Oton I, car Svetog Rimskog Carstva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Oton I
Car Svetog rimskog carstva
Vladavina2. februar 962 - 7. maj 973.
PrethodnikBerengar I
NasljednikOton II
Krunidba2. februar 962.
Kralj Italije
Vladavina25. decembar 961 - 7. maj 973
PrethodnikBerengar II
NasljednikOton II
Kralj Njemačke
Vladavina2. juli 936 - 7. maj 973.
PrethodnikHenrik I
NasljednikOton II
Krunidba7. august 936.
Vojvoda Saksonije
Vladavina2. juli 936 - 7. maj 973.
PrethodnikHenrik I
NasljednikBernard I
SupružnikEdita Engleska
Adelaide Italijanska
DjecaWilhelm, nadbiskup Mainza
Liutgarde, vojvotkinja Lotaringije
Liudorf, vojvoda Švabije
Matilda, igumanija Quedlinburga
Oton II, car Svetog rimskog carstva
DinastijaOton
OtacHenrik I, kralj Njemačke
MajkaMatilda Ringelheim
Rođenje23. novembar 912.
Wallhausen, Istočna Franačka
Smrt7. maj 973.
Memleben, Sveto rimsko carstvo

Oton I (23. novembar 912 - 7. maj 973)[1], također poznat kao Oton Veliki, je bio njemački kralj od 936. godine i car Svetog rimskog carstva od 962. do svoje smrti 973. godine. Bio je najstariji sin njemačkog kralja Henrika I i Matilde Ringelheim. Naslijedio je vojvodstvo Saksoniju i kraljevinu Njemačku nakon očeve smrti 936. godine. Nastavio je rad svog oca objedinjavajući sva germanska plemena u jedno kraljevstvo, te je u velikoj mjeri proširio kraljeva ovlaštenja na račun aristokratije. Preko strateških brakova i ličnih imenovanja, Oton je instalirao članove svoje porodice u najvažnija vojvodstva kraljevine. Na taj način je smanjio moć raznih vojvoda koji su bili jednaki sa kraljem. Oton je transformisao Rimokatoličku crkvu u Njemačkoj te podvrgnuo sveštenstvo njegovoj ličnoj kontroli.

Nakon pobjede u kratkom građanskom ratu između buntovnih vojvoda, Oton je pobjedio ugare u bici kod Lechfelda 955. godine, čime je okončao ugarsku invaziju na zapadnu Evropu. Pobjedom nad paganskim ugarima Oton je stekao reputaciju spasitelja kršćanstva čime je osigurao prevlast nad kraljevstvom. Do 961. godine, Oton je osvojio Kraljevinu Italiju i proširio granice svoga carstva na sjeveru, istoku i jugu. Pod pokroviteljstvom Otona i njegovih neposrednih nasljednika procvjetala je ograničena kulturna renesansa, umjetnost i arhitektura. Po uzoru na krunidbu Karla Velikog 800. godine, Oton je krunisan za cara 962. godine od strane pape Ivana XII u Rimu.

Otonova kasnija vladavina je bila u znaku sukoba sa papom i borbama za stabilizaciju njegove vladavine u Italiji. Vladajući iz Rima, Oton je poboljšavao odnose sa Bizantijskim carstvom, koje se protivilo njegovom širenju na jug. Da bi riješio ovaj sukob, bizantijska princeza Teofanija se udala za njegovog sina Otona II u aprilu 972. godine. Oton se u augustu 972. godine konačno vratio u Njemačku i umro u Memlebenu 973. godine. Naslijedio ga je sin Oton II.

Rani život i porodica[uredi | uredi izvor]

Oton je rođen 23. novembra 912. godine kao najstariji sin Saksonskog vojvode Henrika I i njegove druge supruge Matilde Ringelheim, kćerke Ditriha, grofa Tesalije. Henrik je ranije bio u braku sa Hatheburg, kćerkom Ditriha, grofa Tesalije, ali je ovaj brak poništen 906. godine poslije rođenja Henrikovog prvog sina i Otonovog polubrata Thankmara. Oton je imao dva brata i dvije sestre; Hedwig, Gerbergu, Henrika i Brunu. Detalji o njegovoj mladosti i obrazovanju nisu poznati, ali se prepostavlja da je imao vojnu obuku. Prvo iskustvo je stekao kao vojni zapovjednik prilikom napada slavenskih plemena na istočnu granicu carstva. Dok je trajala kampanja protiv Slavena 929. godine, njegov nezakoniti sin Wilhelm, budući nadbiskup Mainza, je rođen u zarobljeništvu od strane slavenske plemkinje.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Otto I | Holy Roman emperor". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 25. 2. 2016.