Idi na sadržaj

Južnoslavenski jezici

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Južnoslavenski dijalekti i glavne grupe

Južnoslavenski jezici su jedna od tri grane slavenskih jezika. Ima oko 30 miliona govornika, uglavnom na Balkanu. Oni su geografski odvojeni od govornika druga dva slavenska ogranka (Zapad i Istok) pojasom govornika njemačkog, mađarskog i rumunskog jezika.

Porodica slavenskih jezika se dijeli na

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvi južnoslavenski jezik koji je napisan (ujedno i prvi potvrđeni slavenski jezik) bila je varijanta istočnojužnoslavenskog koji se govorio u Solunu, danas zvanom Staroslavenski jezik, u devetom stoljeću. Zadržan je kao liturgijski jezik u slavenskim pravoslavnim crkvama u obliku raznih mjesnih crkvenoslavenskih tradicija.

Lingvistička prahistorija[uredi | uredi izvor]

Slovenski jezici su dio baltoslovenske grupe koja pripada indoevropskoj jezičkoj porodici. Južnoslavenski jezici smatraju se genetskim čvorom u slavistici: definisani su skupom fonoloških, morfoloških i leksičkih inovacija (izoglosa) koje ga odvajaju od zapadnih i istočnih slavenskih grupa. To gledište je, međutim, dovedeno u pitanje posljednjih decenija (vidi dolje).

Neke inovacije koje obuhvataju sve južnoslavenske jezike dijele se sa istočnoslavenskom grupom, ali ne i zapadnoslavenskom. To uključuje:[1]

  • Dosljedna primjena slavenske druge palatalizacije prije praslavenskog *v
  • Gubitak *d i *t prije praslovenskog *l
  • Spajanje praslovenskog *ś (nastalog iz druge i treće palatalizacije) sa *s

Identificirano je nekoliko izoglosa za koje se smatra da predstavljaju ekskluzivne zajedničke inovacije u južnoslavenskoj jezičnoj grupi. One su pretežno fonološkog karaktera, dok su morfološke i sintaktičke izoglose znatno manje. Sussex & Cubberly (2006:43–44) navode sljedeće fonološke izoglose:

  • Spajanje yers u zvuk sličan šva, koji je u srpskohrvatskom postao /a/, ili se prema zadržanom tvrdom/mekom kvalitetu prethodnog suglasnika podijelio na /o e/ (makedonski), ili /ə e/ (bugarski)
  • praslavenski *ę > /e/
  • praslavensko *y > /i/, spajanje sa refleksom praslovenskog *i
  • Protoslavenske slogovne tečnosti *r̥ i *l̥ su zadržane, ali je *l̥ kasnije izgubljeno u svim jezicima sa različitim izlazima (> /u/ u srpskohrvatskom, > samoglasnik+/l/ ili /l/+vokal u slovenačkom , bugarskom i makedonskom), a *r̥ je postalo [ər/rə] na bugarskom. Ovaj razvoj bio je identičan gubitku yer nakon tečnog suglasnika.
  • Stvrdnjavanje nepca i zubnih afrikata; npr. š' > š, č' > č, c' > c.
  • Južnoslavenski oblik metateze likvida (CoRC > CRaC, CoLC > CLaC itd.)

Međutim, većina njih nije ekskluzivnog karaktera i dijele se s nekim jezicima istočnih i zapadnih slavenskih jezičnih grupa (posebno srednjoslavenskim dijalektima). Na osnovu toga, Matasović (2008) tvrdi da južnoslavenski postoji striktno kao geografska grupacija, a ne kao pravi genetski klad; drugim riječima, nikada nije postojao protojužnoslavenski jezik ili razdoblje u kojem su svi južnoslavenski dijalekti pokazivali isključivi skup opsežnih fonoloških, morfoloških ili leksičkih promjena (izoglosa) svojstvenih njima. Nadalje, tvrdi Matasović, nikada nije postojao period kulturnog ili političkog jedinstva u kojem bi prajužnoslovenski mogao postojati u kojem bi se mogle pojaviti zajedničke južnoslovenske inovacije. Za nekoliko predloženih leksičkih i morfoloških obrazaca samo na južnoslavenskim je pretpostavljeno da predstavljaju uobičajene slavenske arhaizme, ili da se dijele s nekim slovačkim ili ukrajinskim dijalektima.

Južnoslavenski dijalekti čine dijalekatski kontinuum koji se proteže od današnje južne Austrije do jugoistočne Bugarske.[2] Na dijalektološkom planu dijele se na zapadno-južnoslavenske (slovenski i srpskohrvatski dijalekti) i istočno-južnoslavenske (bugarski i makedonski dijalekti); oni predstavljaju odvojene migracije na Balkan i nekada su bili razdvojeni intervenišućim mađarskim, rumunskim i albanskim stanovništvom; Kako su ove populacije asimilirane, istočni i zapadni južnoslavenski su se stopili sa torlačkim kao prelaznim dijalektom. S druge strane, raspad Osmanlijskog i Austro-Ugarskog carstva, praćen formiranjem nacionalnih država u 19. i. 20. vijeku, dovela je do razvoja i kodifikacije standardnih jezika. Standardni slovenački, bugarski i makedonski su zasnovani na različitim dijalektima.[3] Bosanska, hrvatska, crnogorska i srpska standardna varijanta[4] pluricentričnog srpskohrvatskog[5] zasnovane su na istom dijalektu (štokavskom).[6] Stoga se u većini slučajeva nacionalne i etničke granice ne poklapaju s dijalekatskim granicama.

Napomena: Zbog različitog političkog statusa jezika/dijalekata i različitih istorijskih konteksta, klasifikacije su u određenoj mjeri proizvoljne.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, str. 59, 143. Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-840-7.
  2. ^ Kordić 2010, str. 75.
  3. ^ Friedman, Victor (2003). "Language in Macedonia as an Identity Construction Site". u Brian, D. Joseph; et al. (ured.). When Languages Collide: Perspectives on Language Conflict, Language Competition, and Language Coexistence. Columbus: Ohio State University Press. str. 261–262. OCLC 50123480.
  4. ^ Kordić 2010, str. 77–90.
  5. ^ Bunčić, Daniel (2008). "Die (Re-)Nationalisierung der serbokroatischen Standards" [The (Re-)Nationalisation of Serbo-Croatian Standards]. u Kempgen, Sebastian (ured.). Deutsche Beiträge zum 14. Internationalen Slavistenkongress, Ohrid, 2008. Welt der Slaven (jezik: njemački). Munich: Otto Sagner. str. 93. OCLC 238795822.
  6. ^ Gröschel, Bernhard (2009). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit [Serbo-Croatian Between Linguistics and Politics: With a Bibliography of the Post-Yugoslav Language Dispute]. Lincom Studies in Slavic Linguistics; vol 34 (jezik: njemački). Munich: Lincom Europa. str. 265. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL 15295665W.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Južnoslavenski jezici koji govori o lingvistici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.