Idi na sadržaj

Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Predsjedništvo RBiH)
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine
VrstaKolektivni šef države
StatusUkinuto
SkraćenicaPredsjedništvo RBiH
PrebivališteZgrada Predsjedništva
SjedišteTrg Bosne i Hercegovine 1, Sarajevo, Republika BiH
Imenuje gadirektni izbori
MandatČetiri godine
(obnovljivo samo jednom)
PrethodnikPredsjedništvo SRBiH
Osnivanje8. april 1992.
Prvi nosilacPredsjednik:
Alija Izetbegović
Članovi:
Fikret Abdić
Biljana Plavšić
Nikola Koljević
Stjepan Kljuić
Franjo Boras
Ejup Ganić
Posljednji nosilacPredsjednik:
Alija Izetbegović
Članovi:
Nijaz Duraković
Mirko Pejanović
Tatjana Ljujić-Mijatović
Stjepan Kljuić
Ivo Komšić
Ejup Ganić
Ukinuto13. oktobar 1996.
SukcesijaPredsjedništvo Bosne i Hercegovine

Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine predstavljalo je najviši izvršni organ Republike Bosne i Hercegovine. Činilo ga je 7 članova: 2 Muslimana, 2 Hrvata, 2 Srbina i 1 Ostali.[1] Prema Ustavu, Predsjedništvo je za svoj rad odgovaralo građanima i Skupštini.[2] Također je bilo i vrhovni komandant oružanih snaga Republike BiH, što je uključivalo Armiju RBiH, MUP RBiH, te paravojske Teritorijalna odbrana BiH, Zelene beretke i Hrvatske odbrambene snage (HOS) na početku rata u BiH.

Bila je najviša i jedina legalna institucija priznata od međunarodne zajednice, koja je predstavljala državu Republiku Bosnu i Hercegovinu u svijetu.

Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i prvih poslijeratnih izbora, dana 13. oktobra 1996. tročlano Predsjedništvo Bosne i Hercegovine naslijeđuje sedmeročlano Predsjedništvo Republike BiH.[3]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Iako je Bosna i Hercegovina postala Republika, još 1943, kao i ostale republike SFR Jugoslavije nije imala funkciju predsjednika Republike već je funkciju šefa države obavljao najprije predsjednik skupštine. Ustavom SR Bosne i Hercegovine iz 1974. formirano je Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine, po uzoru na Predsjedništvo SFRJ, formirano juna 1971. Prvo Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine konstituisano je 29. april 1974. izborom prvih osam članova Predsjedništva, koje je birala Skupština SR Bosne i Hercegovine. Pored izabranih članova, koji su birani na osnovu prijedloga Republičke konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Bosne i Hercegovine (SSRN), član Predsjedništva bio je po položaju — predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine.

Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine imalo je 9 članova (do 1990): 8 koje je birala Skupština i jednog po položaju (do 1989). Mandat članova Predsjedništva bilo je četiri godine i nije mogao biti biran više od dva puta, a mandat predsjednika prvobitno četiri, a od 1982. po jednu godinu. U periodu od 1974. do 1992. na čelu Predsjedništva nalazilo se devet predsjednika. Predsjednika su birali članovi Predsjedništva, na osnovu prijedloga Kandidacione komisije Socijalističkog saveza radnog naroda BiH, a potom Skupština SR Bosne i Hercegovine.

Predratni period

[uredi | uredi izvor]

Na Općim izborima u SRBiH 18. novembra 1990. za članove Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine izabrani su: Fikret Abdić, Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Stjepan Kljuić i Franjo Boras. Internom odlukom u SDA, utvrđeno je da će Predsjednik Predsjedništva SRBiH postati Alija Izetbegović, a ne Fikret Abdić, koji je na izborima osvojio najveći broj glasova.

