Nezir Škaljić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nezir ef. Škaljić

Nezir Škaljić (23. februara 1844 – 10. marta 1905) bio je bosanski političar koji je obnašao dužnost trećeg gradonačelnika Sarajeva (1889–1905).[1] Škaljić je bio pravnik, a služio je i kao Predsjednik Vrhovnog suda Bosne. Njegova se vladavina podudarala s austrougarskom vlašću Bosnom. Škaljić je primio prvorazredni carski austrijski orden Franca Josipa "Veliki križ".

Kao pravnik i sudac, rad Nezira Škaljića ostavio je traga na južnoslovenski, češki i ruski pravni sistem.[2]

Škaljić je bio član tročlane Komisije koja je pripremala reformu pravosudnog sistema u habsburškoj okupiranoj Bosni i Hercegovini. Od jeseni 1881. do sredine 1882. živio je i radio u Beču. Među ostalim članovima komisije bili su: Franz von Krauss, Kajetan von Mérey, Hauptmann-revizor Spaczil i kasnije dr. Karl Krall, mađarski predstavnik August Gottel i Eduard Eichler.[3]

Škaljić je smatran stručnjakom za islamsko i trgovačko pravo, prethodno je bio predsjednik Vrhovnog i Privrednog suda u Sarajevu. Stoga je imao veliki utjecaj na transformaciju sudova u Bosni i Hercegovini - oni su bili novostepeni (nekoliko kotarskih sudova i jedan šef u Sarajevu) i stekli su nadležnost samo za porodično i nasljedno pravo. I sam je učestvovao u djelomičnom prijevodu Osmanskog građanskog zakonika, Mecelle, na bosanski jezik. Ta su rješenja kasnije usvojile druge zemlje i jurisdikcije.[4]

Škaljić je u Sarajevu pokrenuo važne radove na modernizaciji infrastructure i izgradnji važnih objekata. To uključuje razvoj asfalta, prvo okolne Katedrale Srca Isusovog, a kasnije i cijelog grada.

Otvorio je Narodnu banju 20. jula 1902. Banja je i danas u funkciji. Također, tokom Škaljićevog mandata, sinagoga Aškenazi u Sarajevu konačno je završena (1902).[5]

Škaljić je obnašao dužnost u novoizgrađenoj sarajevskoj Vijećnici, tada najvećoj i najreprezentativnijoj zgradi austrougarskog razdoblja u Sarajevu, koja je služila kao vijećnica.

Život[uredi | uredi izvor]

Škaljić je rođen i školovao se u Rogatici. Tu je postao je sudija, kao i gradovima Fojnica i Srebrenica.

Bio je oženjen Vasvijom Selmanagić. Par je imao tri sina.

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Škaljić je bio jedan od četiri osnivača Rijaseta Islamske zajednice BiH.[6] Njeno stvaranje omogućilo je bošnjačku vjersku i političku emancipaciju od Osmanskog carstva.

1899. godine Škaljić je preuzeo dužnost gradonačelnika Sarajeva kada je Mehmed Kapetanović bio prisiljen odstupiti zbog lošeg zdravlja.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Porodica Škaljić emigrirala je u Sarajevo iz Škaljara[7], njihovog naselja u Boki Kotorskoj tokom bitke za Perast (1654) koja se vodila između Mletačke Republike i Osmanskog carstva. Od 14. vijeka Kotor je postojao kao neovisna republika poznata kao Republika Cattaro, povremeno potpadajući pod protektorat režima Hrvata, Bosanaca ili Mađara.[8] Venecijanci su tim područjem vladali najduže, gotovo četiri vijeka počevši od 1420. godine. Njihovo naslijeđe je najtrajnije i to je ono što je Kotoru i Perastu izborilo mjesto na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.[9]

Jednom u Sarajevu, Škaljićevi su kupili velike dijelove zemlje "koja se proteže od predgrađa Sarajeva do Rogatice u istočnoj Bosni".[10] Istakli su se u trgovini. Prema ljetopiscu iz 18. vijeka Mula Mustafi Bašeskiji, Škaljići su bili poznati kao trgovci njemačkog govornog područja.[11] Jedna od sarajevskih ulica i danas nosi prezime - Škaljića sokak.[12]

Praunuk Nezira Škaljića je bosanskohercegovački političar Fehim Škaljić.

Među ostalim članovima porodice Škaljić su Abdulah Škaljić, balkanski lingvista i autor knjige "Turcizmi na srpskohrvatskom jeziku" prvi put objavljene 1966.[13] Od tada je knjiga objavljena u deset izdanja i još uvijek se smatra "jedinstvenim i nezamjenjivim" izvorom za proučavanje južnoslovenskog jezika i kulture.[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Gradonačelnik koji je asfaltirao Sarajevo... | Radio Sarajevo". web.archive.org. 11. 1. 2014. Pristupljeno 8. 4. 2021.
  2. ^ "Godišnjak Pravnog fakulteta" (PDF).
  3. ^ https://library.oapen.org/bitstream/handle/20.500.12657/42832/9783839454176.pdf?sequence=1&isAllowed=y
  4. ^ https://www.degruyter.com/document/doi/10.14361/9783839454176/html
  5. ^ "Sarajevo, Bosnia & Herzegovina Jewish History Tour". www.jewishvirtuallibrary.org. Pristupljeno 8. 4. 2021.
  6. ^ https://www.islamskazajednica.ba/
  7. ^ http://www.most.ba/038/074.htm
  8. ^ https://www.britannica.com/place/Kotor
  9. ^ https://www.worldfragment.com/blog/2020/1/5/a-piece-of-venice-in-montenegro-kotor
  10. ^ http://www.mediafire.com/file/wzmz2z2hfll/Husnija_Kamberovic-_Begovski_Zemljisni_Posjedi_u_BiH_od_1878_do_1918.pdf/file
  11. ^ https://www.scribd.com/doc/167518957/Mula-Mustafa-Baseskija-Ljetopis?fbclid=IwAR0HV0W6n1lueWPpplp-HT0pCBVRIr0U936T1ogT0FUM9ueCbpM7bKzV5Ws
  12. ^ "Dani - Politika: Da li je Fehim Škaljić, sada već bivši načelnik općine Stari Grad, budući gradonačelnik Sarajeva?: Moj izbor bio bi čisti nepotizam". www.oslobodjenje.ba. 1. 7. 2013. Pristupljeno 8. 4. 2021.
  13. ^ https://www.scribd.com/doc/40162381/Abdulah-Skaljic-Turcizmi-u-Srpsko-Hrvatskom-Jeziku
  14. ^ https://www.jergovic.com/ajfelov-most/cetrdeset-pet-godina-jedne-izuzetne-knjige/

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

http://www.sarajevo.ba; Sarajevski gradonačelnici 1878–2009.

Političke funkcije
Prethodno
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak
1893–1899.
Gradonačelnik Sarajeva
1899–1905.
Poslije 
Esad Kulović
1905–1910.