Maksimilijan II, car Svetog Rimskog Carstva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Maksimilijan II
Nicolas Neufchâtel 002.jpg
Vladavina1563 - 12. oktobar 1576
SupružnikMarija Austrijska
DjecaAna, kraljica Kastilje
Rudolf II, car Svetog Rimskog Carstva
Ernest, guverner Holandije
Elizabeta, kraljica Francuske
Matija, car Svetog Rimskog Carstva
Maksimilijan III, nadvojvoda Prednje Austrije
Albert, guverner Holandije
DinastijaHabsburg
OtacFerdinand I, car Svetog Rimskog Carstva
MajkaAna Jagelonka
Rođenje31. juli 1527
Beč
Smrt12. novembar 1576
Prag

Maksimilijan II (31. juli 1527 – 12. novembar 1576) bio je car Svetog Rimskog Carstva od 1637. do 1657, kralj Ugarske, Hrvatske, Češke i Njemačke, te vladar ostalih habsburških posjeda.

Maksimilijan II je bio drugo dijete i najstariji sin cara Ferdinanda I i njegove supruge, Ane Jagelonke.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Maksimilijan je došao na vlast poslije smrti oca Ferdinanda I u doba vjerskih sukoba između rimokatolika i protestanata i najveće turske opasnosti za Ugarsku i Hrvatsku. Iako je naginjao protestantizmu, ostao je iz političkih razloga vjeran rimokatoličanstvu. Smatrao je da vladar treba biti iznad svih konfesija. Stoga je nastojao da se rimokatolici i protestanti sporazume, ali bez uspjeha, tako da mu nije preostalo ništa drugo nego da tolerancijom ublažava i smiruje njihove razlike i sukobe. Godine 1571. priznao je protestantskom plemstvu u Austriji pravo na slobodu vjeroispovijesti, ali ne i gradovima, gdje se na taj način protivreformacija koju je bio započeo njegov otac mogla učvrstiti.

Godine 1564, Ivan Sigismund, sin Ivana Zapolje, provalio je iz Erdelja u habsburški dio Ugarske, ali se zbog poplava morao povući. Nastavio je rat protiv bečkog dvora sve do svoje smrti 1570. Nakon njegove smrti za erdeljskog vojvodu izabran je Stjepan Bathory, koji je 1575. postao i poljski kralj oženivši poljsku kraljicu Anu. On je, oslanjajući se na Osmanlije, nastavio voditi antihabsuršku politiku.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Maksimilijan je umro 1576. godine. Naslijedio ga je sin Rudolf. Na samrti su ga porodica i papinski legat nagovarali da primi sakramente, tj. da se ispovijedi i pričesti. Maksimilijan ih je odbijao riječima: "Moj je propovijednik u nebu", čime je jasno pokazao svoje naginjanje ka protestantizmu. Umro je bez sakramenata.

Ostavštvina[uredi | uredi izvor]

Maksimilijan je bio razborit i bistar čovjek, te obrazovaniji od svoga oca. Međutim, nije bio podoban za vladara u ono burno vrijeme. On nije mogao nikada jasno i odlučno odrediti ciljeve koje bi slijedio niti odabrati sredstva da ih ostvari. Uvijek se kolebao, pa ga je stoga malo ko volio. U Njemačkoj ga nisu voljeli ni rimokatolici i protestanti, a u Ugarskoj su gotovo zazirali od njega. Hrvatsku bi za njegove vladavine gotovo posve osvojili Osmanlije budući da je vodio posve defenzivnu i mlaku politiku prema Osmanlijama, da nije bilo odlučnih plemića.

Potomstvo[uredi | uredi izvor]

Maksimilijan se 1548. godine oženio svojom rodicom u prvom koljenu, španskom infantom i austrijskom nadvojvotkinjom Marijom, kćerkom svoga amidže Karla V, i imao s njom sedmero djece:

Preci[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]