Razlika između verzija stranice "Pavlovići"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Odbijena posljednja izmjena teksta korisnika SantasLittleHelper0888 i vraćeno na izmjenu 2987483 korisnika Munja
No edit summary
Red 4: Red 4:
'''Pavlovići''' su [[Bosna i Hercegovina|bosanska]] srednjovjekovna velikaška [[porodica]].
'''Pavlovići''' su [[Bosna i Hercegovina|bosanska]] srednjovjekovna velikaška [[porodica]].


Rodonačelnik Pavlovića je izvjesni [[Radin Jablanić]]. Njegov sin knez [[Pavle Radinović]] uzdigao je porodicu do razine najkrupnijih bosanskih [[velmoža]] iz kraja [[14. vijek|14.]] i početka [[15. vijek]]a. Dobio je dubrovačko građanstvo i dao Dubrovčanima privilegiju o slobodnoj trgovini na svom posjedu [[1397]]. Smrtno je stradao [[1415]] na Parenoj Poljani kod Sutjeske u zavjeri bosanskih magnata predvođenih kraljem [[Stjepan Ostoja|Ostojom]]. Njegovi nasljednici su bili: vojvoda [[Petar Pavlović]] (-1420); vojvoda [[Radoslav Pavlović]] (1420-1441); vojvoda [[Ivaniš Pavlović]] (1441-1450); [[Posljednji Pavlovići|vojvoda Petar i knez Nikola Pavlović]] (1450-1463). Pavlovići su stradali [[1463]]. pri osmanskom osvajanju Bosne.
Rodonačelnik Pavlovića je izvjesni [[Radin Jablanić]]. Njegov sin knez [[Pavle Radinović]] uzdigao je porodicu do razine najkrupnijih bosanskih [[velmoža]] iz kraja [[14. vijek|14.]] i početka [[15. vijek]]a. Njegovo prezime predstavlja [[patronimik]]. <ref> „i zapisaše mene kneza Pavla Radinovića za svoego brata i graćanina ... mi knez’ Pavao sin’ svetopočivšago gospodina i roditela mi gospodina kneza Radina Jablanića” (25.03. 1397.g.), [[Ljubomir Stojanović]], Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929, 250. </ref> Dobio je dubrovačko građanstvo i dao Dubrovčanima privilegiju o slobodnoj trgovini na svom posjedu [[1397]]. Smrtno je stradao [[1415]] na Parenoj Poljani kod Sutjeske u zavjeri bosanskih magnata predvođenih kraljem [[Stjepan Ostoja|Ostojom]]. Njegovi nasljednici su bili: vojvoda [[Petar Pavlović]] (-1420); vojvoda [[Radoslav Pavlović]] (1420-1441); vojvoda [[Ivaniš Pavlović]] (1441-1450); [[Posljednji Pavlovići|vojvoda Petar i knez Nikola Pavlović]] (1450-1463). Pavlovići su stradali [[1463]]. pri osmanskom osvajanju Bosne.


Porodica Pavlovića držala je posjede u istočnoj Bosni, značajno [[Borač]], [[Prača|Praču]] sa [[Pavlovac (Novi u Prači)|tvrđavom Pavlovac]], [[Višegrad]], [[Olovo (grad)|Olovo]], [[Trebinje]] i dio [[Konavli|Konavala]]. Pavlovići su imali vrlo značajne carine na području Olova i [[Drijeva]].
Porodica Pavlovića držala je posjede u istočnoj Bosni, značajno [[Borač]], [[Prača|Praču]] sa [[Pavlovac (Novi u Prači)|tvrđavom Pavlovac]], [[Višegrad]], [[Olovo (grad)|Olovo]], [[Trebinje]] i dio [[Konavli|Konavala]]. Pavlovići su imali vrlo značajne carine na području Olova i [[Drijeva]].

== Reference ==
{{reference}}


== Literatura ==
== Literatura ==

Verzija na dan 4 oktobar 2019 u 14:40

Grb Pavlovića
Područja Pavlovića

Pavlovići su bosanska srednjovjekovna velikaška porodica.

Rodonačelnik Pavlovića je izvjesni Radin Jablanić. Njegov sin knez Pavle Radinović uzdigao je porodicu do razine najkrupnijih bosanskih velmoža iz kraja 14. i početka 15. vijeka. Njegovo prezime predstavlja patronimik. [1] Dobio je dubrovačko građanstvo i dao Dubrovčanima privilegiju o slobodnoj trgovini na svom posjedu 1397. Smrtno je stradao 1415 na Parenoj Poljani kod Sutjeske u zavjeri bosanskih magnata predvođenih kraljem Ostojom. Njegovi nasljednici su bili: vojvoda Petar Pavlović (-1420); vojvoda Radoslav Pavlović (1420-1441); vojvoda Ivaniš Pavlović (1441-1450); vojvoda Petar i knez Nikola Pavlović (1450-1463). Pavlovići su stradali 1463. pri osmanskom osvajanju Bosne.

Porodica Pavlovića držala je posjede u istočnoj Bosni, značajno Borač, Praču sa tvrđavom Pavlovac, Višegrad, Olovo, Trebinje i dio Konavala. Pavlovići su imali vrlo značajne carine na području Olova i Drijeva.

Reference

  1. ^ „i zapisaše mene kneza Pavla Radinovića za svoego brata i graćanina ... mi knez’ Pavao sin’ svetopočivšago gospodina i roditela mi gospodina kneza Radina Jablanića” (25.03. 1397.g.), Ljubomir Stojanović, Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929, 250.

Literatura

  • Aleksa Ivić, Радослав Павловић, велики војвода босански, Letopis Matice srpske 245-246, Novi Sad 1907, 1-32; 24-48.
  • Jovan Radonić, О кнезу Павлу Раденовићу, Letopis Matice srpske 212, Novi Sad 1902,
  • Boris Nilević, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi XIV/14-15, Sarajevo 1978, 349-361.
  • Nilević Boris, Iz života posljednjih Pavlovića, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine 28-30 (1977-1979), Sarajevo 1979, 59-74.
  • Nilević Boris, Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovića u političkom životu srednjovjekovne Bosne, Prilozi XVI/17, Sarajevo 1980, 61-68.
  • Земља Павловића. Средњи вијек и период турске владавине, Banja Luka-Istočno Sarajevo: 2003.
  • Dubravko Lovrenović, Profani teror–sveta retorika Kako je bosanski vojvoda Radosav Pavlović postao opaki pataren, bič katoličke vjere), Bosna franciscana XVII/31, Sarajevo 2009, 129-187.
  • Sulejmanagić Amer, Grb Pavlovića, Bosna Franciscana 36, Sarajevo 2012, 165-206 [1]

Također pogledajte