Endometrij

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Endometrij
Tunica mucosa uteri
Maternica i njene cijevi (tube). (Endometrij je označen u centru desno.)
Identifikatori
Gray'sp.1262
MeSHA05.360.319.679.490
Dorlands
/Elsevier
Endometrij
TAA09.1.03.027
FMA17742
Anatomska terminologija

Endometrij (grč. ἐνδο - endo = unutra + μήτρα – matra = maternica) je unutrašnja sluzna membrana sisarske maternice.[1][2]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Histologija[uredi | uredi izvor]

Veliko povećanje ogoljenog endometrija pod uticajem vanjskog progesterona (pilulama oralne kontracepcije), H&E boja.
Malo povećanje ogoljenog endometrija, H&E boja.

Endometrij se sastoji od jednog sloja cilindričnog (kolumnog) epitela i strome na kojoj počiva. Stroma je sloj vezivnog tkiva; debljina joj varira prema hormonskim uticajima. Jednostavne cjevaste maternične žlijezde dolaze iz površine endometrija do baze strome, koja također nosi bogate zalihe krvi spiralne arterije. U žena u reproduktivnoj dobi, dva sloja endometrija se mogu razlikovati, a javljaju se samo u endometriju koji oblaže šupljinu maternice, a ne u sluznici maternice (Falopijeve) tube:[3]

  • Funkcijski sloj je u uz materničnu šupljinu. Obnavlja nakon završetka menstruacije tokom prvog dijela prethodne menstruacijskog ciklusa. Proliferacija je izazvana estrogenom (folikulska faza ciklusa), a kasnije promjene u ovom sloju su stvorenog progesterona iz žutog tijela -corpus luteum (lutealna faza). Prilagođen je pružaju optimalnog okruženja za ugradnju i rast embriona. Ovaj sloj se potpuno izliva tokom menstruacije.
  • Bazni sloj je u priljubljen uz zid maternice i ispod funkcijskog sloja, a ne odbacuje se u bilo kojem dijelu menstrualnog ciklusa; iz njega se razvija funkcijski sloj.[4]

U nedostatku progesterona, arterije za opskrbu krvlju u funkcijskom sloju se sužavaju, tako da ćelije u tom sloju postaju ishemijske i umiru, što dovodi do menstruacije.

Faze menstrualnog ciklusa je moguće identificirati posmatranjem histoloških razlika u svakoj fazi:

Faza Dani Debljina Epitel
Faza menstruacije 1–5 Mala (tanka) Odsutan
Proliferacijska faza 5–14 Srednje Cilindrični (kolumni)
Faza žutog tijela 15–27 Debeo Cilindrični (kolumni). Također su vidljive spiralne grane materične arterije.
Ishemijska faza 27–28 Cilindrični (kolumni). Također su vidljive spiralne grane materične arterije.

Horionsko tkivo može rezultirati u vidljive endometrijske promjene poznate kao Arias-Stella reakcija, koja može biti slična kanceru.[5] Historijski, ova promjena je nekada bila dijagnosticirana kao endometrijski kancer, a važna je samo u onoj mjeri u kojoj se ne treba pogrešno dijagnosticirati rak.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Endometrij je najdublji žlezdani sloj i funkcionira kao obloga maternice, sprečava priraslice između suprotnih zidova maternice, čime održava prohodnosti maternične šupljine. Tokom menstruacijskog ciklusa ili estrusni ciklus estrusnog ciklusa, endometrij zadebljava u krvnim sudovima bogati, žljezdani sloj tkiva. To predstavlja optimalno okruženje za implantaciju blastocista po njegovom dolasku u maternicu. Endometrij je centralni, ehogeni (otkriva se pomoću ultrazvučnog skenera), a ima prosječnu debljinu od 6,7 mm. Tokom trudnoće, žlijezde i krvni sudovi u endometrij daljie rast u veličini i broju. Sudovni prostori se stapaju i postaju međusobno povezani, formirajući posteljicu, koja embrion i fetus opskrbljuje kisik om i hranjivim tvarima.

Ciklus[uredi | uredi izvor]

Endometrijska struktura prolazi cikličnu regeneraciju. Ljudi i drugi veliki majmuni imaju menstrucijski ciklus, dok većina drugih sisara imaju estrusni ciklus. U oba slučaja, endometrij se u početku razmnoži pod uticajem estrogena. Međutim, kada dođe ovulacija, osim estrogena, jajnik će početi proizvoditi progesteron. To mijenja proliferativni obrazac endometrija u sekrecijsku oblogu. Na kraju, ta obloga pruža gostoljubivo okruženje za jedan ili više blastocista.

