Idi na sadržaj

München (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
München
Izvorni naslovMunich
RežiserSteven Spielberg
Producent
Scenarist(i)
Uloge
MuzikaJohn Williams
Žanr
KinematografijaJanusz Kamiński Izmijeni na Wikipodacima
Montaža
  • Michael Kahn Izmijeni na Wikipodacima
Produkcija
  • Amblin Entertainment
  • The Kennedy/Marshall Company
  • Alliance Atlantis Izmijeni na Wikipodacima
Distributer
Premijera2005.
Trajanje164 minute
ZemljaSAD
JezikEngleski

Minhen je historijski dramski film snimljen 2005. godine, koji je producirao i režirao Steven Spielberg a scenarij su napisali Tony Kushner i Eric Roth. Film se zasniva na romanu Osveta, koji prati Operaciju Božiji gnjev, tajnu odmazdu izraelske vlade protiv Palestinske oslobodilačke organizacije nakon Minhenskog masakra na Ljetnim olimpijskim igrama 1972. Minhen je dobio pet nominacija na 78. dodjeli "Oscara": najbolji film, najboljeg režisera, adaptirani scenarij, montažu i najbolju originalnu muziku. Film je zaradio 130 miliona dolara širom svijeta, ali samo 47 miliona dolara u Sjedinjenim Američkim Državama, što ga je učinilo jednim od Spielbergovih filmova sa najnižom zaradom u zemlji.[1] Film je 2017. godine proglašen šesnaestim "najboljim filmom 21. vijeka do sada" od strane The New York Timesa.[2]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Palestinska teroristička grupa Crni septembar ubija jedanaest članova Izraelskog tima na Ljetnim olimpijskim igrama 1972. godine. Avner Kaufman, agent Mossada Njemačko-jevrejskog porijekla, izabran je da vodi misiju izvršenja atentata na 11 Palestinaca koji su navodno bili uključeni u masakr. Po uputstvu njegovog rukovodioca Efraima, da bi zaštitio izraelsku vladu od mogućeg skandala, Avner daje ostavku u Mosadu i radi bez ikakvih zvaničnih veza sa Izraelom. Njegov tim uključuje četvoricu jevrejskih dobrovoljaca iz cijelog svijeta: južnoafrički vozač Steve, Belgijanac Karl stručnjak za pravljenje igračaka-eksploziva, vojnik po nadimku "čistač", danski jevrej falsifikator dokumenata Hans. Glavna osoba koja im daje informacije je francuz, Louis.

U Rimu, ekipa iz vatrenog oružja ubija Waela Zwaitera, koji živi kao pjesnik. U Parizu, oni detoniraju bombu u kući Mahmouda Hamsharija; na Kipru, oni detoniraju bombu u hotelskoj sobi Huseina Abd Al Chira. Sa komandosima Izraelskih snaga, oni proganjaju tri Palestinca - Muhammada Youssefa al-Najjara, Kamala Adwana i Kamala Nassera u Bejrutu, i ubijaju svu trojicu. U pauzi između ubistava, ubice se prepiru o moralnosti i logistici svoje misije, izražavajući strah o njihovom individualnom nedostatku iskustva, kao i ambivalentnosti oko slučajnog ubijanja nevinih prolaznika. Avner nakratko posjećuje svoju ženu koja je rodila prvu bebu. U Atini, kada su uspjeli da pronađu Zaiada Muchasija, tim saznaje da je Louis uredio da budu smješteni u sigurnu kuću zajedno sa njihovim ljutim neprijateljima članovima PLO-a, a Mossadovi agenti izbjegavaju nevolje pretvarajući se da su članovi strane militantne grupe kao ETA, IRA, ANC i frakcija Crvene armije. Avner vodi iskren razgovor sa jednim članom PLO-a Alijem u vezi sa njihovim domovinama i ko zaslužuje da vlada zemljom; Alija je kasnije upucao Carl ali tim je primoran da pobjegne ne uspjevši da eliminiše Muchasija.

