Derventa (tvrđava)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Tvrđava u Derventi je izgrađena u 16. vijeku, u sredini tadašnjeg naselja. Van sumnje je procjena da je sagrađena prije 1716. kada grad preuzeo je ulogu Dobora. Utvrđen je 1716, neposredno pred prodor Austrijanaca. Te godine su ga agresori zauzeli i srušili bedeme, a zatim se povukli.Vrlo brzo nakon te invazije, Grad je obnovljen, a zatim opravljan je dograđivan u tri navrata: 1750, 1771. i 1778.

Prema amonimnom opisu Bosne se dva puta navodi:

grad nedavno popravljen, i topovima prilično snabdjeven i da je tu sijelo kapetana. Godine 1833 imao je 12 topova. Grad je bio 1838 u dobrom stanju. Ovaj ga popis zove Velika Derventa. Sve do 1878 grad je imao posadu.

Porušen je 1890. Godine 1177 (1763-64) bio je derventski dizdar neki Alijaga.

Prvi austrijski generalni konzul u Bosni, potpukovnik Josip P. Miteser, na putu za Travnik, u novembru 1807, zadržao se u Derventi i njenoj okolini.

Zadržao se u Derventi i Slavonskom (Carskom) Brodu, oko dva mjeseca. Iako se sasvim sigurno ne zna zbog čega je zamjenik derventskog kapetana Osmanbeg Begović, zvani i »Veliki«, zadržavao ovako dugo austriskog diplomatu i stvarno ga ometao u vršenju njegove misije, po izvjesnim znacima i podacima koji govore o tome zadržavanju, a koje je dao francuski generalni konzul Pjer David, može se sa dosta sigurnom vjerovatnošću pretpostaviti da je u ovu aferu bio umiješan baš francuski generalni konzul.7 Za derventskog kapetana nije bio dovoljan dokumenat sultanov berat koji je uza se imao Miteser, već je tražio putne dokumente koje je imao da izda travnički vezir. Kad se ima u vidu da je bosanski vezir toga vremena, Ibrahim-paša, bio čovjek koji je izražavao simpatije za Francusku i isticao se svojim frankofilstvom, onda nije teško shvatiti da je mogao prodrijeti francuski uticaj, koji je doveo do ove neobične afere. Poslije čekanja od skoro dva mjeseca Miteser je napokon stigao u Travnik 11 maja 1808 god.

Zahvaljujući tim boravku Konzula u Drventi, danas postoje najvjerodostojniji podaci o derventskoj tvrđavi toga doma. Kao stručnjak za geografska snimanja, sa razvijenim smislom za vojnog zapažanja, Miteser je iskoristio vrijeme izradio je plan derventske tvrđave. Uočio je njen strategijski značaj važnost i nedostatke koje austrijska armija treba otkloniti tokom prodora u Bosnu. Ako se ima u vidu da danas ovog grada nema ni u tragovima i da je Miteserov opis posljednji od prikaza derventske tvrđave, njegov doprinos poznavanju prošlosti ovog kraja postaje sve dragocjeniji za historiju Bosne toga doba, posebno crtež i opis plana grada Dervente.[1][2]

Konzulovi opisi tvrđave[uredi | uredi izvor]

Generalni konzul Austrije, J. P. Miteser je službovao u Travniku do kraja aprila 1811, kad je, po sopstvenoj molbi, penzioniran. Misli se da mu je u sjećanju posebno ostala upečatljiva derventska afera. Želio je da se privatno veže za Bosnu i tražio je plemićku titulu. Nakon predloga Dvorskog ratnog vijeća 1813, dodijeljena mu je titula von Dervent (od Dervente). Tako se ovaj novi plemić htio odužiti čuvenom zamjeniku derventskog kapetana, Osmanbegu Begoviću.

Crtež grada je nastao u Derventi, a njegov opis vjerovatno u Rijeci, današnja Hrvatska, (septembra 1821.), gdje je bio komandant mjesta od 1815. do 1826.

Prema Miteseru, derventski grad je postao sjedište Vrandučke kapetanije 1773, a ne da se utvrditi tačno kad je nastao. Tvrdi da je Grad je svakako postojao prije upada austriske vojske u Bosnu 1716 „kad je bio zauzet i razoren“.

Miteserov opis derventskog grada glasi:

Opis tvrđave Dervente u Bosni, napravljen na licu mjest a od potpukovnika Mitesera: Tvrđava Derventa udaljena je četiri sata od Carskog Broda i leži na uzvišici nedaleko potoka Ukrine; sastoji se od pravilnog četverougla čiji unutrašnji prostor sadrži sa svake strane 80 koraka ili 32 hvata. Na četiri ugla nalaze se tabije okrugla oblika od kojih svaka ima po četiri puškarnice zaštićene čvrstim hrastovim direcima, naoružane zajedno sa tri topa od 6 funti, devet od 4 i četiri od 3 funte, ali su svi loši i nezgrapno lafetirani. Sve četiri tabije imaju kazamate (podzemne prostorije) i zaštićene su time od bombi, ali njihov unutrašnji prostor je vrlo tijesan.

