Monroeova doktrina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Državni sekretar John Quincy Adams, autor Monroeove doktrine.

Monroeova doktrina je naziv za vanjskopolitički program Sjedinjenih Država predstavljen 2. decembra 1823. godine. U ovoj doktrini se navodi kako će svaki daljnji pokušaj evropskih nacija da koloniziraju ili interveniraju u zemljama Sjeverne i Južne Amerike biti smatran činom agresije i za posljedicu ċe imati intervenciju vojnih snaga Sjedinjenih Država. Istovremeno, u ovoj doktrini se navodi kako se Sjedinjene Države neće uplitati u već postojeće evropske kolonije niti sudjelovati u unutrašnjim problemima evropskih država. Doktrina je donesena u vrijeme kada su gotovo sve latinoameričke kolonije Španije i Portugala stekle nezavisnost, ili su bile na pragu sticanja nezavisnosti od Španskog i Portugalskog Carstva. Peru je nezavisnost učvrstio 1824. godine, a Bolivija će nezavisnost steći 1825. godine, što je značilo da su pod španskom upravom ostale samo Kuba i Portoriko. Sjedinjene Države su radeći u dogovoru s Britanijom, željele spriječiti daljnji dolazak evropskih sila.[1]

Tadašnji predsjednik SAD-a James Monroe doktrinu je predstavio tokom sedmog godišnjeg govora o stanju Unije u Kongresu. Sam naziv, "Monroeova doktrina", skovan je 1850. godine,[2] unatoč činjenici da je stvarni tvorac doktrine bio državni sekretar John Quincy Adams. Do kraja 19. vijeka, Monreova doktrina se smatrala odlučujućim momentom u vanjskoj politici Sjedinjenih Država, a ujedno je bila i jedan od najdugovječnijih stupova iste. Mnogi kasniji državnici i predsjednici pozivat će se na ovu doktrinu, među kojima su: Theodore Roosevelt, John F. Kennedy, Lyndon B. Johnson, Ronald Reagan i drugi.

Namjera i utjecaj Monroeove doktrine ostali su na snazi, uz tek manje izmjene, više od jednog vijeka. Glavni cilj doktrine bilo je oslobađanje Latinske Amerike straha od evropske intervencije i izbjegavanje situacija u kojima bi Novi svijet postao bojno polje za zemlje Staroga svijeta, a sve kako bi Sjedinjene Države nesmetano mogle širiti vlastiti utjecaj. U ovoj doktrini se tvrdilo da bi Stari i Novi svijet trebali ostati u svojim prepoznatljivo različitim utjecajnim sferama upravo zato što su sastavljene od potpuno odvojenih i nezavisnih nacija. Ipak, zemlje Latinske Amerike s vremenom su počele prezirati doktrinu zbog njezinog naglašenog intervencionizma i suptilnog imperijalizma, a 2013. godine, američki državni sekretar John Kerry objavio je kako je "era Monroeove doktrine završena".[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Herring, George C., From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations Since 1776, (2008) str. 153-155
  2. ^ "Monroe Doctrine, Oxford English Dictionary, 3rd. Edition (2002).
  3. ^ "Remarks on U.S. Policy in the Western Hemisphere". state.gov. Pristupljeno 23. 6. 2019.. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]