Mičevac (Trebinje)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Srednjovjekovni grad Mičevac

Tvrđava Mičevac je smještena na brežuljku na desnoj obali rijeke Trebišnjice na oko 3 km uzvodno od Trebinja, ispod kote 325. Na pogodnom mjestu za sagledavanje šire okoline tvrđava je podignuta je iz strateških razloga radi zaštite putne komunikacije, Drinskog (Bosanskog) puta koji je iz Dubrovnika preko Trebinja išao prema istočnoj Bosni. Nije poznato kada je grad podignut. Prema legendi, grad je podigao nepoznati vojvoda Mičeta.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 4-8. marta 2003. godine, donijelo je Odluku da se Graditeljska cjelina - srednjovjekovni grad Mičevac u Trebinju proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

U blizini su prethistorijske gradine koje ukazuju na kontinuitet naseljenosti još od eneolita. Očuvani su nalazi slavenske keramike, predmeti od željeza, dubrovački novac, ali i majolika i staklo iz Italije i Njemačke. Mičevac je pripadao župi Trebinje, području (distrikt) poznatom po imenu Pobrđe. Mičevac pripada Pavlovićima, a kasnije Kosačama. Spominje se u poveljama za Stjepana Vukčića Kosaču 1444. (Biseuatts Vtribigno, castello con lo contato), 1448. (castrum Mischewetz) i 1454 (civitate Micenaz cum pertinentiis suis). Mičevac je osvojen od Osmanlija 1466.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Tvrđava je oblika zaobljenog pravougaonika sa pet glavnih kula koje su okrenute prema Trebišnjici. Kule su spojene zidinama mjestimično širokim i do dva metra. Pristup je sa puta koji vodi iz Trebinja u Nikšić.[3]

Ispod tvrđave je bilo razvijeno podgrađe – Podmičevac, na lokalitetu Varošište.[4] Tu je bila carina Kosača koja se spominje od 1436. Podmičevac je imao gradskog kneza. To je 1456. bio Radoslav Dup[5] Podmičevac je spomenut 1460. godine.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Srednjovjekovni grad Mičevac – graditeljska cjelina. Nacionalni spomenik nalazi se na k.č. br. 752/15 k.o. Gorica, općina Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, [1] Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine
  2. ^ Mihailo Dinić, Земље херцега Светога Саве, Глас САНУ 182, Београд 1940, 179-180; Hamdija Kreševljaković-Hamdija Kapidžić, Stari hercegovački gradovi, Naše starine 2, Sarajevo 1954, 17-18; Marko Vego, Gradska naselja srednjevjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo 1957, 74; Đorđe Odavić, Mičevac 1, Gorica, Trebinje, Arheološki leksikon BiH, Tom III, Zemaljskimuzej, Sarajevo 1988, 187; Đuro Tošić, Trebinjska oblast u srednjem vijeku, SANU, Istorijski institut, Beograd 1998, 40-41, 46; Siniša Mišić, Мичевац, Лексикон градова и тргова средњовековних српских земаља - према писаним изворима - , Завод за уџбенике, Београд 2010, 180-181.
  3. ^ "Husref Redžić: Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini". Sarajevo publishing, Sarajevo 2009. Arhivirano s originala, 23. 4. 2019. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  4. ^ "Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI" (PDF). Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  5. ^ „Choiadin Pribigarouich ... fa lamento sopra Radosau Dup chonte di Mizeuaz, dizendo vegnando per lo paese de cherzech chon li animali per menarli a Raguxa e chixi vegnando Soto Mizeuaz pagni la doana e chuxi la sopraschrito Radosau Dup me tolse per forza chastroni tre zaschuno de vagluto de yperperi 20. Guarenti Radogna doaner de chonte Pauao Marchouich e li sui famegli e Radosau Glubixich Raguxeo e Vuchosau Chuchorinich pifar Raguxeo” (14. decembar 1456. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Lamenta de foris, Knjiga: XXXI, Folija: 97 verso; Desanka Kovačević-Kojić, O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta 6, Sarajevo 1971, 333-345.
  6. ^ „Ego Ziuan Radossalich de sub Mizeuaz confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me dare et soluere Braio Grubanouich yperperos decem his modis et terminis, videlicet, tertiam partem ad festum sancti Petri proxime futuros et residium hinc ad unum annum cum dimidio proxime futuros. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra” (5. februar 1460. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Debita Notariae, Svezak - XXXXIV, Folija - 30 verso

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mihailo Dinić, Земље херцега Светога Саве, Глас САНУ 182, Београд 1940.
  • Hamdija Kreševljaković-Hamdija Kapidžić, Stari hercegovački gradovi, Naše starine 2, Sarajevo 1954.
  • Marko Vego, Gradska naselja srednjevjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo 1957.
  • Desanka Kovačević-Kojić, O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta 6, Sarajevo 1971, 333-345.
  • Đorđe Odavić, Mičevac 1, Gorica, Trebinje, Arheološki leksikon BiH, Tom III, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988, 187.
  • Siniša Mišić, Мичевац, Лексикон градова и тргова средњовековних српских земаља - према писаним изворима - , Завод за уџбенике, Београд 2010, 180-181.
  • Srednjovjekovni grad Mičevac – graditeljska cjelina, [2]
  • Srednjovjekovni Mičevac, [3]
  • Stari grad Mičevac kod Trebinja, [4]
  • Mičevac blago krije, [5] Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine