Prepucij

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Prepucij
Foreskin of a human penis.jpg
Prepucija se djelomično povukla preko glans penis, pri čemu je na kraju kožice vidljiv rebrasti pojas
Detalji
Latinski Praeputium
Prekurzor Genitalna kvržica, urogenitalni nabori
Sistem Muški reproduktivni sistem
Dorzal peniska arterija
Dorzana penikska vena
Dorzalni peniski nerv
Identifikatori
Gray's p.1250
TA A09.4.01.011
FMA 19639
Anatomska terminologija

Prepucij je dvoslojni nabor glatkog misićnog tkiva, krvnih sudova, neurona, kože i mukozne membrane – dio penisa koji obavija i štiti glans penis u mokraćni otvor.[1] Prepucij je pokretna, prilično rastezljiv i djeluje kao prirodno mazivo. Također je opisan kao prepucij, tehnički širi pojam koji uključuje i klitorisnu kapuljaču kod žena, a kožica prepucija joj je embrionski homologna.

Prepucij odraslih osoba obično je uvlačiv iznad glavice. Pokrivanje glavice u ohlađenom i uspravnom stanju varira ovisno o dužini prepucija. Prepucij je pričvršćena na glavić pri rođenju i uglavnom se ne može uvući u dojenačkoj dobi. Nemogućnost povlačenja prepucija u djetinjstvu ne bi se trebala smatrati problemom ako nema drugih simptoma.[2] Snažno innervirana mukokutana zona penisa javlja se blizu vrha prepucija.

Prepucij može postati podložna brojnim patološkim stanjima i promjenama.[3] Većina tkvih stanja su rietka i lahko se liječe. U nekim slučajevima, posebno kod hroničnog stanja, liečenje može uključivati obrezivanje, postupak u kojem se prepucijsk kožica djelimično ili u potpunosti uklanja.

Opis[uredi | uredi izvor]

Dijagram dijela anatomije muškarca

Vanjska strana prepucija je nastavak kože na osovini penisa. Mukokutana zona se javlja tamo gdje se susreću vanjski i unutrašnji dio prepucija. Rebrasti pojas visoko inerviranog tkiva nalazi se upravo unutar vrha prepucija. Kao i kapak, prepucija se slobodno kreće nakon što se odvoji od glansa, što se obično događa prije ili za vrijeme puberteta. Prepucij je na glavicu vezan frenulumom, visoko vaskularizovanim tkivom penisa.[4] Svjetska zdravstvena organizacija navodi da frenulum tvori sučelje između vanjskog i unutrašnjeg sloja prepucija i, kad penis nije uspravan, zateže se kako bi suzio otvor prepucija.[4]

Ljudski prepucij sadrži omotač mišićnog tkiva odmah ispod kože, prethodno poznat kao peripenisni mišić, a sada se naziva dartosna fascija, od čega se većina nalazi u prepuciju. U toj fasciji nalaze se elastična vlakna, koja formiraju vrtlog na vrhu prepucija. Vrtlog vlakana djeluje kao sfinkter u novorođenčadi, koji se otvara kako bi se omogućio prolazak urina, ali se zatvara kako bi zaštitio glavić penisa od stranih materija i nečistoća. Dartoska fascija je osjetljiva na temperaturu i širi se i smanjuje na promjene temperature. Samo je slabo povezana sa temeljnim tkivom, tako da omogućava pokretljivosti i elastičnosti kože penisa.

Prema histološkim nalazima Britanske asocijacije uroloških hirurga (British Association of Urological Surgeons) temeljenim na istraživanju provedenom na obdukciji 22 prepucija, "prepucij pruža veliku i važnu platformu za nekoliko nerava i nervnih završetaka"[5] i predstavlja jedinstveno specijalizirana osjetilna tkiva kao što su prepucijska mukoza i grebenasta traka.[5] Koledž ljekara i hirurga Britanske Kolumbije (The College of Physicians and Surgeons of British Columbia) navodi da je prepucij "sastavljen od vanjske kože i unutrašnje mukoze koja je bogata specijaliziranim senzornim nervnim završetcima i erogenim tkivom."[6]

Langerhansove ćelije su zrele dendritske ćelije koje se nalaze u području peniskog epitela,[7] ali su najviše površinske na unutrašnjoj površini prepucija.[7]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Prepucij je prisutna kod primata koji nisu ljudi, uključujući čimpanzu.[4]

Osam sedmica nakon oplodnje prepucij počinje rasti preko glave penisa, pokrivajući ga u potpunosti do 16 sedmica. U ovoj fazi, kožica i glavić diele epitel (sluzokožni sloj) koji ih spaja. Tako ostaje sve dok se prepucij ne odvoji od glansa.

