Idi na sadržaj

Niskoenergetska kuća

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Toplotna izolacija je vrlo važan dio niskoenergetske kuće.
Termografski snimak toplinskog zračenja prozora i zidova dviju građevina: niskoenergetske ili pasivne kuće (desno) i obične kuće (lijevo).
U pasivnim kućama su korištene razne metode i tehnologije toplotne izolacije.
Energetska iskaznica zgrada.

Niskoenergetska kuća je kuća koja troši maksimalno 30 kWh/m2 god. energije za grijanje. Takve se kuće zovu i trolitarske kuće. Prema jednostavnom proračunu proizlazi da će takva kuća na grijanje trošiti otprilike 3 l./m2 godišnje lož ulja, 3 m3/m2godišnje prirodnog plina ili 6 kg/m2 godišnje drvenih peleta. Smanjenje gubitaka toplote niskoenergetske kuće ostvaruje se na sljedeće načine:

  • orijentacija kuće prema jugu
  • odvajanje toplotnih zona kuće (dnevna soba prema jugu, ostave na sjever)
  • kompaktna konstrukcija
  • vrlo dobra toplotna izolacija cijele vanjske površine kuće
  • prozori sa 3-slojnim staklom i toplotnim karakteristikama stakla Ug=0,4-0,6 W/m2K, s tim da toplotni parametar okvira prozora Uw mora biti niži od 0,8 W/m2K;
  • niskotemperaturni sistem grijanja
  • kontrolisana ventilacija prostorija sa rekuperacijom

Kako bi povećali dobitke energije preporučuje se:

U Njemačkoj, prema dostupnim podacima postoji preko 150 000 različitih pasivnih kuća, kako pojedinačnih domaćinstava i kuća u nizu, ili manjih stambenih zgrada. U Njemačkoj realiziran je sistem poticanja pasivne gradnje kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, a koji uključuje povoljne kredite i dodatne mjere poticanja.

U Austriji je tako, do sada realizirano oko hiljadu pasivnih kuća, a prva u Hrvatskoj je sagrađena u Brestovju blizu Zagreba. Ukupna cijena gradnje pokazala se 20% višom nego u slučaju klasične gradnje, a nakon isteka perioda amortizacije postignute uštede trebale bi se pokazati drastičnima.

Zbog velikih razlika u državnim standardima, niskoenergetska kuća napravljena po standardima jedne države ne mora biti niskoenergetska po standardima druge države. U Njemačkoj niskoenergetska kuća (njem. Niedrigenergiehaus) ima ograničenje u potrošnji energije za grijanje prostorija od 50 kWh/m2 godišnje. U Švicarskoj je termin niskoenergetska kuća definiran MINERGIE standardom – za grijanje prostorija ne smije se koristiti više od 42 kWh/m2 godišnje. Trenutno se kod prosječne niskoenergetske kuće u tim državama dostiže otprilike polovina tih iznosa, odnosno između 30 kWh/m2 godišnje i 20 kWh/m2 godišnje za grijanje prostorija. U Hrvatskoj se prilikom definisanja niskoenergetske kuće uzima vrijednost od 40 kWh/m2 godišnje za grijanje prostorija. Ova vrijednost bi u praksi morala na jugu biti i znatno niža zbog povoljnije klime.

Pasivna kuća

[uredi | uredi izvor]

Pasivna kuća je kuća koja troši maksimalno 15 kWh/m2god. energije za grijanje. Takve se kuće zovu i jednolitarske kuće. Prema jednostavnom proračunu proizlazi da bi takva kuća na grijanje trošila otprilike 1,5 lit/m2god. lož ulja, 1,5 m3/m2god. prirodnog plina ili 3 kg/m2god. drvenih peleta. Ovdje je bitno za naglasiti da pasivne kuće nemaju više potrebe za konvencionalnim sistemom grijanja, nego potrebu za toplotom namiruju preko složenog sistema ventilacije sa rekuperacijom i topliotnom pumpom. Osnovne razlike između niskoenergetske i pasivne kuće su:[2]

