Maglajska tvrđava

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Maglajska tvrđava zimi

Maglajska tvrđava spada među veće i jača utvrđenja u dolini rijeke Bosne, a kako se oko grada vrlo rano razvilo i naselje, koje je s vremenom preraslo u centar nahije (okruga), to je dovelo do toga da se ovaj grad-tvrđava iz srednjovjekovnog perioda održao u dosta dobrom stanju sve do danas, mijenjajući, naravno, formu i sadržaj u skladu sa promjenama u načinu ratovanja.

Grad je, prema strateškim uslovima vremena u kojem je nastao (najkasnije u XIV st.), podignut na vrletnoj i strmoj magmatskoj stijeni, koja se snažno ističe nad desnom obalom Bosne. Sadašnji izgled stari grad je dobio u tursko doba, tek u XVIII st. Mada je u svome dugom životu od najmanje šest stoljeća, proživjela brojne manje i veće promjene i prošla kroz više faza izgradnje, maglajska je utvrda u osnovi sačuvala svoje srednjovjekovno jezgro. Maglaj je u XIV i XV st. bio pravi srednjovjekovni grad. Držeći korak s vremenom, tj. prilagođujući se sve jačoj vatri topova, srednjovjekovni grad sve više se pretvarao u tvrđavu novoga doba. Ipak i dalje je služio svojoj svrsi, prvenstveno kao centar odbrane unutarnje sigurnosti nahije, dok nije konačno 1878. izgubivši svaki vojnički značaj, napušten kao vojno-odbrambena starina. Prepušten zubu vremena, napušten od ljudi i bez stalnog nadzora, grad je nakon toga sve više propadao.

Tlocrt Maglajske "Gradine"

Grad je temeljitije popravljen još 1782. dok su svi kasniji zahvati bili skromni i parcijalni. Propadanje grada postalo je još intezivnije otkad su ga 1878. napustili ljudi. Konačno 1962. godine Zavod za zaštitu spomenika kulture SR BiH u saradnji sa SO Maglaj osigurao je sredstva i pristupio detaljnom arheološkom ispitivanju i sanaciji grada. Ispitivanjem se nije mogao utvrditi kontinuitet od rimskih ili čak prethistorijskih vremena, kao što je slučaj sa brojnim gradovima koji su se razvili upravo na mjestima prethistorijskih gradina.

Prema tome, srednjovjekovni Maglaj, onaj iz XV st. predstavlja već razvijeniji tip grada sa branič-kulom. U grad se nije ulazilo sa sjeverne strane kao danas, nego sa zapadne, stazom koja je dolazila sa južne strane, iz Zagrađa, odakle se penjala preko visoke stijene do grada. Put, usječen u stijenu, širok 2,5 do 3 m, djelimično je uništen poslije II sv. rata radom kamenoloma. Neprijatelj koji bi pokušao da ovim putem priđe gradu imao je desnu stranu potpuno nezaklonjenu, a to je na onom strmom terenu iznad Bosne, za branitelje koji su kroz kruništa na bedemima lako mogli držati ulaz pod vatrom strijela, predstavljalo veliku prednost.

Maglajska Sahat-kula[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Maglajska sahat-kula
Maglajska gradina i Sahat-kula sa trga Alije Izetbegovića u Maglaju

U predvorju maglajskog starog grada (gradine) stoji dobro očuvana sahat-kula, koja je iskucavala sate po srednjoevropskom vremenu. Kako je ovaj objekat izgrađen na litici, to mu je prednja strana nešto viša od suprotne. U horizontalnom presjeku ta je kula kvadrat sa stranicom od 3,07 m; visina prednje strane je 17,10 m, a suprotne 14,77 m.

U 1955. godini radilo je još pet sahat-kula, i to u Sarajevu, Pruscu, Foči, Maglaju i Tešnju. Prve dvije radile su po turskom, a ostale po srednjoevropskom vremenu. Sahat-kula u Maglaju izgrađena je 17.10.1697. godine što je prikazano na graviri.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u BiH, II, Sarajevo-Publishing, Sarajevo. 1998, str. 244.
  • Ismet Bušatlić, Prilozi historiji školstva i obrazovanja u Maglaju i okolini, Naučni skup-historijsko trajanje Bosne i Maglaja, Maglaj, 2008.
  • Ivo Bojanovski, Stari grad Maglaj, Naše starine, X, Sarajevo, 1962. i 1963., str. 61. i 62

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]