Cumulus oophorus

S Wikipedije, slobodne enciklopedije


Cumulus oophorus
Presjek vezikulskog ovarijskog folikula mačke. X 50. (Discus proligerus obilježen dolje lijevo)
Detalji
LatinskiCumulus oophorus
Discus proliger
PrekurzorGenitalni tuberkulum
Identifikatori
Gray'sp.1256
FMA18659
Anatomska terminologija

Cumulus oophorus ili discus proligerus je klasster ćelija (zvanih kumulusne ćelije) koji okružuje i oocit uj jajničkom folikulu i nakon ovulacije. U antralnom folikulu može se smatrati produžetkom strukture zvane membrana granulosa. Unutrašnji sloj ovih ćelija je corona radiata.[1] Taj sloj ćelija mora biti probijen spermatozoidom da bi se dogodila oplodnja.

Funkcije[uredi | uredi izvor]

Funkcije cumulus oophorus uključuju koordinaciju razvoja folikula i sazrijevanje oocita.[2] Mehanizmi potonjeg uključuju stimulaciju transporta aminokiselina i biosintezu sterola i regulaciju oocita, uz transkripciju gena.[2] Također daje energetske supstrate za mejotski nastavak razvoja oocita i podstiče glikolizu.[2] Pored toga, pruža zaštitu oocitima. Također se koristi u postupcima kloniranja.

Kumulusne ooforusne ćelije snažno doprinose sazrijevanju i eventualnoj oplodnji oocita. Kako folikul raste i povećava se antrum, oko sloja oocita nakuplja se više slojeva kumulusnih ooforusnih ćelija kako bi pomogle u akrosomskoj reakciji i prodiranju sperme u oocit. Bliska udaljenost kumulusnih ooforusnih ćelija i oocita pogoduje dvosmjernoj komunikaciji, što je od vitalne važnosti za razvoj oocita.[2]

Profiliranje ekspresije gena[uredi | uredi izvor]

Kao dio procesa oplodnje in vitro, generiranje ekspresije gena kumulusnih ćelija može se provesti za procjenu kvaliteta oocita i učinkovitosti protokola hiperstimulacija jajnika, a mogu se posredno predvidjeti aneuploidija oocita, razvoj embrija i rezultati trudnoće. Povećano znanje o ovim aspektima korisno je, naprimjer, u selekciji embriona.

U genima za profiliranje ekspresije kumulusnih ćelija, geni kod kojih je povećana ekspresija povezana s većom kompetencijom oocita ili boljim rezultatima trudnoće uključuju: HAS2, GREM1 i PTGS2.

Suprotno tome, geni kod kojih je povećana ekspresija povezana s nižom kompetencijom oocita ili lošijim ishodima trudnoće uključuju: BDNF, CCND2, CXCR4, GPX3, HSPB1, DVL3, DHCR7, CTNND1, TRIM28, STAR, AREG, CX43, [[PTGS2] ], SCD1 i SCD5.

Reference[uredi | uredi izvor]

Ovaj članak sadrži tekst u javnom vlasništvu sa stranice 1256  20. izdanja Grayeve anatomije (1918)

  1. ^ Gilbert, Scott F. (2010). Developmental Biology (Ninth izd.). Sinauer Associates, Inc. str. 126. ISBN 978-0878933846.
  2. ^ a b c d The Evian Annual Reproduction (EVAR) Workshop Group 2010; Fauser, B. C. J. M.; Diedrich, K.; Bouchard, P.; Domínguez, F.; Matzuk, M.; Franks, S.; Hamamah, S.; Simón, C.; Devroey, P.; Ezcurra, D.; Howles, C. M. (2011). "Contemporary genetic technologies and female reproduction". Human Reproduction Update. 17 (6): 829–847. doi:10.1093/humupd/dmr033. PMC 3191938. PMID 21896560.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Biase, Fernando H. & Kimble, Katelyn M. Functional signaling and gene regulatory networks between the oocyte and the surrounding cumulus cells. BMC Genomics. 2018; 19(1):351. doi:10.1186/s12864-018-4738-2.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Histološka slika: 18404loa – Histology Learning System na Univerzitetu Boston - "Female Reproductive System: ovary, cumulus oophorus"