Razlika između verzija stranice "Nikola Zrinski"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m Takođe -> Također |
|||
| Red 33: | Red 33: | ||
Nikolu Zrinskog je nakon njegove smrti naslijedio sin [[Adam Zrinski]], kasniji bečki dvorski komornik i potpukovnik carske vojske. On je preuzeo i knjižnicu svog oca poznatu pod imenom [[Bibliotheca Zriniana]]. |
Nikolu Zrinskog je nakon njegove smrti naslijedio sin [[Adam Zrinski]], kasniji bečki dvorski komornik i potpukovnik carske vojske. On je preuzeo i knjižnicu svog oca poznatu pod imenom [[Bibliotheca Zriniana]]. |
||
== Također pogledati == |
|||
* [[Novi Zrin]] |
|||
== Vanjski linkovi == |
== Vanjski linkovi == |
||
Verzija na dan 21 septembar 2013 u 23:11
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Nikola | |
|---|---|
 |
Nikola Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Miklós): Čakovec, 1. maj 1620 - Kuršanec kod Čakovca, 18. novembar 1664, hrvatski plemić iz porodice Zrinski.
Nikola Zrinski bio je hrvatski ban od godine 1647. do 1664. Rođen je u Čakovcu, u Međimurju, na sjeveru Hrvatske. Praunuk je Nikole Šubića Zrinskog, heroja odbrane tvrđave Sigeta od turske najezde. Njegov otac, hrvatski ban Juraj V Zrinski, umro je 1626. godine u dobi od 27 godina u vojnom logoru u Požunu (današnja Bratislava u Slovačkoj), ostavivši mladu suprugu i dvoje male djece.
Uspješno je, kao i njegov mlađi brat Petar Zrinski, ratovao protiv Turaka, te učestvovao i u 30-godišnjem ratu. Zbog pokazanog herojstva i vojne vještine, hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand III Habsburgovac imenovao ga je 1647. godine hrvatskim banom, što je bio sve do svoje smrti 1664. godine.
Zrinski je bio mudar političar, intelektualac i pjesnik. Govorio je najmanje šest jezika: hrvatski, njemački, mađarski, turski, latinski i italijanski.
Napisao je na mađarskom jeziku knjigu lirike Sirena Jadranskog mora (Adriai tengernek syrenaia, 1651). Također je autor i prvog epa na mađarskom jeziku Propast Sigeta (Opsidio Szigetiana/Szigeti veszedelem, 1647-48). U Mađarskoj je smatran jednim od najvećih mađarskih književnika.
Nezadovoljan politikom bečkog dvora, osobito nepovoljnim Vašvarskim mirom, udružio se s mađarskim feudalcima i bio jedan od vođa urote poznate pod nazivom Zrinsko-frankopanska urota. Međutim, ubrzo je poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u lovu na vepra, sa sumnjom da je u njegovu smrt umiješan bečki carski dvor. To se dogodilo 18. novembra 1664. u Kuršanečkom lugu, južno od Čakovca. Pokopan je u kapeli Pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni kod Čakovca.
Nikolu Zrinskog je nakon njegove smrti naslijedio sin Adam Zrinski, kasniji bečki dvorski komornik i potpukovnik carske vojske. On je preuzeo i knjižnicu svog oca poznatu pod imenom Bibliotheca Zriniana.
Također pogledati
Vanjski linkovi
- Ive Mažuran: "Povijest hrvatske od 15-18. stoljeća"
- Bitke Nikole i Petra Zrinskog protiv Turaka
- Odbrane tvrđave Novi Zrin
 |
Commons ima datoteke na temu: Nikola Zrinski |