Ekipa se seli u London kako bi pronašla Alija Hassana Salameha, koji je orkestrirao minhenski masakr, ali pokušaj atentata prekida nekoliko pijanih Amerikanaca. Oni saznaju da su to agenti CIA-e, koji, prema Louisu, štite i finansiraju Salameha u zamjenu za njegovo obećanje da neće napadati američke diplomate. U međuvremenu, sami atentatori su bili izloženi atentatima. Carl je ubijen od strane nezavisnog holandskog plaćenog ubice. U znak osvete, tim je prati i ubija na brodu u gradiću Hoorn u Holandiji. Hans je pronađen ubijen na klupi u parku, dok je Robert ubijen eksplozijom u njegovoj radionici. Avner i Steve konačno pronalaze Salameha u Španiji, ali opet je njihov pokušaj atentata osujećen, ovaj put od strane Salamehovih naoružanih čuvara. Pretpostavlja se da je Louis prodao informacije o timu PLO-u.

Razočaran, Avner leti u Izrael, gdje ga dva mlada vojnika pozdravljaju kao heroja što on prihvata sa rezignacijom, a potom se seli u svoj novi dom u Brooklynu, gdje pati od posttraumatskog stresa i paranoje. Zatim biva izbačen iz izraelskog konzulata nakon što je uletio tražeći da Mossad ostavi njegovu ženu i dijete na miru. Efraim dolazi da zamoli Avnera da se vrati u Izrael i u Mossad, ali Avner odbija.

Uloge

[uredi | uredi izvor]

Historijska vjerodostojnost

[uredi | uredi izvor]

Iako je München fikcija, on opisuje mnoge aktuelne događaje iz ranih 1970-ih. Sa izraelske strane, u filmu je prikazana premijerka Golda Meir, kao i drugi vojni i politički lideri kao što su državni tužilac Meir Shamgar, šef Mosada Zvi Zamir i načelnik Amana Aharon Yariv. Spielberg je pokušao da prikaže uzimanje talaca i ubijanje izraelskih sportista kao historijski autentično.[3] Za razliku od ranijeg filma, 21 sat u Minhenu, Spielbergov film prikazuje ubistvo vatrenim oružjem svih izraelskih sportista, što je prema nalazima autopsije bilo tačno. Osim toga, film koristi stvarne snimke vijesti snimljene tokom situacije sa taocima.

Imenovani članovi grupe Crni septembar, i njihova smrt, također su uglavnom zasnovani na činjenicama. Abdel Wael Zwaiter, prevodilac u libijskoj ambasadi u Rimu, upucan je 11 puta, po jedan metak za svaku od žrtava münchenskog masakra, u predvorju njegovog stana 41 dan nakon Münchena. 8. decembra te godine Mahmoud Hamshari, stariji pripadnik PLO-a, ubijen je u Parizu bombom skrivenom u stolu ispod telefona. Iako film prikazuje da se bomba skriva u samom telefonu, drugi detalji atentata (kao što je potvrda ciljane osobe putem telefonskog poziva) su tačni. Ostali ubijeni u tom periodu su Mohammed Boudia, Basil al-Kubasi, Hussein al-Bashir, i Zaiad Muchasi, od kojih su neki prikazani u filmu. Ali Hassan Salameh je također bio prava osoba i istaknuti član Crnog septembra. Godine 1979. ubijen je u Bejrut automobilskom bombom.[4] kojom prilikom je također ubijeno četvoro nevinih prolaznika a ranjeno 18.[5]

Napad komandosa u Bejrutu, poznat kao Operacija proljeća mladih, uključio je budućeg izraelskog premijera Ehuda Baraka i Yonatana Netanyahua heroja iz Jomkipurskog rata i Operacije Entebbe, koji su u filmu prikazani pravim imenima. Metode koje su korišćene za pronalaženje i ubistva pripadnika Crnog Septembra bile su mnogo komplikovanije od metoda prikazanih u filmu; na primjer, praćenje pripadnika ćelija Crnog Septembra je postignuto mrežom Mossadovih agenata, a ne doušnikom kako je prikazano u filmu.[6]

