Mrtvorođenče

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mrtvorođenče
Za dijagnozu mrtvorođenja i procjenu rizika koristi se često ultrazvuk.

Uzroci: Često nepoznati, komplikacije trudnoće[1][2]

  • Rizici: Majčina dob preko 35 godina, pušenje, drogiranje, primjena pomoćnih reproduktivnih tehnologija
  • Dijagnoza: Nepokretnost fetusa, ultrazvuk
  • Frekvencija: 2,0 miliona(1/72 ukupnih porođaja)[3]
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10fetal: P95; maternal: Z37.1, Z37.3, Z37.4, Z37.7
OMIM614389
DiseasesDB6890
MedlinePlus002304
eMedicinetopic list
MeSHD050497

Definicija[uredi | uredi izvor]

Mrtvorođenje se obično definiše kao fetusna smrt ili nakon 20 ili 28 sedmica trudnoće, u zavisnosti od izvora.[1][2][4] Posljedica je rađanje bebe bez znakova života.[2] Mrtvorođenje može dovesti do osjećaja krivnje ili tugovanja kod majke.[5] Termin je u suprotnosti sa pojmom pobačaj, što je rani gubitak trudnoće i živo rođenje, gdje se beba rodi živa, čak i ako ubrzo umre.[5]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Od 2016. ne postoji međunarodni sistem klasifikacije uzroka mrtvorođenja.[6] Uzroci velikog procenta mrtvorođenih su nepoznati, čak i u slučajevima kada su obavljena opsežna testiranja i autopsija. Rijetko korišten termin za njihovo opisivanje je "sindrom iznenadne preneonausne smrti" ili SADS, iskovan u 2000.[7] Mnoga mrtvorođenčad se javljaju u punom terminu kod naizgled zdravih majki, a postmortalna procjena otkriva uzrok smrti u oko 40% slučajeva obdukcije.[8]

Vjeruje se da je oko 10% slučajeva uzrokuju gojaznost, visok krvni pritisak ili dijabetes.[9]

Ostali faktori rizika uključuju:

Zaplet pupčane vrpce u blizanačkoj trudnoći u vrijeme carskog reza
  • Nezgode pupčane vrpce
    • Prolaps pupčane vrpce – Prolaps pupčane vrpce se dešava kada fetus nije u pravilnom položaju u karlici. Membrane pucaju i pupčana vrpca se izbacuje kroz cerviks. Kada fetus pritisne cerviks, pupčana vrpca se stisne i blokira protok krvi i kisika do fetusa. Majka ima otprilike 10 minuta da dođe do ljekara prije nego što nanese bilo kakvu štetu fetusu.
    • Monoamnionski blizanci – Ovi blizanci dijele istu placentu i istu amnionsku vrećicu i stoga mogu međusobno ometati pupčane vrpce. Kada se otkrije zaplitanje pupčanih vrpci, preporučuje se porođaj fetusa već u 31. sedmici.
    • Dužina pupčane vrpce – Kratka pupčana vrpca (< 30 cm) može uticati na fetus tako što pokreti fetusa mogu uzrokovati kompresiju, stezanje i rupturu pupčane vrpce. Duga pupčana vrpca (> 72 cm) može uticati na fetus u zavisnosti od načina na koji stupa u interakciju sa pupčanom vrpcom. Neki fetusi hvataju pupčanu vrpcu, ali još nije poznato da li je fetus dovoljno jak da pritisne i zaustavi protok krvi kroz pupčanu vrpcu. Također, aktivan fetus, koji se često mijenja u materici, može se slučajno zaplesti u pupčanu vrpcu. Hiperaktivni fetus treba procijeniti ultrazvukom kako bi se isključilo zapletanje pupčane vrpce.
    • Zaplet pupčane vrpce - Pupčana vrpca može obaviti oko ekstremiteta, tijela ili vrata fetusa. Kada je vrpca omotana oko vrata fetusa, naziva se nuhalna vrpca. Ove zaplete mogu uzrokovati suženje protoka krvi do fetusa. Mogu vizualizirati ultrazvukom.
    • Torzija – Ovaj termin odnosi se na uvrtanje pupčane osi oko sebe. Torzija pupčane vrpce je vrlo česta (posebno kod mrtvorođenih konja), ali to nije njeno prirodno stanje. Pupčana vrpca može se odvrnuti prilikom porođaja. Prosječan vrpca ima tri zavoja.