  • veoma debela toplotna izolacija omotača kuće (fasade, krov, pod)
  • kontrolisana ventilacija sa rekuperacijom i mogućnošću dogrijavanja
  • prozori sa 3-slojnim staklom, Ug=0,4-0,6 W/m2K, s tim da toplotni parametar okvira prozora Uw mora biti niži od 0,8 W/m2K; Obično se ovakva svojstva stakla ostvaruju sa staklima punjenim kombinacijom argona (Ar) i kriptona (Kr), gdje se odnos Ar/Kr određuje po kupovnoj cijeni kriptona. Generalno veći udjel kriptona omogućava nižu vrijednost Ug, a zbog visoke kupovne cijene, udjel se smanjuje, a debljina ugrađenih stakala se neznatno povećava. Ukupna vrijednost provodljivosti prozora Ug se može poboljšati ugrađivanjem u trostruko staklo posebno visokolegiranih metalnih ramova obavijenih tamnom plastičnom masom.
  • nepostojanje konvencionalnog sistema grijanja zbog vrlo niskih toplotnih gubitaka

Energetska iskaznica zgrada

[uredi | uredi izvor]

Tehnički propis o uštedi toplotne energije i toplotnoj zaštiti zgrada, koji je na snazi od 30. juna 2006. godine, u Republici Hrvatskoj propisuje obavezu izrade Certifikata o potrebnoj toploti za grijanje zgrade. Ovaj dokument je jedan od neophodnih koraka u realizaciji sistema koji će omogućiti stvarno smanjenje potrošnje energije. Zahvaljujući obavezi posjedovanja Energetskog certifikata zgrada, koji izrađuju ovlaštene institucije, postignute su značajne uštede energije u zemljama Evropske unije, a time i značajno smanjenje zagađenja okoline.

U državama Evropske unije (EU) potrošnje energije u zgradama iznosi 41 % od ukupne potrošnje energije. Na prijevoz otpada 28 %, a na industriju 31 % potrošnje energije. Zato je povećanje energetske efikasnosti u zgradama jedan od najisplativijih načina smanjenja troškova za energiju kao i smanjenje štetnih emisija u okolinu. U sektoru zgradarstva leži i najveći potencijal energetskih ušteda. Dakle, u državama EU potrošnja goriva za grijanje zgrada sudjeluje s 25 % u ukupnoj emisiji CO2. Nadalje, posljednjih je godina u velikom broju zemalja EU primijećen trend porasta godišnje energetske potrošnje, pri čemu je u nekim zemljama taj porast značajan. U Grčkoj je potrošnja energije u zgradama javne namjene u 2000. godini iznosila 170 % potrošnje iz 1990. godine.[3]

Prema planu energetskog razvoja Republike Hrvatske do godine 2010., energetski izvori bit će tekuća goriva (do 42 %), zemni plin (do 32 %), te snaga vode i uglja (do 24 %). Očekuje se da će udio obnovljivih izvora godine 2010. porasti za 5,0 %. U ukupnoj emisiji sumpor dioksida (SO2) u RH energetski sektor sudjeluje s 99,1 %, u ukupnoj emisiji dušikovih oksida (NOX) s 96,7 % te u ukupnoj emisiji ugljik monoksida (CO) s 90,8 %.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Toplinska zaštita zgrada", Tečaj za energetske savjetnike, www.pvc-stolarija.hr, 2011.
  2. Arhivirano 16. 12. 2011. na Wayback Machine "Koncept i idejni projekt energetski samostojeće ekološke kuće kao elementa autonomnog solarnog sela za seoski turizam na otocima", Energetski institut Hrvoje Požar, www.eihp.hr, 2003.
  3. Arhivirano 10. 8. 2014. na Wayback Machine "Energetska učinkovitost u zgradarstvu", HEP Toplinarstvo d.o.o., www.eihp.hr, 2011.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Primjeri

[uredi | uredi izvor]