Atlantic Productions, producentska kuća koja je producirala BAFTA-om - nominirani dokumentarac München: Mossadova osveta, naveli su nekoliko neslaganja između Spielbergovog filma i informacija koje su dobivene u intervjuima sa agentima Mosada uključenim u operaciju. Istaknuto je da film ukazuje na to da je jedna grupa izvršila skoro sve atentate, dok je u stvarnosti to bio mnogo veći tim. Mosad nije radio sa misterioznom osobom iz francuskog podzemlja kako je prikazano u knjizi i na filmu. Kampanja atentata nije prekinuta jer su agenti izgubili živce, nego zbog Afere Lillehammer u kojoj je ubijen nevini Marokanski konobar. To se ne spominje u filmu. Mete nisu bili svi koji su direktno uključeni u minhenski masakr, što Spielberg priznaje samo u posljednjih pet minuta.[7]

Kao što je već spomenuto, film je zanemario Lillehammer aferu, gdje su izraelski ubice ubili marokanskog konobara Ahmeda Bouchikija, jer su ga zamijenili za Ali Hassana Salameha. Profesor historije Stephen Howe kaže: "Jedna velika zagonetka je ostala gotovo neprimijećena. Ako je ... ključni (i sam po sebi hvale vrijedan) podsticaj za stvaranje filma bio moralno pitanje koje je potaknuto izraelskim "antiterorističkim" akcijama, zašto se fokusirati na ove određene epizode? Film ne uključuje čak ni najuočljiviji ni najozloglašeniji neuspjeh, koji je ujedno bio i najgnusniji čin ... a to je bilo ubistvo u Norveškoj). Nesretni i bezopasni marokanski konobar, pogrešno identifikovan kao navodni šef Crnog septembra Ali Hassan Salameh."[8] Agenti koji su bili odgovorni za ubistvo suđeni su i osuđeni u Norveškoj zbog ubistva.[9][10] Izrael je platio odštetu porodici žrtve, ali nikada nije preuzeo odgovornost za atentat.[11][12]

Reakcije

[uredi | uredi izvor]

Neki kritičari ocijenili su München kao film koji izjednačava izraelske ubice s "teroristima".[13]Leon Wieseltier je napisao u magazinu Nova Republika, ... još gore, München više voli diskusiju o borbi protiv terorizma nego raspravu o terorizmu, ili misli da je to ista diskusija".[14] Melman i drugi kritičari knjige i filma su rekli da premisa priče - da su se izraelski agenti predomišljali o svojim akcijama - nije podržana intervjuima niti javnim izjavama. U intervjuu za Rojters, penzionisani šef izraelske obavještajne službe Shin Bet i bivši ministar unutrašnje bezbjednosti, Avi Dichter, uporedili su Minhen sa dječjom avanturističkom pričom: "ne može se porediti ono što vidite u filmu sa onim što se dešava u stvarnosti".[15] U naslovnoj priči o filmu magazina Time-a 4. decembra 2005, Spielberg je rekao da se glavni lik filma predumišljao o svojim postupcima. "Postoji nešto u vezi sa ubijanjem ljudi izbliza, što je jako mučno", rekao je Spielberg. "To će sigurno ostaviti traga na čovjekovoj duši." Za pravog Avnera, Spielberg kaže: "Mislim da on nikada neće naći mir."[16]

Američka cionistička organizacija (ZOA) - opisujući se kao "najstarija i jedna od najvećih, pro-izraelskih i cionističkih organizacija u Sjedinjenim Državama" - pozvala je na bojkotiranje filma 27. decembra 2005.[17] ZOA je kritikovala činjeničnu osnovu filma i izrekla je kritike na račun jednog od scenarista, Tonya Kushnera, kojeg je ZOA opisala kao "mrzitelja Izraela".[18] Kritika je upućena i nacionalnom direktoru Anti-Defamation League (Liga protiv klevete), Abrahamu Foxmanu, zbog njegove podrške filmu.[17]David Edelstein iz magazina Slate je tvrdio "da su izraelska vlada i mnogi konzervativni i pro-izraelski komentatori osudili film zbog njegove naivnosti, jer impliciraju da vlade nikada ne bi trebale uzvratiti odmazdama. Ali izraz neizvjesnosti i gađenja nije isto što i otvorene osude. Ono što München poručuje je da ova kratkovidna "oko za oko" taktika može proizvesti neku vrstu ludila, kako individualnog tako i kolektivnog."[19]

