Zona pellucida

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Zona pellucida
Gray3.png
Ljudska jajna ćelija: zona pellucida je bistri gusti pojas kojeg okružuju ćelije corona radiata
Detalji
Latinski Zona pellucida
Identifikatori
Gray's p.38
FMA 18674
Anatomska terminologija

Zona pellucida (množina zonae pellucidae) je glikoproteinski sloj koji okružuje ćelijsku membranu sisarskog oocita, kao njegov značajan dio. Zona pellucida se najprije pojavljuje u primarnom oocitu, a izlučuje ju oocit i folikulske ćelije. Okruženje joj je cumulus oophorus, nakupinu ćelija koja zbrinjava jaje kada izađe iz jajnika.[1] Izgrađena je od kubičnih stanica folikulnog epitela[2].

U nekim drugim izvorima, spominju se i drugi nazivi zone pelucide: zona striata i stratum lucidum[3] (ne brkati sa kožnim stratum lucidum).

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Ova struktura veže za sebe spermatozoide, te je potrebna kako bi započela akrosomska reakcija. Važna je i zato što sprečava polispermiju, sudjeluje u razvoju blastociste te sprečava preranu implantaciju embrion u endometrij maternice (ektopska trudnoća)[4].

Kod čovjeka se, pet dana nakon oplodnje, prije nego što se implantira u endometrij maternice, blastocista "izleže" iz zone pelucide; zona pellucida se razlaže kako bi ju mogla zamijeniti nakupina ćelija zvana trofoblast. Njeni glikoproteini pomoću kojih veže spermatozoid posebno su važni kod životinja koje imaju vanjsku oplodnju, kao što su ribe.[5]

Glikoproteini zone pelucide[uredi | uredi izvor]

Zona pellucida ima 4,8 ng bjelančevina, što čini 80% njne suhe tvari te 17% svih bjelančevina oocita. Njena četiri glavna glikoproteina, označena su simbolima ZP1-4. Najčešće su sastavljeni od oko 260 aminokiselina.[6] ZP1, ZP3 i ZP4 su važni za vezanje spermatoztoida i započinjanje akrosomske reakcije. Uspjeh oplodnje ovisi o sposobnosti spermatozoida da se probije kroz vanćelijski matriks koji okružuje jajnu ćeliju.

Kod miša (koji najbolje karakterizira posebnosti sisara), zonalni glikoprotein ZP3 je odgovoran za vezanje spermatozoida tako što prijanja za proteine koji se nalaze u ćelijskoj membrani spermatozoida (GalT). ZP3 je potom umiješan u iniciranje akrosomske reakcije, u kojoj spermatozoid procesom egzocitoze ispušta sadržaj svog akrosoma (npr. enzime)[7].

Prema jednom imunohemijskom istraživanju djelovanja glikoproteina tokom folikulogeneze[8], unutar većine primordijalnih folikula dokazano je prisustvo glikoproteina ZP1 i ZP3 (93%, odnosno 95%), dok se ZP2 nalazio u samo 32% tih folikula.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gilbert, Scott (2013). Developmental Biology. Sinauer Associates Inc. str. 123. ISBN 9781605351926.
  2. ^ http://flexikon.doccheck.com/de/Zona_pellucida
  3. ^ Wigham, J. T. (1936). "Endometrioma and other similar abnormalities". Irish Journal of Medical Science. 11 (6): 279–80. doi:10.1007/BF02956856.
  4. ^ https://embryology.med.unsw.edu.au/embryology/index.php/Zona_pellucida Embryology
  5. ^ http://www.wisegeek.com/what-is-a-zona-pellucida.htm
  6. ^ http://www.ebi.ac.uk/interpro/entry/IPR001507
  7. ^ Anasua Ganguly, Antonin Bukovsky, Raj K Sharma, Pankaj Bansal, Beena Bhandari, Satish K Gupta Hum. Reprod.: 2010, 25(7);1643-56 PMID 20504872
  8. ^ Debra A Gook, D H Edgar, J Borg, M Martic Detection of zona pellucida proteins during human folliculogenesis. Hum. Reprod.: 2008, 23(2);394-402 PMID 18033806

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]