Ako se blastocisti ne implantiraju i povratna informacija za tijelo sa ljudskim kortiko-gonadotropina [hCG] i nastavi povratne informacije tokom trudnoće placentnim progesteronom i estrogenom, endometrijska obloga se ili reapsorbira (estrusni ciklus) ili odlijeva (menstruacijski ciklus). U ovom drugom slučaju, proces prolijevanja uključuje probijanje sluznice, kidanjem malih vezivnih krvnih sudova, uz gubitak tkiva i krvi koji izlaze kroz vaginu. Čitav proces se dešava u periodu od nekoliko dana. Menstruacija može biti praćen nizom kontrakcija maternice, što pomaže istiskivanje menstruacijskog endometrija. U slučaju implantacije, međutim, endometrijska obloga se ne apsorbira niti odliva. Umjesto toga, ona ostaje kao 'decidua' ', koja postaje dio posteljice; pruža podršku i zaštitu trudnoće.[6]

Ako postoji neadekvatna stimulacija sluznice, zbog nedostatka hormona, endometrij ostaje tanak i neaktivan. Kod žena, to će dovesti do amenoreje ili odsustva menstruacije. Nakon menopauze, obloga se često opisuje kao atrofna (zakržljala). Nasuprot tome, endometrij koji je stalno izložen estrogenu, ali ne i na progesteronu, može postati prebujan. Dugotrajna upotreba oralnih kontraceptiva sa visoko potentnim progestinom također može izazvati atrofiju endometrija.[7][8]

Kod čovjeka, ciklus izgradnje i rasterećenja obloge endometrija traju u prosjeku 28 dana. Kod raznih sisara, ndometrij se razvija različitom brzinom. Na njegovo formiranje ponekad utiču godišnja doba, klima, stres i drugi faktori. Endometrij sam proizvodi određene hormon e na različitim tačkama duž ciklusa. Ovo utječe na druge dijelove reprodukcijskog sistema.

Patologija[uredi | uredi izvor]

Tanki endometrij može se definirati kao endometrij čija je debljina manja od 8 mm. To se obično javlja nakon menopauze. Tretmani koji mogu poboljšati debljinu endometrija uključuju vitamin E, L-arginin i sildenafilni citrat [9] Za dijagnozu poremećaja endometrija može se primijeniti profiliranje ekspresije gena upotrebom cDNK mikrozračenja.[10]

Europsko društvo za menopauzu i andropauzu (EMAS) je realiziralo vodič sa detaljnim informacijama za procjenu stanjaendometrija.[11] Manja debljina endometrija (EMT) od 7 mm smanjuje stopu trudnoća u oplodnji in vitro u omjeru od približno 0,4 u odnosu na EMT sa preko 7 mm. Međutim, takve mala debljina javlja se rijetko, a smatra se da nije opravdana rutinska upotreba ovog parametra. An endometrija debljina (EMT) od manje od 7 mm smanjuje stopa trudnoća u in vitro oplodnje od strane omjer od približno 0,4 u odnosu na EMT od preko 7 mm. Međutim, takve male debljine rijetko javlja, a bilo rutinsku upotrebu ovog parametra.[12]

Ostala klinička upotreba[uredi | uredi izvor]

Trostruko-linijsko mjerenje endometrija od 7mm

Promatranje endometrij prema poprečnom ultrazvučnom pregledu se koristi kada se upravlja lijekovima za plodnost, kao što je oplodnja in vitro. U vrijeme embriotransfera, povoljno je imati endometrijum debljine između 7 i 14 mm trolinijske konfiguracije, što znači da endometrij sadrži komponentu koja je obično prikazana kao svjetla linija u sredini, okružena sa dvije ili više tamnijih linija. Trolinijski endometrij odražava odvajanje stratum basalis i funkcijskog sloja, a također se posmatra i u periovulacijskom razdoblju srednjeg rasta razine estradiola, a nestaje nakon ovulacije.[13]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  2. ^ Coulehan J. L., Block M. R. (2005): The Medical Interview: Mastering skills for clinical practice, 5th Ed. F. A. Davis. ISBN 0-8036-1246-X. OCLC 232304023.
  3. ^ Blue histology - Female reproductive system. School of Anatomy and Human Biology - The University of Western Australia: http://www.lab.anhb.uwa.edu.au/mb140/CorePages/FemaleRepro/FemaleRepro.htm Arhivirano 21. 2. 2007. na Wayback Machine.
  4. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  5. ^ Arias-Stella J. (2002): The Arias-Stella reaction: Facts and fancies four decades after. Adv. Anat. Pathol., 9 (1): 12–23.
  6. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001): Biologija za 8. razred osnovne škole. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-396-6.
  7. ^ Deligdisch L. (1993): Effects of hormone therapy on the endometrium. Modern pathology : an official journal of the United States and Canadian Academy of Pathology, Inc, 6 (1): 94–106.
  8. ^ William's Gynecology, McGraw 2008, Chapter 8, Abnormal Uterine Bleeding
  9. ^ Takasaki A., Tamura H., Miwa I., Taketani T., Shimamura K., Sugino N. (2010): Endometrial growth and uterine blood flow: a pilot study for improving endometrial thickness in the patients with a thin endometrium. Fertil. Steril., 93 (6): 1851–1858.
  10. ^ Tseng L. et al. (2010): Genome-based expression profiling as a single standardized microarray platform for the diagnosis of endometrial disorder: an array of 126-gene model. Fertility and Sterility, 94 (1): 114–119.
  11. ^ Dreisler E. et al. (2013): EMAS clinical guide: Assessment of the endometrium in peri and postmenopausal women. Maturita, 75 (2): 181-190.
  12. ^ Kasius A. et al. (2014): Endometrial thickness and pregnancy rates after IVF: a systematic review and meta-analysis. Human Reproduction Update, 20 (4): 530–541.
  13. ^ Baerwald A. R., Pierson R. A. (2004): Endometrial development in association with ovarian follicular waves during the menstrual cycle. Ultrasound in Obstetrics and Gynecology, 24 (4): 453–460.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]