Kritike

[uredi | uredi izvor]

Na sajtu Rotten Tomatoes film je dobio 78% pozitivnih ocjena, zasnovano na 206 recenzija, sa prosječnom ocjenom 7.44/10. Konsenzus sajta glasi: "Minhen nije u mogućnosti sasvim da postigne svoje visoke ciljeve, ali ovaj uzbudljiv, politički nepristrasan pogled na posljedice neukrotivog političkog sukoba još uvijek vrijedi gledati."[20]

Slijedi izabrana kritika:

Nisam znao šta da očekujem od dramatizacije režisera Stevena Spielberga o zloglasnom masakru “Crnog septembra” 11 israelskih sportista tokom Olimpijade u Minhenu 1972. godine. Kako se ispostavilo, film se manje bavi stvarnom krizom talaca, nego se tu radi o događajima koji su uslijedili, s tim da je Mossadov tim dobio upute kako bi pronašao 11 planera minhenskog napada i zbrisao ih na način koji će se pokazati neprikladnim za bilo kakve daljnje napade.

Ono što slijedi je Spielbergova rasprava o inherentnoj iracionalnosti eskalacije taktike oko-za-oko, koja je sva umotana u sjajnu odjeću političkog trilera. Spielbergove prilične vještine iza kamere ovdje su u punoj snazi, jer je u stanju da napravi priču koja je krajnje opčinjavajuća. Na drugi način, to su nastojanja režisera da film iz 2005. godine posluži kao dvostruka reakcija na događaje 11. septembra 2001. godine. Dok je Rat svjetova težio da obuhvati (u svom sopstvenom uljudnom stilu) naš kolektivni osjećaj neizvjesnosti i predstojećeg straha odmah nakon napada, München služi kao komentar o ratu protiv terora koji je bio na samom začetku.

Eric Bana glumi Avnera, glavnog agenta specijalne grupe Mossada (koja uključuje i novog agenta 007 Daniela Craiga), i pratimo njegovu sve veću krizu savjesti dok obilaze razne kontinente prateći navodne počinitelje, jedan za drugim. Film je u jednakoj mjeri kritikovan s obje strane političke podjele Izreal-Palestina, ne samo zbog historijskih netačnosti, nego zbog njegovog navodnog pristrasnog stava, i oba argumenta su u najboljem slučaju lažna. Dok je većina prikazanih događaja očigledna pretpostavka, dužnost filmaša nije da prikazuje činjenice koje su se desile, već da prenese istinitost priče - a Spielberg postiže ovaj cilj na zadivljujući način. Osim toga, ostaje činjenica da to jednostavno nije pristrasan film. Iako očigledno slijedi izraelske aktere, pitanja koja postavlja daleko prevazilaze etničke, vjerske ili geografske crte.

"Jevreji ne griješe jer naši neprijatelji griješe", kaže jedan član iz Avenrovog tima, "Trebalo bi da budemo pravedni." Izjave poput ove dovele su do toga da je Spielberg bio napadnut zbog impliciranja moralne jednakosti između agenata Mosada i minhenskih terorista, kada se zapravo ta pitanja mogu primijeniti i na kršćane, muslimane, budiste ili bilo koja druga ljudska bića koja imaju savjesti. Kako neko može spojiti pravednost sa strašnim djelima, čak i ako su za hipotetičko "veće dobro"? Kada ciklus eskalacije počne, može li se ikada završiti? Ovo posljednje pitanje je eksplicitno izrečeno u oprezno proročkom završnom snimku. Prošlo je trideset i pet godina od Minhena, i nema kraja na vidiku.

