Stidne usne

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Stidne usne ili stidne usmine su dio vulve. One su glavni vanjski vidljivi dijelovi vulve. Kod ljudi postoje dva para stidnih usana: labia majora (ili vanjske stidne usne) su veće i masnije, dok su labia minora nabori kože između vanjskih usana. Stidne usne okružuju i štite klitoris i otvore vagine i mokraćovoda.

Postoje dva para stidnih usana:

  • unutrašnje ili male i
  • vanjske ili velike

Velike stidne usne (labia vulvae maiora) omeđuju spolni otvor, a oblikuju ih kožni nabori. Male usne (labia minora) su mali tanki nabori glatke i vlažne kože, kojima se prednji krajevi spajaju i presvlače klitoris.

Unutrašnje usne (labia minora) su vertikalni kožni nabor u centru vulve (vanjske ženske genitalije) između zaobljenih debljih velikih usana (vanjskih stidnih usana).

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Lijevo: U stanju mirovanja, usne štite unutrašnje dijelove vulve.
Desno: Širenje usana razotkriva unutrašnja područja vulve.
A) Prednja komisura velikih usana
B) Klitorisna obloga
C) Labia minora
D) Labia majora
E) Stražnja komisura velikih usana
F) Klitorisni glans
G) Unutrašnjanja površina velikih usana
H) Predvorje vulve
I) Mokraćovod
J) Otvor vagine
K) Frenulum malih usana

Labia majora, koje se također nazivaju i vanjske usne ili vanjske usmine, su strukture poput usana koje se sastoje većinom od kože i masnog tkiva, koje se protežu s obje strane vulve i formiraju pudendalni prorez kroz sredinu. Labia majora često ima ispupčen izgled i gusta je prema prednjem dijelu.[1] Prednji spoj velikih usana naziva se prednja komisura, ispod mons pubis i iznad klitorisa. Na stražnjoj strani, majora labia pridružuju se stražnja komisura commissure, koja je iznad perineuma i ispod frenulumu malih usana. Žljebovi između velikih i malih usana poznati su pod nazivom "interlabijske brazde "ili interlabijskii nabori.

Male stidne usne (zastarjelo: nimfa), zvane i unutrašnje usne ili unutarnje usmine, dva su mehka nabora kože bez masti, bez dlake između velikih. Oni zatvaraju i štite vulvino predvorje, uretru i vaginu. Gornji dio svake male usne se dijeli kako bi se spojio sa klitorisni glansom i kliterusnim poklopcem. Male usne nalaze se iza na frenulumu malih usana (poznat i kao fourchette), koji predstavlja nabor kože ispod otvora vagine. Izraženiji je kod mlađih žena i često se povlači nakon seksualne aktivnosti.[2] i porođaja.[1]

Kad stoje ili sa spojenim nogama, majora labia obično u potpunosti ili djelomično prekriva vlažne, osjetljive unutarnje površine vulve, koje posredno štite vaginu i uretru, [1] slično kao što usne štite usta. Vanjska površina velikih usama je pigmentirana koža, a tokom puberteta razvija pubične dlake. Unutarnja površina im je glatka, bez kožnih dlaka, koja nalikuje sluznici, a vidljiva je samo kad se velike i male usne razdvoje.

I unutrašnja i vanjska površina velikih usana sadrže lojne žlijezde (uljne žlijezde), apokrine znojne žlijezde i ekrinske znojne žlijezde. Majora labia ima manje površnih nervnih završetaka u odnosu na ostatak vulve, ali koža je visoko vaskularizirana.[2] Unutarnja površina malih usana je tanka vlažna koža, s izgledom sluzokože. Sadrže mnogo lojnih žlijezda, a povremeno imaju i ekrinske znojne žlijezde. Imaju mnogo senzornih nervnih završetaka i jezgro erektilnog tkiva..[1]

Raznolikost[uredi | uredi izvor]

Varijacije u izgledu stidnih usana

Boja, veličina, dužina i oblik unutrašnjih usana mogu se uveliko razlikovati od žene do žene. Kod nekih žena male usne gotovo ne postoje, a kod drugih su mesnate i ispupčene. Mogu se kretati u boji od svijetlo ružičaste do smeđe crne,[3]a tekstura može varirati između glatke i vrlo smežurane.[4]

Kod oko 60% žena unutrašnje usne su veće od vanjskih nakon puberteta . Općenito, postoji široka varijacija u boji i obliku usana kod različitih žena. Daleko je od toga da su kod svih žena lijeva i desna strana usne su identičnih oblika. Od kraja 20. stoljeća, više mladih žena, čak i djece, imalo je sumnje u normalnost te pojave, koje su medicinski neopravdane.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Moore, Keith L.; Agur, Anne M. R.; Dalley II, Arthur F. (2010). Essential Clinical Anatomy, Fourth Edition. str. 268. ISBN 9781609131128.
  2. ^ a b Farage, Miranda A.; Maibach, Howard I. (2006). The Vulva - Anatomy, Physiology, and Pathology. str. 1–4, 14, 28–38. ISBN 978-0-8493-3608-9.
  3. ^ Jones, Richard E.; Lopez, Kristin H. (2006). Human reproductive biology. Elsevier Science. str. 55, 133–138, 154, 198–201. ISBN 9780080508368.
  4. ^ Lloyd, Jillian; et al. (May 2005). "Female genital appearance: 'normality' unfolds" (PDF). British Journal of Obstetrics and Gynaecology. 112 (5): 643–646. doi:10.1111/j.1471-0528.2004.00517.x. PMID 15842291.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]