Zapadnoslavenski jezici

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Zapadnoslavenski jezici podgrupa su slavenskih jezika iz indoevropske porodice. Govore se u istočnoj i srednjoj Evropi: u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, kao i u Lužici na istoku Njemačke.

Najveći zapadnoslavenski jezik po broju govornika jest poljski, kojim govori približno 40 miliona ljudi.[1]

U svim zapadnoslavenskim jezicima koristi se latinica.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Zapadnoslavenski jezici se dijele na tri podgrupe[2]:

Zapadnorusinski jezik ponekad se smatra zapadnoslavenskim (češko-slovačke podgrupe)[3]. Drugi lingvisti smatraju ga istočnoslavenskim jezikom[2][4], koji je pretrpio utjecaj zapadnoslavenskih jezika.

Šleski jezik ponekad se smatra dijalektom poljskog.


Globe of letters.svg Nedovršeni članak Zapadnoslavenski jezici koji govori o lingvistici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Polska" (jezik: švedski). Nationalencyklopedin.
  2. ^ a b Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin, ured. (2017). "West Slavic". Glottolog 3.0. Jena: Institut "Max Planck" za nauku o historiji čovjeka.
  3. ^ Ranko Bugarski (2010). Jezici. Beograd, Srbija: Čigoja štampa. str. 100. ISBN 978-8-675-58757-6.
  4. ^ Дуличенко А. Д. (2005). "Малые славянские литературные языки (микроязыки)". Языки мира: Славянские языки. Moskva: Academia. str. 612. ISBN 5-87444-216-2.