Takvi komentari su često neugodni, ne samo zbog pitanja koja oni postavljaju, već i zbog onih na koje oni impliciraju. Upravo iz tog razloga München je film koji nije samo trebalo napraviti, već i onaj koji je mogao napraviti samo Steven Spielberg.

Zaki Hasan, zakiscorner.com[21]

Nagrade i nominacije (Američke filmske akademije)

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Steven Spielberg". Box Office Mojo.
  2. ^ Dargis, Manohla; Scott, A.O. "The 25 Best Films of the 21st Century...So Far". The New York Times. Pristupljeno 8. 7. 2017.
  3. ^ Napomena: Izraelski glumac Gur Weinberg, star mjesec dana u septembru 1972. godine, korišten je za prikaz svog oca Moshe-a trenera hrvanja i prvi talac koji je bio ubijen.
  4. ^ Harari EvidenceArhivirano 24. 7. 2012. na: Archive.today Copi
  5. ^ "MIDDLE EAST: Death of a Terrorist". TIME.com. 5. 2. 1979. Arhivirano s originala, 1. 5. 2012. Pristupljeno 1. 4. 2019.
  6. ^ Klein, Aaron J. (22. 12. 2005). "'Striking Back' Look at Munich Killings, Aftermath". NPR. Pristupljeno 8. 7. 2012.
  7. ^ MacAskill, Ewen (26. 1. 2006). "Munich: Mossad breaks cover". The Guardian. London. Pristupljeno 13. 5. 2010.
  8. ^ "Munich: Spielberg's Failure". openDemocracy. 26. 1. 2006. Arhivirano s originala, 17. 9. 2008. Pristupljeno 4. 4. 2019.
  9. ^ "An Eye For An Eye". CBS. 20. 11. 2001. Arhivirano s originala, 13. 11. 2013. Pristupljeno 4. 4. 2019.
  10. ^ Calahan, Alexander B (1. 3. 1995). "Countering Terrorism: The Israeli Response to the 1972 Munich Olympic Massacre and the Development Of Independent Covert Action Teams". fas.org. Pristupljeno 19. 11. 2012.
  11. ^ World News Briefs;Israelis to Compensate Family of Slain Waiter - New York Times (January 28, 1996)
  12. ^ Mellgren, Doug (2. 3. 2000). "Norway solves riddle of Mossad killing". The Guardian. London.
  13. ^ Ain, Stewart (16. 12. 2005). "'Munich' Refuels Debate Over Moral Equivalency". The Jewish Week. Arhivirano s originala, 9. 10. 2007. Pristupljeno 6. 1. 2007.
  14. ^ Wieseltier, Leon (19. 12. 2005). "Hits". The New Republic. 233 (4, 744): 38.
  15. ^ Urquhart, Conal (19. 12. 2005). "Sharon's aide helps Spielberg promote controversial film". The Guardian. London. Pristupljeno 13. 5. 2010.
  16. ^ Richard Schickel (4. 12. 2005). "Spielberg Takes on Terror". TIME. Arhivirano s originala, 7. 11. 2012. Pristupljeno 14. 4. 2019.
  17. ^ a b "ZOA: Don't See Spielberg's 'Munich' Unless You Like Humanizing Terrorists & Dehumanizing Israelis" (Press release). Zionist Organization of America. 27. 12. 2005. Arhivirano s originala, 28. 9. 2007.
  18. ^ "Playwright Tony Kushner Supports Boycotting And Divesting From Israel – Yet Brandeis U. Is Honoring Him" (Press release). Zionist Organization of America. 5. 5. 2006. Arhivirano s originala, 28. 9. 2007.
  19. ^ David Edelstein (22. 12. 2005). "Death of a Hit Man". Slate.
  20. ^ "Munich (2005)". Rotten Tomatoes. Fandango. Pristupljeno 17. 3. 2019.
  21. ^ "Munich (2005)". Zaki's Corner. Pristupljeno 27. 3. 2019.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Logo Wikicitata
Logo Wikicitata
Wikicitati imaju citate vezane za: München (film)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=München_(film)&oldid=3541139"