Razlika između verzija stranice "Lavoslav Ružička"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
75.820 edits
m robot Dodaje: no:Lavoslav Ružička
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Prijevod}}
{{Infokutija biografija
{{Infokutija biografija
|ime =Lavoslav
|ime =Lavoslav
Red 20: Red 19:
}}
}}


'''Lavoslav (Leopold) Ružička''' ([[Vukovar]], [[13. septembar]] [[1887]]. - Mammern, [[Švicarska]] [[26. septembar]] [[1976]].) dobitnik je [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelove nagrade za hemiju]], te je prvi dobitnik te nagrade sa područja današnje [[Hrvatska|Hrvatske]]. Nosioc je osam počasnih doktorata (četiri za [[nauka|nauku]], dva za [[Medicina|medicinu]], jednog za [[prirodne nauke]] i jednog za [[pravo]]).
'''Lavoslav (Leopold) Ružička''' ([[Vukovar]], [[13. septembar]] [[1887]]. - Mammern, [[Švicarska]] [[26. septembar]] [[1976]].) dobitnik je [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelove nagrade za hemiju]], te je prvi dobitnik te nagrade sa područja današnje [[Hrvatska|Hrvatske]]. Nosilac je osam počasnih doktorata (četiri za [[nauka|nauku]], dva za [[Medicina|medicinu]], jednog za [[prirodne nauke]] i jednog za [[pravo]]).


== Mladost i obrazovanje ==
== Mladost i obrazovanje ==


Potječe iz porodice obrtnika i [[Poljoprivreda|poljoprivrednika]]. Pohađao je klasičnu gimnaziju u [[Osijek|Osijeku]]. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je [[hemija|hemiju]], vjerovatno zbog toga što se nadao poslu u novo-otvorenoj rafineriji [[šećer]]a u Osijeku.
Potiče iz porodice obrtnika i [[Poljoprivreda|poljoprivrednika]]. Pohađao je klasičnu gimnaziju u [[Osijek|Osijeku]]. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je [[hemija|hemiju]], vjerovatno zbog toga što se nadao poslu u novo-otvorenoj rafineriji [[šećer]]a u Osijeku.


Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u [[Karlsruhe]]u u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. [[organska hemija]].
Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u [[Karlsruhe]]u u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. [[organska hemija]].
Red 34: Red 33:
Ružičkini prvi radovi su bili s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život je ostao na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke ''Pyrethrum cinerariifolium'' dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s hemijom tarpena - veoma interesantnog [[Industrija|industriji]] parfema. Namjeravo je započeti samostalna istraživanja, te je započeo uspješnu i produktivnu saradnju s Cie Company (kasnije ''Firmenich'') u [[Ženeva|Ženevi]].
Ružičkini prvi radovi su bili s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život je ostao na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke ''Pyrethrum cinerariifolium'' dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s hemijom tarpena - veoma interesantnog [[Industrija|industriji]] parfema. Namjeravo je započeti samostalna istraživanja, te je započeo uspješnu i produktivnu saradnju s Cie Company (kasnije ''Firmenich'') u [[Ženeva|Ženevi]].


1916. - 1917. godine dobija podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema ''Haarman & Reimer'' iz Holzmindena u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Zbog znanja iz područja tarpena, [[1918]]. postaje izvanredni profesor, a [[1923]]. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Univerzitetu u Zurichu.
1916. - 1917. godine dobija podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema ''Haarman & Reimer'' iz Holzmindena u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Zbog znanja iz područja tarpena, [[1918]]. postaje vanredni profesor, a [[1923]]. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Univerzitetu u Zurichu.


Godine [[1921]]. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema ''Chuit, Naef & Firmenich''. Radeći tamo stiče financijsku stabilnost, te iz [[Zürich]]a odlazi u [[Basel]]. Godine [[1927]]. postaje profesor organske hemije na Univerzitetu u [[Utrecht]]u u [[Holandija|Holandiji]]. U Holandiji ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u [[Švicarska|Švicarsku]], gdje postaje vodeći stručnjak na području [[hemijska industrija|hemijske industrije]].
Godine [[1921]]. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema ''Chuit, Naef & Firmenich''. Radeći tamo stiče finansijsku stabilnost, te iz [[Zürich]]a odlazi u [[Basel]]. Godine [[1927]]. postaje profesor organske hemije na Univerzitetu u [[Utrecht]]u u [[Holandija|Holandiji]]. U Holandiji ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u [[Švicarska|Švicarsku]], gdje postaje vodeći stručnjak na području [[hemijska industrija|hemijske industrije]].


Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor [[organska hemija|organske hemije]] i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući hemiji tarpena i [[steroid|steroide]]. Nakon uspješne sinteze spolnih [[hormon|hormona]] ([[androsteron|androsterona]] i [[testosteron|testosterona]], njegov [[laboratorij]] postaje
Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor [[organska hemija|organske hemije]] i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući hemiji tarpena i [[steroid|steroide]]. Nakon uspješne sinteze spolnih [[hormon|hormona]] ([[androsteron|androsterona]] i [[testosteron|testosterona]], njegov [[laboratorij]] postaje
Red 43: Red 42:
Godine [[1939]]. osvaja zajedno s [[Adolf Butenand|Adolfom Butendandtom]] [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu]] za hemiju. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], neki od njegovih najboljih saradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoju laboratoriju nove, mlade i obećavajuće naučnike, među kojima je i [[Vladimir Prelog]].
Godine [[1939]]. osvaja zajedno s [[Adolf Butenand|Adolfom Butendandtom]] [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu]] za hemiju. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], neki od njegovih najboljih saradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoju laboratoriju nove, mlade i obećavajuće naučnike, među kojima je i [[Vladimir Prelog]].


