Seksualno uzbuđenje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Martin van Maëleova slika Francion 15

Seksualna ili spolna uzbuđenost (također seksualno uzbuđenje) obično je uzbuđenje seksualne želje tokom ili u iščekivanju seksualne aktivnosti. U tijelu i umu javljaju se brojni fiziološki odgovori kao priprema za seksualni odnos i nastavljaju se tokom odnosa. Muško uzbuđenje dovešće do erekcije, a u ženskom uzbuđenju odgovor organizma su nabrekla seksualna tkiva, kao što su bradavice, vulva, klitoris, zidovi vagine i podmazivanje vagine. Na seksualno uzbuđenje mogu uticati mentalni podražaji i fizički podražaji kao što je dodir i unutrašnje kolebanje hormona.

Seksualno uzbuđenje ima nekoliko faza i ne može dovesti do bilo kakve stvarne seksualne aktivnosti, osim mentalnog uzbuđenja i fizioloških promjena koje ga prate. S obzirom na dovoljnu seksualnu stimulaciju, seksualno uzbuđenje kod ljudi dostiže vrhunac tokom orgazma. Može se slijediti i radi sebe, čak i ako nema orgazma.

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko neformalnosti, izraza i termina za opis seksualnog uzbuđenja, uključujući pohotu,[1] paljenje, uspaljenost, napaljenost, uzavrelost, uključivanje, požudu, sladostrašće i druge.[2] Stvari koje uzrokuju ljudsko seksualno uzbuđenje nazivaju se "erotskim podražajima" i kolokvijalno poznate kao paljenje ili uspaljenost.

Erotski podražaji[uredi | uredi izvor]

Ovisno o situaciji, osobu mogu seksualno izazvati razni faktori, fizički i mentalni. Osobu može seksualno uzburkati druga osoba ili određena obilježja te osobe ili neki objekt. Fizička stimulacija erogene zone ili djela predigre mogu rezultirati uzbuđenjem, posebno ako je praćeno iščekivanjem neposredne seksualne aktivnosti. Seksualnom uzbuđenju može pomoći jedna romantična postavka, muzika ili druge umirujuće situacije. Potencijalni podražaji za seksualno uzbuđenje variraju od osobe do osobe i od jednog do drugog vremena, kao i od nivoa uzbuđenja.

Stimulusi se mogu klasificirati u skladu sa smislom: somatosenzorni (dodir), vizualni i olfaktorni (mirisi). Slušni stimulansi su takođe mogući, iako se oni općenito smatraju sekundarnim ulogama u odnosu na ostala tri. Erotski podražaji koji mogu rezultirati seksualnim uzbuđenjem mogu uključivati razgovor, čitanje, filmove ili slike ili miris ili podešavanje, od kojih bilo koje može kod ljudi stvoriti erotske misli i asocijacije. S obzirom na pravi kontekst, to može dovesti do osobe koja želi fizički kontakt, uključujući poljubac zagrljaj i erotsku zonu). To zauzvrat može učiniti da osoba želi direktnu seksualnu stimulaciju dojke, bradavice, stražnjice i / ili genitalija i dalje seksualne aktivnosti.

Erotski podražaji mogu poticati i iz izvora koji nema veze sa objektom kasnijeg seksualnog interesa. Naprimjer, mnogi ljudi za seksualno uzbuđenje mogu pronaći golotinju, erotiku ili pornografiju.[3] To može podstaći opći seksualni interes koji se zadovoljava seksualnom aktivnošću. Kada se seksualno uzbuđenje postigne upotrebom predmeta ili ovisi o njemu, naziva se seksualni fetišizam ili u nekim slučajevima parafilija. Postoji opće uvjerenje da je ženama potrebno više vremena da bi postigle uzbuđenje. Međutim, nedavna naučna istraživanja pokazala su da ne postoji značajna razlika u vremenu u kojem muškarci i žene trebaju biti potpuno uzbuđeni. Naučnici iz institucije McGill University Health Center u Montrealu (u Kanadi) koristili su metod termičkog snimanja da bi zabilježili promjenu bazne temperature u području genitalija kako bi odredili vrijeme potrebno za seksualno uzbuđenje . Istraživači su proučavali vrijeme potrebno da osoba dosegne vrhunac seksualnog uzbuđenja dok je gledao seksualno eksplicitne filmove ili slike i došli do zaključka da je prosječno ženama i muškarcima potrebno gotovo isto vrijeme za seksualno uzbuđenje – oko 10 minuta.[4]. Vrijeme potrebno za predigru vrlo je individualno i varira od jednog do drugog, ovisno o mnogim okolnostima.[4]

Za razliku od mnogih drugih životinja, ljudi nemaju sezonu parenja, a oba spola potencijalno su sposobna za seksualno uzbuđenje tokom cijele godine.

