Bihaćka tvrđava

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Koordinate: 44°49′01″N 15°52′15″E / 44.81694°N 15.87083°E / 44.81694; 15.87083

Kapetanova kula

Bihaćka tvrđava nalazi se u donjem dijelu grada, na lijevoj obali rijeke Une, Bosna i Hercegovina. Specifičnost ove tvrđave-grada je sačuvana urbana struktura unutar gradskih bedema iz prethodnog perioda.

Historija[uredi | uredi izvor]

Nije poznato vrijeme gradnje. Jedan dio historičara smatra da je tvrđava građena oko 1205. godine. Prema narodnom predanju u tvrđavi boravio je ugarski kralj Bela IV bježeći ispred tatarskih konjanika.

Osmanlijska vojska zauzima grad juna mjeseca 1592. godine. Od tada, tokom slijedeća tri vijeka, Bihać postaje važno utvrđenje Osmanlijskog carstva na krajnjem zapadu i služi kao polazna tačka za upade i konstantne pritiske na granice Hrvatske. Po anonimnom izvještaju iz 1785 bilo je na Bihaćkom gradu 28 velikih topova, a posada brojila je 700 vojnika.

Dolaskom Austro-Ugarske, kula je pretvorena u tamnicu. Bihaćki je grad porušen 1890 i 1891god. Zadnji bihaćki dizdar bio je Muharemaga Delić. Od tada pa dugo godina kasnije kada je Bihać potpuno izašao iz svojih bedema Kapetanova kula služila je isključivo kao zatvor. Tom prilikom su na objektu izvršeni određeni građevinski zahvati koji su narušili njen izgled. Ovo se prije svega odnosi na dogradnju određenih sadržaja u enterijeru objekta, kao i povećanje prozorskih otvora. Kapetanova kula je sve do 1959. godine služila kao Okružni zatvor.

Opis[uredi | uredi izvor]

Bihaćka tvrđava imala je dvostruke zidove od kojih je vanjski visine od oko 4 metra, a unutrašnji 7,5 metara sa četiri kule: Dunđerska, Zabija, Kapetanova i Kanli kula i 9 tabija: Bendbaša, Ičhizar, Velika kapija, Velika tabija, Džibagića, Zelengrad, Bijela, Handanagića, Muhsinovića. Bihaćki grad bio je četverougaonog oblika, opasan dvostrukim bedemima. Na gradu su  bila troja vrata od hrastovine gvožđem okovana. Oko grada bio je sa tri strane jarak, a sa četvrte Una. [1]

Kapetanova kula[uredi | uredi izvor]

Na osnovu raspoloživih istorijskih karata grada i okoline, moguće je utvrditi da je sagrađena prije 1697. godine.

Pripada tipu fortifikacionih objekata kvadratne osnove završenih strmim četvorostrešnim krovom. Ima oblik prikraćene piramide i po tome se razlikuje od svih ostalih naših kula. [2] Predstavlja sastavni dio istorijske cjeline starog grada Bihaća koju uz kulu sačinjavaju: ostaci fortifikacionog sistema (sa južne i istočne strane kule), ostaci starog vodenog kanala, Crkva sv. Antuna, turbe i mjesto i ostaci starog Konaka.

Kula ima četiri nadzemne etaže – prizemlje i tri sprata. Objekat nema podruma. Na svakoj od etaža nalazi se stepenište i po jedna prostorija.

Prizemlje kule ima dimenzije 10 x 10,05 metara. Ulaz u objekat se nalazi sa istočne strane i ima širinu oko 1,20 metara. Debljina zidova u ovom dijelu iznosi 1,50 metara. Prozorskih otvora u ovom dijelu objekta nema. Gornji spratovi su donekle manjih dimenzija i manjih debljina zidova.

Kula je zidana od blokova kamena krečnjaka. Na fasadama se uočava nekoliko varijeteta ove vrste kamena, sa naglašenim spojnicama u produžno cementnom malteru. U srednjem dijelu kule uočava se pojas zidan bihacitom.

Prozorski otvori su raspoređeni u gornjoj zoni objekta i uglavnom su kvadratičnog oblika. U donjem dijelu zapadne fasade nalazi se ploča sa reljefom na kome je prikazan pelikan.

Cijeli objekat pokriven je šatorastom drvenom krovnom konstrukcijom sa bitumenizovanom šindrom kao krovnim pokrivačem. [3]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hamdija Kreševljaković, -Stari bosanski gradovi, Naše starine 1953

Reference[uredi | uredi izvor]