". Botanical Journal of the Linnean Society. 181 (1): 1–20. doi:10.1111/boj.12385. ISSN 0024-4074.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Rickards, R.B. (2000). "The age of the earliest club mosses: the Silurian Baragwanathia flora in Victoria, Australia". Geological Magazine. 137 (2): 207–209. Bibcode:2000GeoM..137..207R. doi:10.1017/s0016756800003800.
- ^ McElwain, Jenny C.; Willis, K. G.; Willis, Kathy; McElwain, J. C. (2002). The evolution of plants. Oxford [Oxfordshire]: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850065-0. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Ranker, T. A.; Hauler, C. H. (2008). Biology and evolution of ferns and lycophytes. Cambridge: Cambridge University Press.
- ^ Eichhorn, Evert, and Raven (2005). Biology of Plants, Seventh Edition. 381-388.
- ^ Doweld, Alexander B. (2017). "(2499) Proposal to conserve the name Zosterophyllaceae against Sciadophytaceae (Fossil Lycopodiophyta: Zosterophyllopsida)". Taxon. 66 (1): 207–208. doi:10.12705/661.27.
- ^ Taylor, T.N.; Taylor, E.L.; Krings, M. (2009). [[[:Šablon:GBurl]] Paleobotany : The Biology and Evolution of Fossil Plants] Provjerite vrijednost parametra
|url=
(pomoć) (2nd izd.). Amsterdam; Boston: Academic Press. ISBN 978-0-12-373972-8. Nepoznati parametar|lastauthoramp=
zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=
) (pomoć)CS1 održavanje: ref=harv (link) - ^ Mauseth, James D. (2014). Botany : An introduction to Plant Biology (5th izd.). Burlington, MA: Jones & Bartlett Learning. ISBN 978-1-4496-6580-7.
- ^ a b PPG I (2016). "A community-derived classification for extant lycophytes and ferns". Journal of Systematics and Evolution. 54 (6): 563–603. doi:10.1111/jse.12229.
- ^ Callow, R.S.; Cook, Laurence Martin (1999). Genetic and evolutionary diversity: the sport of nature. Cheltenham: S. Thornes. str. 8. ISBN 978-0-7487-4336-0. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=
zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=
) (pomoć) - ^ Christenhusz, M. J. M., M.J.M.; Byng, J.W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=
zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=
) (pomoć) - ^ Crane, P.R.; Herendeen, P.; Friis, E.M. (2004). "Fossils and plant phylogeny". American Journal of Botany. 91 (10): 1683–1699. doi:10.3732/ajb.91.10.1683. PMID 21652317. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=
zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=
) (pomoć) - ^ Edwards, D. (1976). "The systematic position of Hicklingia edwardii Kidston and Lang". New Phytologist. 76: 173–181. doi:10.1111/j.1469-8137.1976.tb01449.x.
- ^ Taylor, Taylor & Krings 2009, p. 253.
- ^ Kerp, H.; Hass, M.H.; Mosbrugger, V. (2001). "New Data on Nothia aphylla Lyon 1964 ex El-Saadawy et Lacey 1979, a Poorly Known Plant from the Lower Devonian Rhynie Chert". u Gensel, P.G.; Edwards, D. (ured.). Plants invade the Land : Evolutionary & Environmental Perspectives. New York: Columbia University Press. str. 52–82. ISBN 978-0-231-11161-4. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=
zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=
) (pomoć) - ^ Hao, Shougang; Xue, Jinzhuang (2013). The early Devonian Posongchong flora of Yunnan: a contribution to an understanding of the evolution and early diversification of vascular plants. Beijing: Science Press. Fig. 6.8, p. 246. ISBN 978-7-03-036616-0. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=
zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=
) (pomoć) - ^ Kenrick, Paul; Crane, Peter R. (1997a). The Origin and Early Diversification of Land Plants: A Cladistic Study. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press. ISBN 978-1-56098-730-7. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=
zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=
) (pomoć)CS1 održavanje: ref=harv (link) - ^ Kenrick, Paul; Crane, Peter R. (1997b). "The origin and early evolution of plants on land". Nature. 389 (6646): 33–39. Bibcode:1997Natur.389...33K. doi:10.1038/37918. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=
zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=
) (pomoć)
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Wikivrste imaju dodatne informacije vezane za: Lycopodiophyta |
Šablon:CommonscatLycopodiophyta
- Lycophytes
- Fossil Groves Arhivirano 12. 3. 2009. na Wayback Machine
- Paleo Plants