Trudnica koja spava na na leđima nakon 28 sedmica trudnoće može biti faktor rizika za mrtvorođenje.[9][12]

Nakon mrtvorođenja postoji 2,5% rizika od drugog mrtvorođenog u sljedećoj trudnoći (povećanje sa 0,4%).[13]

U Sjedinjenim Državama, najveće stope mrtvorođenih dešavaju se kod trudnica koje su:[14]

  • niskog socioekonomskog statusa
  • u dobi od 35 godina ili više
  • sa hroničnim medicinskim stanjima, kao što su dijabetes, visok krvni pritisak, visok holesterol itd.
  • Afroamerikanci
  • prethodno izgubili dijete tokom trudnoće
  • imaju više djece u isto vrijeme (blizance, trojke, itd.)

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Nije poznato koliko je vremena potrebno da fetus umre. Fetusno ponašanje je konzistentno i promjena u pokretima ili ciklusima spavanja i buđenja može ukazivati na fetusni distres. Smanjenje ili prestanak senzacija fetusne aktivnosti može biti pokazatelj fetusnog distresa ili smrti, iako nije sasvim neuobičajeno da zdrav fetus ispoljava takve promjene, posebno pred kraj trudnoća, kada ima znatno manje prostora u maternici nego ranije u trudnoći za kretanje fetusa. Ipak, ljekarski pregled, uključujući test bez stresa, preporučuje se u slučaju bilo kakve promjene u snazi ili učestalosti pokreta fetusa, posebno potpunog prestanka; većina babica i opstetričara preporučuje upotrebu "udarne kartice", da bi se pomoglo u otkrivanju bilo kakvih promjena. Fetusni distres ili smrt mogu se potvrditi ili isključiti putem fetoskopija/doptona, ultrazvuka i/ili elektronskog praćenja fetusa. Ako je fetus živ, ali neaktivan, posebna pažnja će se posvetiti placenti i pupčanu vrpcu, tokom ultrazvučnog pregleda, kako bi se osiguralo da nema kompromitacije isporuke kisika i hranljivih materija.

Neki istraživači su pokušali da razviju modeliranja, kako bi rano identifikovali trudnice koje bi mogle biti u visokom riziku od mrtvorođenja.[15]

Liječenje i prognoza[uredi | uredi izvor]

