Epooforon

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Epooforon
Gray1108.png
Široki ligament odrasle osobe sa epooforonom (Farre, prema Kobelt.)
A, a. – Epoöphoron nastao iz gornjeg dijela mesonefroskog tijela.
b. . – Ostaci gornjih tubula, ponekad formiraju dodatke
c. . – Srednji set cijevi
d. . – Neke od atrofiranih cijevi
e. –Atrofirani ostaci mezonefroskog kanala
f. . – Terminalni bulbus ili hidatid
h. – Maternična cijev, izvorno Müllerov kanal
i. – Dodatak u prilogu nastavka
l. – Jajnik
Gray1161.png
Maternica i njen desni široki ligament, gledano odostraga. Epoofron je vidljiv u gornjem desnom uglu
Detalji
Prekurzor Mesonefroski kanal[1]
Sistem Ženski reproduktivni sistem
Identifikatori
Gray's p.1206
TA A09.1.05.001
FMA 18691
Anatomska terminologija

Epooforon ili epoöforon ( Rosenmüllerovb organ[2][3] ili parajajnik) je ostatak mezonefroske tubule koji se mogu naći pored jajnika i Fallopijeve tube.

Anatomijas[uredi | uredi izvor]

Može sadržavati 10–15 poprečnih malih kanala ili tubula koji vode u Gartnerov kanal (također uzdužni kanal epoofrona) koji predstavlja kaudalni ostatak mesonefroskog kanala i prolazi kroz široki ligament i bočni zid grlića maternice i vagine. Epoofron je homolog epididimisa u mužjaka. Dok se epoforon nalazi u bočnom dijelu mezosalpinnksa i mezovarija, parooforon (rezidualni ostatak tog dijela mezonefroskog kanala koji tvori paradidimis u mužjaka) leži više medijalno u mezosalpinksu.

Histologija[uredi | uredi izvor]

Epooforon ima jedinstven histološki profil.[4][5]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Klinički gledano, organ može dovesti do lokalne pojave paraovarijskih cista ili adenoma.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Netter, Frank H.; Cochard, Larry R. (2002). Netter's Atlas of human embryology. Teterboro, N.J: Icon Learning Systems. str. 173. ISBN 0-914168-99-1.
  2. ^ Šablon:WhoNamedIt
  3. ^ J. C. Rosenmüller. De ovariis embryonum et foetuum humanorum. 1802.
  4. ^ Woolnough E, Russo L, Khan MS, Heatley MK (2000). "An immunohistochemical study of the rete ovarii and epoophoron". Pathology. 32 (2): 77–83. doi:10.1080/003130200104277. PMID 10840824.
  5. ^ Russo L, Woolmough E, Heatley MK (2000). "Structural and cell surface antigen expression in the rete ovarii and epoophoron differs from that in the Fallopian tube and in endometriosis". Histopathology. 37 (1): 64–9. doi:10.1046/j.1365-2559.2000.00938.x. PMID 10931220.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]