Faze uzbuđenja[uredi | uredi izvor]

Seksualno uzbuđenje, manifestuje se na različite načine kod muškaraca i žena, i pri tome prolazi kroz sledeće faze.

U fazi seksualnog uzbuđenja dolazi do povišenog krvnog pritiska u genitalijama. To dovodi do nabreknuća penisa (gore) ili klitorisa i stidnih usana (dno).

Seksualno uzbuđenje muškaraca[uredi | uredi izvor]

Muškarac može započeti seskulno uzbuđenje i prije fizičkog kontakta sa partnerom, pogledom partnera ili njegovih genitalija, čitanjem ili gledanjem pornografskih ili erotskih sadržaja i erotskim mislima. Kod muškarca nastaje inicijalna faza seksualnog uzbuđenja u vidu erekcije spolnog organa.

U nastavku, seksualno uzbuđenje ja praćeno pojavom slabije sekrecije na glaviću penisa.

Uz dalje intenziviranje seksualnog uzbuđenja, uz maksimalnu erekciju i seksualne nadražaje muškarac je spreman za seksualni odnos. Tokom penetracije (ili masturbacije) uzbuđenje dodatno raste i osoba postepeno dostiže orgazam.[5]

Seksualno uzbuđenje žena[uredi | uredi izvor]

Žena također može započeti seskulno uzbuđenje i prije fizičkog kontakta sa partnerom, pogledom partnera ili njegovih genitalija, čitanjem ili gledanjem pornografskih ili erotskih sadržaja i erotskim mislima.

Seksualno uzbuđenje kod žene razvija se polahko, načešće nakon poljubaca i stimulacije erogenih zona, dojki i klitorisa Rast osećaja uzbuđenja praćen je dubljim disanjem, stenjanjem i lupanjem srca. U danjem toku uzbuđenja počinje vlaženje vagine. Žena počinje da se kreće i pravi senzualnije i izazovne pokrete, kako bi pokazala da je spremna za seksualni akt.

Tokom seksualnog čina (ili masturbacije) seksualno uzbuđenje postepeno sve više raste i vodi u orgazam ili seksualno zadovoljavanje.

Djelovanje hormona[uredi | uredi izvor]

Na seksualno uzbuđenje utiče nekoliko hormona, uključujući testosteron, kortizol, estradiol i peptide. Značaj uticaja testosterona, estradiola i određenih peptida (oksitocina, endorfina i prolaktina) na seksualno uzbuđenje kod ljudi je uglavnom je poznato. Na to su ukazala i dodatna istraživanja ponašanja tokom seksualnog uzbuđenja, na osnovu brojnih snimanja, koja su otkrila raspodjelu gonadalnih steroida u moždanim receptorima.

Međutim, specifične uloge ovih hormona nisu sasvim razjašnjene. Testosteron je najčešće proučavani hormon u naukama o seksualnosti. On ima ključnu ulogu u seksualnom uzbuđenju kod muškaraca, sa snažnim efektima na mehanizme centralnog uzbuđenja. Da testosteron ima takvu ulogu kod odraslog muškarca, dokazuju studija sprovedenim na hipogonadnim i eugonadnim muškarcima. Međutim, uloga testosterona u razvoju seksualnog uzbuđenja, kod starijih muškarca, manje je jasna, kao i mogući uticaj testosterona na neseksualne efekate starijih osoba, koji možda indirektno utiču i na seksualno uzbuđenje.

Veza između testosterona i seksualnog uzbuđenja je složenija kod žena, a i manje konzistentna. Jedna od mogućih objašnjenja je veća varijabilnost žena u reakciji na testosteron. Istraživanja su pokazala da se razina testosterona povećava kao posljedica seksualnih reakcija kod žena koje ne koriste hormonsku kontracepciju. Također, žene koje učestvuju u poliandrijskim odnosima imaju viši nivo testosterona. Ipak, i dalje je nejasno da li više razine testosterona izaziva povećano uzbuđenje ili učestaliji seksualni odnosi, a seksualna aktivnost sa više partnera uzrokuje povećanje razine testosterona. Nedosljedni rezultati istraživanja upućuju na mogućnost da, iako testosteron može imati ulogu u seksualnosti nekih žena, njegovi efekti mogu biti nejasni, zbog brojnih psiholoških ili afektivnih i drugih faktora. Uloga peptida u seksualnom uzbuđenju ostaje neizvesna do daljeg, delimično zbog višestrukih mehanizama i mesta djelovanja većine od njih. Dok izgleda da endorfini imaju oba efekta, i ekscitacijski i inhibitorni, prolaktin je predložen kao inhibicijski faktor koji djeluje direktnom inhibicijom dopaminergične aktivnosti, ali predloženi dokazi za takvo djelovanje su neuverljivi.

