Borač

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Za druga značenja, pogledajte Borač (čvor).

Borač je srednjovjekovni grad, političko središte vlasteoske porodice Pavlovića. Njegovi ostaci nalaze se na geografskim koordinatama: 43˚45'N 18˚57'E, na teško pristupačnom terenu iznad lijeve obale Prače, nedaleko od željezničke stanice Mesići, općina Rogatica. Dugo vremena Borač je pogrešno identificiran sa Birčem (Vlasenica), a prvi ga je tačno ubicirao Vladislav Skarić.

Glavno boravište i dvor vlastela Pavlovići imali su u tvrđavi Borač. Ostaci ovog utvrđenja, osim manjih sondažnih istraživanja, nisu detaljno istraživani. Ova tvrđava je jedna od najvećih na području nekadašnjeg Bosanskog kraljevstva. Grad je podignut na stjenovitom, teško pristupačnom terenu iznad lijeve obale rijeke Prače. Prilaz tvrđavi je postojao samo sa istočne strane. Tvrđavski kompleks je uski pojas na zaravnjenoj kosi koji je priširivan podzidima i bedemima. Glavni dio tvrđave je Velika gradina koja se nalazi u središtu kompleksa i koja je bila na više etaža. Tu je postojala i cisterna. Prema zapadu, nad liticama koje se obrušavaju prema rijeci bilo je istureno malo utvrđenje sa posebno branjenim prilazom (rovom i pokretnim mostom). To je bilo zadnje uporište odbrane tvrđave. Zaravan je bila popunjena zgradama od drveta. Inače kompletan kompleks tvrđave bio je dobrim dijelom od drvene građe, a uspijevao se braniti odbranom samo prilazne istočne strane. [1]

S razvojem moći Pavlovića, a zahvaljujući svom strateškom položaju na raskršću puta od Dubrovnika prema Srebrenici i Zvorniku i puteva od doline Lima prema Vrhbosni, s vremenom se ispod utvrđenja razvija i podgrađe, u izvorima prvi put spomenuto 1417. godine. To podgrađe se naziva subBorač, sotoBorač, a najčešće Podborač. U njemu je podignuta carina Pavlovića, razvija se dubrovačka kolonija (najutjecajniji pripadnik je bio Vlahuša Latinica). Od domaćih ljudi iz Podborača u izvorima su zabilježeni Dabiživ Vuković (gradski knez) te Radič Dobrić i Miljan (trgovci).

Nakon pada srednjovjekovne Bosne 1463. godine, Borač je spaljen i srušen do temelja. Podgrađe je jedno vrijeme postojalo kao središte nahije Borač, međutim od 1485. godine je napušteno i palo u zaborav.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pavao Anđelić, Borač, Arheološki leksikon BiH, Tom III, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988, 92; Marko Popović, Владарски и властеоски двор у средњовековној Босни, Зборник за историју БиХ 2, Београд 1997.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pavao Anđelić, "Izvještaj o probnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borču", Glasnik Zemaljskog muzeja XVII, Sarajevo 1962.
  • Pavao Anđelić, Borač, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988, 92.
  • Desanka Kovačević-Kojić, "Gradska naselja srednjovjekovne Bosne", Veselin Masleša, Sarajevo 1962.
  • Desanka Kovačević-Kojić, "Borač - središte zemlje Pavlovića", Zemlja Pavlovića, srednji vijek i period turske vladavine, ANURS, Naučni skupovi Knjiga V, Odjeljenje društvenih nauka Knji. 7, Banja Luka 2003.
  • Đoko Mazalić, "Borač – bosanski dvor srednjeg vijeka", Glasnik Zemaljskog muzeja LIII, Sarajevo 1941.
  • Aleksandar Ninković, "Stari grad Borač", Stari gradovi Bosne i Hercegovine, Nacionalni komitet ICOMOS u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2012.
  • Marko Popović, "Srednjovekovne tvrđave u Bosni i Hercegovini. Prilog proučavanju fortifikacionih struktura", Zbornik za istoriju BiH 1, Beograd 1995.
  • Marko Popović, Владарски и властеоски двор у средњовековној Босни, Зборник за историју БиХ 2, Београд 1997.
  • Vladislav Skarić, "Župa i grad Borač u Bosni", Prilozi za književnost, jezik i folklor II, Beograd 1922.
  • Srednjovjekovni grad Borač, [1]
  • Stari grad Borač, [2]