Nakon izbora 1990, otvorena politička razmimoilaženja nastavljena su u političkim predstavničkim tijelima Republike Bosne i Hercegovine. To je bilo vrijeme raspada Jugoslavije i intenzivnih pregovora šest predsjednika republičkih predsjedništava koji nisu mogli naći izlaz iz duboke jugoslavenske krize. Nepunu godinu dana nakon prvih višestranačkih izbora u Republici Bosni i Hercegovini, prva ratna dešavanja koja su se već uveliko događala u Hrvatskoj prenesena su u Bosnu i Hercegovinu. Prvo bosanskohercegovačko mjesto koje je već u septembru 1991. napadnuto od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA) bilo je selo Ravno na krajnjem jugu Hercegovine.[4]

U političkom životu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine pojavila se ideja o ponovnom uspostavljanju nezavisnosti. Nastojanja u tom pravcu samo su se pojačala nakon što su tri jugoslavenske republike (Slovenija, Hrvatska i Makedonija) učinile konkretne korake, te se nametnulo jednostavno pitanje, da li će Republika iskoristiti svoje pravo na samoopredjeljenje (prema Ustavu SFRJ iz 1974) ili će ostati u tzv. krnjoj Jugoslaviji, što je po mnogima bilo samo drugo ime za Veliku Srbiju. Nakon što su Slovenija i Hrvatska 25. juna proglasile nezavisnost,[5] a potom i prekinule sve državne veze sa ostatkom SFRJ, Skupština SR Bosne i Hercegovine 15. oktobra 1991. usvaja Akt o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine.[6] Tim činom odlučeno je da se povuku predstavnici BiH iz rada saveznih organa dok se ne postigne dogovor o budućnosti Jugoslavije.

Izgled glasačkog listića za referendum o nezavisnosti.

Krajem 1991. odlučivalo se o sudbini Jugoslavije i u okviru međunarodne zajednice. Nakon Mirovne konferencije o Jugoslaviji, održane 5. novembra 1991. u Den Haagu, Arbitražna komisija konačno je javno ocijenila da se radi o disoluciji (raspadu), a ne secesiji (otcjepljenjem) pojedinih država članica SFRJ, što je značilo da ona nema više pravni identitet. Evropska zajednica donijela je Deklaraciju o Jugoslaviji 16. decembra 1991, s pozivom svim jugoslavenskim republikama da do 23. decembra 1991. apliciraju za nezavisan državni status.[5] Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine je 20. decembra 1991. donijelo Odluku o podnošenju zahtjeva za priznavanje SR Bosne i Hercegovine kao nezavisne države, uz napomenu da ova odluka nije imala podršku srpskih članova Predsjedništva. Međutim, na osnovu izvještaja Arbitražne komisije, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine uslovljeno je provođenjem općeg referenduma pod međunarodnom kontrolom.[7][8] U skladu s tim, Skupština SR Bosne i Hercegovine je na zajedničkoj sjednici oba vijeća, 25. januara 1992, donijela Odluku o raspisivanju republičkog referenduma o suverenosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Ni ova odluka nije dobila podršku većeg broja predstavnika srpskog naroda, koji su tada i napustili Skupštinu.[4]

Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine održan je 29. februara i 1. marta 1992. Od ukupnog broja glasača (3.253.847) na republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 64,31% građana sa pravom glasa, a od toga je 99,44% glasalo "za". Rezultati referenduma omogućili su i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, kao nezavisne države.[4]

Ratni i poslijeratni period

[uredi | uredi izvor]

Početkom rata u Bosni i Hercegovini, tadašnji srpski članovi Biljana Plavšić i Nikola Koljević i hrvatski član Franjo Boras su napustili Predsjedništvo, ali su zamijenjeni u skladu sa izbornim rezultatima sljedećim kandidatima prema broju dobijenih glasova. Na upražnjena mjesta članova Predsjedništva imenovani su Nenad Kecmanović, Mirko Pejanović i Ivo Komšić. Nenad Kecmanović, je ubrzo napustio Predsjedništvo, a na njegovo mjesto imenovana je Tatjana Ljujić-Mijatović. Nakon što je proglasio secesiju na dijelu općine Velika Kladuša, Fikret Abdić je smijenjen zbog protivustavnih aktivnosti, a kasnije je također pred sudovima Hrvatske pravomoćno osuđen za ratne zločine. Na njegovo mjesto je imenovan Nijaz Duraković

Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, naziv Republika Bosna i Hercegovina je zamijenjen s nazivom Bosna i Hercegovina. U skladu s novim nazivom, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je postalo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, nastavljajući kontinuitet ranijeg predsjedništva, ali s promijenjenom strukturom. Umjesto sedam članova, sada se sastoji iz tri člana, po jednog člana iz bošnjačkog, hrvatskog i srpskog konstitutivnog naroda.