Dok se tradicijski koncept o dejstvu spolnih hormona, prije svega ulozi testosterona i estradiola u seksualnom uzbuđenju može prihvatiti kao ispravan, uloga peptida je nedovoljno jasna jer oni vjerovatno imaju kompleksniju ulogu. U tom smislu, uloga peptida u seksualnom uzbuđenju ostaje neizvesna do daljeg, delimično i zbog višestrukih uticaja i mjesta djelovanja većine od njih.

Fiziološke reakcije[uredi | uredi izvor]

Muškarci

Žene

Seksualno uzbuđenje muškarca: S lijeve strane su muške genitalije u pravilnom, neuzbuđenom stanju; s desne strane je seksualno uzbuđen muškarac, a penis mu je postao uspravan

Seksualno uzbuđenje žene: Na slici na lijevoj strani ženske genitalije su u normalnom stanju. Na desnoj slici žena je seksualno uzbuđena, vulva je mokra i labia su blago nabrekle.

Procjena genitalnog uzbuđenja[uredi | uredi izvor]

Jedan od načina za proučavanje seksualnog uzbuđenja kod žena i muškaraca je provođenje seksualnog psihofiziološkog istraživanja u laboratorijskim uvjetima. Ovo polje istraživanja bavi se fizičkim seksualnim reakcijama, skupa sa mentalnim i emocionalnim iskustvima seksualnog uzbuđenja.[6]

Preklapanje varijabli mozga i seksualno uzbuđenje[uredi | uredi izvor]

Iako među neurolozima postoji neslaganje oko toga je li moguće kategorički razlikovati muški mozak i ženski mozak mjerenjem mnogih njegovih varijabli, neurolozi se slažu da sve pojedine varijable u mozgu pokazuju više individualnih varijacija i preklapanja između spolova nego razlike između spolova. Na primjer, muškarci i žene su sposobni klasificirati seksualne radnje kao seksualne, bez obzira na to jesu li im privlačni ili ne, čineći genitalni odgovor na neprivlačne erotske podražaje jednim mehanizmom. Stoga neurolozi tvrde da kategorija specifičnosti genitalnog odgovora na erotske slike, koja je određena jednim ili malim brojem usko povezanih mehanizama mozga i stoga ne podliježe značajnim multivarijantnim efektima, ne može biti podložna tako velikoj spolnoj razlici kao što je to prividno u pletismografskim studijama. Ovi neurolozi navode postojanje značajne hotimične predrasude među muškarcima, ali ne i ženama, u istraživanju erotike, posebno što je pretjerano predstavljanje erektilne disfunkcije, a ipak potcjenjivanje srama povezanog sa seksualnošću kod dobrovoljaca, u skladu s hipotezom da genitalni odgovor i na seksualnu relevantnost i na žalbu omogućava za jaču erektilnu funkciju od reagiranja samo na žalbu i da se većina muške populacije stidi svojih reakcija na neprivlačne podražaje, što objašnjava odstupanje između izvještaja većine heteroseksualnih parova da je muška erekcija brža od ženskog podmazivanja i pojave na pletismografiji volontera da je žensko podmazivanje barem jednako brzo kao i muška erekcija. Oni također tvrde da je pojava veće individualne varijabilnosti u ženskom genitalnom odgovoru nego u muškom konzistentna s reprezentativnim uzorkom žena i muškim uzorkom podložnim pristranosti koja velik dio pojedinačne varijabilnosti ostavlja neistraženim, uz referencu na neurološko promatranje da sve moždane strukture pokazuju značajnu individualnu varijabilnost u oba spola i da nijedna struktura mozga nije promjenjiva samo kod žena, a ne kod muškaraca.[7][8]

Usklađenost[uredi | uredi izvor]

