Polapski jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Polapski jezik
Slüvensťă rec / Vensťĕ
Države govorenja Poljska
Njemačka
Regije govorenjaSrednja Evropa
Jezička porodicaindoevropski
baltičkoslavenski
slavenski
zapadnoslavenski
lehitski
polapski
Službeni status
Jezički kod
ISO 639-3pox
Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika

Polapski jezik (ISO 639-3: pox) je izumrli jezik Polapskih Slavena koji su nekada naseljavali prostor današnje sjeveroistočne Njemačke (oko rijeke Labe). Bio je u upotrebi sve do 18. vijeka kada je pod pritiskom snažne germanizacije u potpunosti zamijenjen njemačkim jezikom. Poznat je samo po spomenicima iz 17. i 18. vijeka. Do danas je sačuvano oko 2,800 riječi, a posljednja osoba koja je govorila ovaj jezik umrla je 1756. godine. Spada u grupu lehitskih jezika, a srodni su mu poljski, kašupski i šleski jezik.

Historija[uredi | uredi izvor]

Poznato je oko 2,800 polabijskih riječi; proznih spisa preživjelo je samo nekoliko molitava, jedna svadbena pjesma i nekoliko bajki. Neposredno prije nego što je jezik izumro, nekoliko ljudi počelo je sakupljati fraze i sastavljati popis riječi i bavilo se folklorom polabijskih Slavena, ali čini se da je samo jedan od njih izvorni govornik polabijskog jezika (i sam je ostavio samo 13 stranica jezički relevantnih materijal iz rukopisa od 310 stranica).[1] Posljednji izvorni govornik polabijskog, Emerentz Schultze, umro je 1756. u dobi od 88 godina,[2] a posljednja osoba koja je govorila polabski umrla je 1825. godine.

Najvažniji spomenik jezika je takozvani Vocabularium Venedicum (1679–1719) Christiana Henniga.

Jezik je do danas ostavio mnogo tragova u toponimiji; na primjer, Wustrow (put do ostrva ili mjesta na ostrvu), Ljauchów (Lüchow), Łuków (Luckau), Sagard, Gartow, Krakow (nalik Krakovu, Krakovu ...) itd. Polapski jezik je također vjerovatno porijeklo ime Berlin, od polabske stabljike berl- / birl- (močvara).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]