Srednji bedem ili kurtina (die Courtine) ima, kao što plan pokazuje, bedemski hodnik širok dva hvata, a grudobran se sastoji od kamenog zida debelog jedan hvat. U sredini ovih srednjih bedema nalaze se četiri uglaste kule čiji je zid debeo dvije stope, sa puškarnicama za male puške, od kojih, međutim, samo jedna briše jarak. Svodovi dviju kapija kroz srednji bedem (kurtinu) zaštićeni su od bombi. Kuća dizdara (komandanta tvrđave) ima temelje i prizemlje od kamena, dok je gornji kat i krov od drveta, a podrum je presvođen koji sada služi kao zatvor. Nadalje se u tvrđavi nalazi bunar koji uvijek sadrži pitku vodu. Osim ove stražarnice (Corps de Garde)15 napravljena je svuda naokolo palisada na pet hvati udaljenom pojasu, koji je također zaštićen okruglim tabijama (bastionima), i to tako da izvana ima jedan hvat ... prema unutra, dok palisada, to jest bedemski hodnik sadrži dva hvata prostora; ispod pojasnih tabija nema suterena.

Jarak je širok pet hvati a preko njega vode dva drvena mosta. Visina utvrda i jarka može se razabrati iz presjeka A : B. Ova tvrđava ne bi se lako mogla osvojiti zbog njenih snažnih usjeka, palisade, širokog jarka i dvostrukih utvrđenja, kada ne bi imala sljedeće nedostatke:

a) Ova tvrđava se može sa tri strane, to jest s lica, s leđa i s lijeve strane dominirati i pregledati za pune pogotke.

b) Tri linije srednjih bedema mogu se i prema glavnoj a i vanjskoj utvrdi brisati i obje kapije sa zadnje strane zatvoriti.

c) Ni jarak niti strane glavnog bedema nisu s boka utvrđene, tako da se svaka strana može braniti samo svojom vlastitom frontalnom vatrom. I kako uglovi grudobrana nemaju nagiba prema jarku, zaštita u ovome od svake vatre tim je sigurnija što niti puškarnice (mazgale) topova nisu upravljene prema istom, nego se samo iz svake tabije može brisati most pomoću jednog topa.

d) Posada ne može da se održi iza kamenog grudobrana zbog komada (Splitter) koje stvaraju pogoci topovskih zrna.

e) Nema dovoljno podruma, tek koliko je potrebno za municiju (džebhanu) i nešto hrane (zahire), dakle, nema mjesta za sklanjanje od zrna. Ako, pored svih ovih slabosti, ima mogućnosti da se kratkim prečcem, kakvih ima vrlo mnogo, pripravi odgovarajuće konjičko odjeljenje da s leđa brzo zaposjedne puteve i da se odmah iza toga sprijeda ili sa strana pokaže pješadiska kolona, čime bi Turci bili prisiljeni da povuku svoje žene i stoku za klanje u tvrđavu, onda bi bio dovoljan jedan dan da se ta tvrđava prisili na predaju.

Iako se nije potrebno primaknuti tvrđavi Derventa, ako treba doći iz Carskog Broda u Sarajevo ili Travnik, jer tvrđava ostaje nekoliko sati udesno, jer glavni put vodi u Doboj duž same rijeke Bosne, ipak bi zauzimanje Dervente morao biti prvi pothvat u cilju gospodarenja nad putem, jer bi inače na ovoj tačci kolone i transporti na maršu mogli biti vrlo uznemirivani s desnog boka i s leđa; osim toga ona bi se mogla upotrebiti kao glavno skladište za vlastitu potrebu.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kreševljaković H, Kapidžić H. (1950): Sudsko-administrativna podjela Bosne i Hercegovine početkom XIX stoljeća, Istorisko-pravni zbornik, sv. 3-4: 247-248, Sarajevo.
  2. ^ Kreševljaković H. (1954): Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Djela Naučnog društva NRBiH, knj. V: 174-175, Sarajevo.
  3. ^ Miteser J. P.: Opis tvrđave Dervente u Bosni, napravljen na licu mjest a od potpukovnika Mitesera. U: Kreševljaković H., Kapidžić H. (1950): Sudsko-administrativna podjela Bosne i Hercegovine početkom XIX stoljeća, Istorisko-pravni zbornik, sv. 3-4: 247-248, Sarajevo.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]