Predsjedništvo Republike BiH birali su punoljetni građani Republike Bosne i Hercegovine, direktnim, tajnim glasanjem i to na mandat u trajanju od 4 godine, koji je bio obnovljiv samo jednom uzastopno. Predsjednika Predsjedništva biraju članovi Predsjedništva iz reda svojih članova, na period od jedne godine i mogućnosti obnavljanja mandata još jedanput. U slučaju ratnog stanja ili vanredne situacije trenutnom sazivu Predsjedništva može se produžiti mandat do trenutka kada su stvoreni uslovi za izbor novog predsjedništva.[2]

Nadležnosti

[uredi | uredi izvor]

Neki od ustavnih zadataka Predsjedništva su:

  • predstavlja Republiku u svijetu,
  • razmatra pitanja iz oblasti odbrane, državne sigurnosti, društvene samozaštite i međunarodne saradnje,
  • utvrđuje plan odbrane Republike,
  • postavlja i opoziva ukazom ambasadore i šefove misija Republike i slično.

U početku ratnog perioda dok se Skupština nije mogla redovno sastajati, Predsjedništvo je, u skladu sa ustavnim ovlaštenjima, imalo i zakonodavnu funkciju donoseći uredbe sa zakonskom snagom, koje je Skupština naknadno odobravala.[3]

Spisak članova Predsjedništva

[uredi | uredi izvor]
# Portret Ime i prezime Mandat Stranka Bilješke
Muslimani
1. Fikret Abdić 3. mart 1992. 20. oktobar 1993. SDA smijenjen zbog

protivustavnih aktivnosti

Alija Izetbegović 5. oktobar 1996. Predsjednik Predsjedništva
2. bez okvira Nijaz Duraković 20. oktobar 1993. 5. oktobar 1996. SDP BiH Zamijenio Fikreta Abdića
Hrvati
1. Stjepan Kljuić 3. mart 1992. 5. oktobar 1996. HDZ BiH Napustio HDZ BiH 1994.
RS
1. Franjo Boras 20. oktobar 1993. HDZ BiH Napustio predsjedništvo 1993.
2. bez okvira Ivo Komšić 24. oktobar 1993. 5. oktobar 1996. HSS BiH Zamijenio Franju Borasa
Srbi
1. bez okvira Biljana Plavšić 3. mart 1992. 9. april 1992. SDS Napustili predsjedništvo 1992.
bez okvira Nikola Koljević
2. bez okvira Nenad Kecmanović 17. juni 1992. 6. juli 1992. Nezavisni Zamijenio Biljanu Plavšić.

Napustio politiku 1992.

2. Mirko Pejanović 5. oktobar 1996. SDP BiH Zamijenio Nikolu Koljevića
3. Tatjana Ljujić-Mijatović 24. decembar 1992. Zamijenila Nenada Kecmanovića
Ostali
1. Ejup Ganić 3. mart 1992. 5. oktobar 1996. SDA Jugoslaven

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Hronologija Predsjedništva BiH". Arhivirano s originala, 13. 2. 2013. Pristupljeno 18. 10. 2014.
  2. ^ a b "Ustav Republike Bosne i Hercegovine (Prečišćeni tekst)" (PDF). Službeni list Republike Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 14. 3. 1993. Arhivirano (PDF) s originala, 20. 1. 2018. Pristupljeno 20. 1. 2018. U Republici Bosni i Hercegovini u službenoj upotrebi je srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.
  3. ^ a b "Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u uslovima političkog pluralizma (1990.–1995.)". www.parlament.ba. Pristupljeno 20. 1. 2024.
  4. ^ a b c "Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u uslovima političkog pluralizma (1990.–1995.)". www.parlament.ba. Pristupljeno 20. 1. 2024.
  5. ^ a b "Priznanje država:Raspad Jugoslavije i SSSR-a" (PDF). web.archive.org. Arhivirano s originala 21. 4. 2012. Pristupljeno 22. 5. 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  6. ^ Lukić, Reneo (1996). Evropa od Balkana do Urala:Dezintegracija Jugoslavije i SSSR-a. Oxford: Oxford University Press. str. 204. ISBN 978-0-19-829200-5.
  7. ^ Walling 2013, str. 93.
  8. ^ Burg i Shoup 2000, str. 96.