Okrenuo se proučavanju novih područja: [[biohemija|biohemije]]; problemima [[evolucija|evolucije]] i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine [[1957]], Ružička odlazi u mirovinu, te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru Prelogu.
Okrenuo se proučavanju novih područja: [[biohemija|biohemije]]; problemima [[evolucija|evolucije]] i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine [[1957]], Ružička odlazi u mirovinu, te svoju laboratoriju ostavlja Vladimiru Prelogu.


Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Inzistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i naučnog rada u [[SFRJ]], te je uspostavio Švicarsko-Jugoslavensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] u [[Zagreb|Zagrebu]]. U [[Švicarska|Švicarskoj]] je osnovana nagrada "Ružička" za mlade naučnike iz hemije koji rade u Švicarskoj. U rodnom mu je [[Vukovar]]u u čast otvoren [[muzej]] (1977.), koji nažalost uništen [[1991]]. za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]].
Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Insistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i naučnog rada u [[SFRJ]], te je uspostavio Švicarsko-jugoslovensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] u [[Zagreb|Zagrebu]]. U [[Švicarska|Švicarskoj]] je osnovana nagrada "Ružička" za mlade naučnike iz hemije koji rade u Švicarskoj. U rodnom [[Vukovar]]u njegovu čast otvoren je [[muzej]] (1977.), koji je nažalost uništen [[1991]]. za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]].


== Vanjski linkovi ==
== Vanjski linkovi ==
Red 55: Red 54:
[[Kategorija:Švicarski hemičari|Ružička, Lavoslav]]
[[Kategorija:Švicarski hemičari|Ružička, Lavoslav]]


<!-- Nosioc je osam počasnih doktorata (četiri za Nauku, dva za Medicinu, jednog za Prirodne nauke i jednog za pravo). -->
<!-- Nosilac je osam počasnih doktorata (četiri za Nauku, dva za Medicinu, jednog za Prirodne nauke i jednog za pravo). -->


[[ar:ليو بولد روزيتشكا]]
[[ar:ليو بولد روزيتشكا]]

Verzija na dan 28 novembar 2010 u 10:12

Lavoslav

Lavoslav (Leopold) Ružička (Vukovar, 13. septembar 1887. - Mammern, Švicarska 26. septembar 1976.) dobitnik je Nobelove nagrade za hemiju, te je prvi dobitnik te nagrade sa područja današnje Hrvatske. Nosilac je osam počasnih doktorata (četiri za nauku, dva za medicinu, jednog za prirodne nauke i jednog za pravo).

Mladost i obrazovanje

Potiče iz porodice obrtnika i poljoprivrednika. Pohađao je klasičnu gimnaziju u Osijeku. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je hemiju, vjerovatno zbog toga što se nadao poslu u novo-otvorenoj rafineriji šećera u Osijeku.

Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u Karlsruheu u Njemačkoj. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. organska hemija.

Ondje je Ružička je uspostavio uspješnu saradnju s Hermannom Staudingerom. Radeći s njim, 1910. godine dobija svoju diplomu, te s Staudingerom odlazi u Zurich i postaje njegov asistent.

Rad i istraživanje

Ružičkini prvi radovi su bili s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život je ostao na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s hemijom tarpena - veoma interesantnog industriji parfema. Namjeravo je započeti samostalna istraživanja, te je započeo uspješnu i produktivnu saradnju s Cie Company (kasnije Firmenich) u Ženevi.

1916. - 1917. godine dobija podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema Haarman & Reimer iz Holzmindena u Njemačkoj. Zbog znanja iz područja tarpena, 1918. postaje vanredni profesor, a 1923. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Univerzitetu u Zurichu.

Godine 1921. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema Chuit, Naef & Firmenich. Radeći tamo stiče finansijsku stabilnost, te iz Züricha odlazi u Basel. Godine 1927. postaje profesor organske hemije na Univerzitetu u Utrechtu u Holandiji. U Holandiji ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u Švicarsku, gdje postaje vodeći stručnjak na području hemijske industrije.

Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor organske hemije i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući hemiji tarpena i steroide. Nakon uspješne sinteze spolnih hormona (androsterona i testosterona, njegov laboratorij postaje vodeći na polju organske hemije.

Godine 1939. osvaja zajedno s Adolfom Butendandtom Nobelovu nagradu za hemiju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, neki od njegovih najboljih saradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoju laboratoriju nove, mlade i obećavajuće naučnike, među kojima je i Vladimir Prelog.

Okrenuo se proučavanju novih područja: biohemije; problemima evolucije i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine 1957, Ružička odlazi u mirovinu, te svoju laboratoriju ostavlja Vladimiru Prelogu.

Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Insistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i naučnog rada u SFRJ, te je uspostavio Švicarsko-jugoslovensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U Švicarskoj je osnovana nagrada "Ružička" za mlade naučnike iz hemije koji rade u Švicarskoj. U rodnom Vukovaru njegovu čast otvoren je muzej (1977.), koji je nažalost uništen 1991. za vrijeme Domovinskog rata.

Vanjski linkovi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Lavoslav_Ružička&oldid=1354564"