Seksualna uzbuđenost rezultira kombinacijom fizioloških i psiholoških faktora, poput genitalnog seksualnog odgovora i subjektivnog iskustva seksualnog uzbuđenja. Stupanj koji odgovara genitalnom i subjektivnom seksualnom odgovoru naziva se "suglasje". Istraživanje je pokazalo pouzdane spolne razlike u usklađenosti seksualnog uzbuđenja, tako da muškarci imaju viši nivo usklađenosti između genitalnog i subjektivnog seksualnog odgovora od žena.[9] Neki istraživači tvrde da se ta razlika u spolovima može pripisati vrsti metoda koji se koristi za procjenu genitalnog odgovora kod žena. Možda postoji razlika u sposobnosti žene da subjektivno opaža unutrašnje u odnosu na vanjske genitalije, mjereno vaginalnom fotopletizmografijom (VPG), ofnosno termografijom. Chivers i kolege[10] našli su da je slaganje muškaraca i žena bilo sličnije kada se termografija koristila kao mjera seksualnog uzbuđenja na genitalijama nego kad se koristio VPG. Međutim, provedeno je nekoliko istraživanja koja koriste termografiju i potrebna su dalja istraživanja kako bi se utvrdilo je li razlika u spolu u skladu sa artefaktom ili je istinit fenomen.

Evolucijski modeli[uredi | uredi izvor]

Odnos između gena i ponašanja uopće nije iscrpljen jednosmernim uticajem prvog na drugi. Ponašanje također može da utiče na gene, a ovaj uticaj može se pratiti i u evolucionoj vremenskoj skali i u toku života jednog organizma, pa tako i oblasti seksualnog uzbuđenja. Polazeći od ovoga, smatra se da je kroz evolucijski razvoj, dolazilo i do promjena u oblicima seksualnog odgovora kod živih bića, koji je vremenom postao plastičniji pozitivni modifikator ponašanja povezan sa Baldwinovim efektom.

Kao najbolji primjer je ispoljavanje sekundarnih spolnih karakteristika kod ljudi, kao što je penisoliko uvećanje klitorisa kod žena tokom uzbuđenja i ginekomastija kod muškaraca, što je nekada bio predmet izučavanja selekcije partnera u evoluciji čoveka. Tako je prisustvo ovih osobina, koje izazivaju seksualno uzbuđenje kod potencijalnih partnera, korišteno u studijama međukulturnih razlika u tom pogledu. Drastičan primer za to su i visoke stope sekundarnih spolnih obilježja – dimorfizma u nekim ljudskim populacijama u jugoistočnoj Aziji.. Slični evolucijskii stimulansi su takođe mogli da dovedu i do pojave novih struktura kao što je pseudopenis ženke pjegave hijene.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "horny - definition of horny by the Free Online Dictionary, Thesaurus and Encyclopedia". Thefreedictionary.com. Pristupljeno 27. 8. 2012.
  2. ^ "aroused synonym". Synonyms.net. Pristupljeno 27. 8. 2012.
  3. ^ DeVita-Raeburn, Elizabeth. "Lust For The Long Haul". Psychology Today. 2008-12-26
  4. ^ a b "Your introduction to foreplay". Arhivirano s originala, 18. 6. 2007. Pristupljeno 18. 5. 2007.
  5. ^ Janssen, E.; McBride, K. R.; Yarber, W.; Hill, B. J.; Butler, S. M. (2008). "Factors that influence sexual arousal in men: A focus group study". Archives of Sexual Behavior. 37 (2): 252–265. doi:10.1007/s10508-007-9245-5. PMID 18040768.
  6. ^ Rosen, R.C., & Beck, J. G. Patterns of sexual arousal: Psychophysiological processes and clinical application, New York: Guilford Press
  7. ^ Sex beyond the genitalia: The human brain mosaic October 23, 2015
  8. ^ Multivariate revisit to “sex beyond the genitalia”
  9. ^ Suschinsky, K. D.; Lalumière, M. L.; Chivers, M. L. (2009). "Sex difference in patterns of genital sexual arousal: Measurement artifact or true phenomenon?". Archives of Sexual Behavior. 38 (4): 559–573. doi:10.1007/s10508-008-9339-8. PMID 18343987.
  10. ^ Chivers, M. L.; Seto, M. C.; Lalumière, M. L.; Laan, E.; Grimbos, T. (2010). "Agreement of self-reported and genital measures of sexual arousal in men and women: A meta-analysis". Archives of Sexual Behavior. 39 (1): 5–56. doi:10.1007/s10508-009-9556-9. PMC 2811244. PMID 20049519.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]