Prevencija većine mrtvorođenih djece širom svijeta moguća je uz poboljšane zdravstvene sisteme.[2][16] Otprilike polovina mrtvorođenih javlja se tokom porođaja, pri čemu je to češće u zemljama u razvoju nego razvijenom svijetu.[2] U suprotnom, ovisno o tome koliko je trudnoća daleko, lijekovi mogu se koristiti za početak porođaja ili se može izvesti operacije poznata kao dilatacija i evakuacija.[17] Nakon mrtvorođenja, ljudi su pod većim rizikom od drugog; međutim, većina kasnijih trudnoća nema sličnih problema.[18]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Procjenjuje se da je u svijetu 2019. bilo oko 2,0 miliona mrtvorođenih koji su se dogodili nakon 28 sedmica trudnoće (otprilike 1/72 rođenja).[19] Najčešće se javljaju u okruženjima s niskim prihodima, kao što su posebno Južna Azija i Subsaharska Afrika.[2] U Sjedinjenim Državama na svakih 167 rođenih dolazi jedno mrtvorođeno.[20] Stopa mrtvorođenosti je opala, iako sporije od 2000-ih.[21]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Stillbirth: Overview". NICHD. 23. 9. 2014. Arhivirano s originala, 5. 10. 2016. Pristupljeno 4. 10. 2016.
  2. ^ a b c d e f g "Stillbirths". World Health Organization (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 2. 10. 2016. Pristupljeno 29. 9. 2016.
  3. ^ "Stillbirths (Report of the UN Inter-agency Group for Child Mortality Estimation, 2020)" (PDF). UNICEF DATA (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 2. 2021.
  4. ^ "What is Stillbirth?". Center of Disease Control and Prevention. Pristupljeno 17 Sep 2020.
  5. ^ a b Robinson, GE (januar 2014). "Pregnancy loss". Best Practice & Research. Clinical Obstetrics & Gynaecology. 28 (1): 169–78. doi:10.1016/j.bpobgyn.2013.08.012. PMID 24047642.
  6. ^ Leisher, Susannah Hopkins; Teoh, Zheyi; Reinebrant, Hanna; Allanson, Emma; Blencowe, Hannah; Erwich, Jan Jaap; Frøen, J. Frederik; Gardosi, Jason; Gordijn, Sanne (1. 1. 2016). "Classification systems for causes of stillbirth and neonatal death, 2009–2014: an assessment of alignment with characteristics for an effective global system". BMC Pregnancy and Childbirth. 16: 269. doi:10.1186/s12884-016-1040-7. ISSN 1471-2393. PMC 5025539. PMID 27634615.
  7. ^ Collins JH (februar 2002). "Umbilical cord accidents: human studies". Semin. Perinatol. 26 (1): 79–82. doi:10.1053/sper.2002.29860. PMID 11876571.
  8. ^ Joanne, Cacciatore (1. 1. 2007). A phenomenological exploration of stillbirth and the effects of ritualization on maternal anxiety and depression (Thesis). University of Nebraska - Lincoln. Arhivirano s originala, 18. 10. 2016.
  9. ^ a b Warland, J; Mitchell, EA; O'Brien, LM (juni 2017). "Novel strategies to prevent stillbirth". Seminars in Fetal & Neonatal Medicine. 22 (3): 146–152. doi:10.1016/j.siny.2017.01.005. PMID 28162972. Arhivirano s originala, 27. 4. 2021. Pristupljeno 8. 1. 2022.
  10. ^ Saccone G, Berghella V, Sarno L, Maruotti GM, Cetin I, Greco L, Khashan AS, McCarthy F, Martinelli D, Fortunato F, Martinelli P (Oct 9, 2015). "Celiac disease and obstetric complications: a systematic review and metaanalysis". Am J Obstet Gynecol. 214 (2): 225–34. doi:10.1016/j.ajog.2015.09.080. PMID 26432464.
  11. ^ "Female genital mutilation and obstetric outcome: WHO collaborative prospective study in six African countries" Arhivirano 12. 3. 2012. na Wayback Machine Retrieved on 2012-2-22
  12. ^ Cronin, Robin S.; Li, Minglan; Thompson, John M.D.; Gordon, Adrienne; Raynes-Greenow, Camille H.; Heazell, Alexander E.P.; Stacey, Tomasina; Culling, Vicki M.; Bowring, Victoria; Anderson, Ngaire H.; O'Brien, Louise M.; Mitchell, Edwin A.; Askie, Lisa M.; McCowan, Lesley M.E. (april 2019). "An Individual Participant Data Meta-analysis of Maternal Going-to-Sleep Position, Interactions with Fetal Vulnerability, and the Risk of Late Stillbirth". EClinicalMedicine. 10: 49–57. doi:10.1016/j.eclinm.2019.03.014. PMC 6543252. PMID 31193832.
  13. ^ Lamont, K; Scott, NW; Jones, GT; Bhattacharya, S (24. 6. 2015). "Risk of recurrent stillbirth: systematic review and meta-analysis". BMJ (Clinical Research Ed.). 350: h3080. doi:10.1136/bmj.h3080. hdl:2164/4642. PMID 26109551. S2CID 17095693.
  14. ^ CDC (9. 5. 2019). "What is Stillbirth? | CDC". Centers for Disease Control and Prevention (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 8. 2019.
  15. ^ Kayode, Gbenga A.; Grobbee, Diederick E.; Amoakoh-Coleman, Mary; Adeleke, Ibrahim Taiwo; Ansah, Evelyn; de Groot, Joris A. H.; Klipstein-Grobusch, Kerstin (2016). "Predicting stillbirth in a low resource setting". BMC Pregnancy and Childbirth. 16 (1): 274. doi:10.1186/s12884-016-1061-2. ISSN 1471-2393. PMC 5029011. PMID 27649795.
  16. ^ "Ending preventable stillbirths An Executive Summary for The Lancet's Series" (PDF). The Lancet. Jan 2016.
  17. ^ "How do health care providers manage stillbirth?". NICHD. 23. 9. 2014. Arhivirano s originala, 5. 10. 2016. Pristupljeno 4. 10. 2016.
  18. ^ "Stillbirth: Other FAQs". NICHD. 23. 9. 2014. Arhivirano s originala, 5. 10. 2016. Pristupljeno 4. 10. 2016.
  19. ^ "Stillbirths". UNICEF DATA (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 2. 2021.
  20. ^ "How common is stillbirth?". NICHD. 23. 9. 2014. Arhivirano s originala, 5. 10. 2016. Pristupljeno 4. 10. 2016.
  21. ^ Draper, Elizabeth S.; Manktelow, Bradley N.; Smith, Lucy; Rubayet, Sayed; Hirst, Jane; Neuman, Melissa; King, Carina; Osrin, David; Prost, Audrey (6. 2. 2016). "Stillbirths: rates, risk factors, and acceleration towards 2030". The Lancet (jezik: engleski). 387 (10018): 587–603. doi:10.1016/S0140-6736(15)00837-5. ISSN 0140-6736. PMID 26794078.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Mrtvorođenče&oldid=3496910"