Jednom kada se prepucij prirodno odvoji od glansa, dva sloja vanjske kože i unutrašnje sluznice mogu se povući kako bi se otkrio glans, unutrašnji prepucij i rebrasti pojas.

Kod djece, kožica obično prekriva glaviće, ali kod odraslih to možda nije moguće. Tokom erekcije, stepen automatskog povlačenja prepucija znatno se razlikuje; kod nekih odraslih osoba kožica prekriva sve ili neke glaviće sve dok se ručno ne povuku ili seksualnim aktivnostima. Chengzu (2011) je ovu varijaciju smatrao nenormalnim stanjem nazvanim "pretjeranim prepucijem". Često povlačenje i pranje kožice se preporučuje za sve odrasle osobe, ali posebno za one koji imaju dugu ili „suvišni“ prepucij.[8] Kada je prepucij duži od erekcijskog penisa, nakon erekcije neće se spontano povući.

Pokazano je da ručno povlačenje prepucija tokom djetinjstva ili čak odrasle dobi služi kao stimulans za normalan razvoj i automatsko povlačenje prepucija, što sugerira da se mnogi uvjeti koji utiču na kožicu mogu spriječiti ili liječiti ponašanjem. Neki muškarci, prema Xianze (2012), mogu oklijevati zbog izlaganja glavića zbog nelagode kada se odražava na odjeć, iako se izvještavalo o neudobnosti na glaviću u roku od sedmice dana od kontinuiranog izlaganja.[9] Guochang (2010) navodi da su za one čija je kožnica previše uska za povući ili imati neke adhezije, treba izbjegavati prisilno povlačenje jer može prouzrokovati ozljede.[10]

Funkcije[uredi | uredi izvor]

Prepucij uobičajeno obavija glavić kada penis nije u erekciji (gore), ali u pravilu se povlači nakon erekcije (donja slika). Pokrivanje glavice u ohlađenom i uspravnom stanju varira ovisno o dužini prepucija

Svjetska zdravstvena organizacija (2007) navodi da postoji "rasprava o ulozi prepucija, s mogućim funkcijama uključujući održavanje vlage glavića, zaštitu penisa u razvoju kod maternice ili povećanje seksualnog zadovoljstva zbog prisustva nervnih receptora".[4] The foreskin helps to provide sufficient skin during an erection.[11]

Prepucij štiti glans.[6] Štiti glavićee dojenčadi od amonijaka i izmeta u pelenama, što smanjuje učestalost stenoza meatusa, i nastavlja da štiti glans od abrazije i trauma tokom cijelog života.[11] Nabor prepucija održava subprepucijsku vlažnost, koja se miješa sa pilingom kože i tvori smegmu.

Tehnički izvještaj američke akademije pedijatara iz 2012. o obrezivanju utvrdio je da prepucij ima luku mikroorganizama koji mogu dovesti do infekcije mokraćnog sistema kod novorođenčadi i imaju tendenciju da doprinose prenošenju seksualno prenosivih infekcija u odraslih.[12]

Osjetljivost[uredi | uredi izvor]

Prepucij je specijalizirano tkivo koje je nabijeno nervima i receptorima za istezanje.[13] Sadrži Meissnerova tjelašca, koja su nervni završeci uključeni u osjetljivost na fini dodir. Najviše su koncentrirani u "grebenskom pojasu", gde se sastaju unutrašnji i spoljnji slojevi prepucija, a najmanje u glatkom unutrašnjem sloju prepucija. U usporedbi s ostalim dijelovima kože bez dlake na tijelu, Meissnerov indeks najviši je u vrhu prsta (0,96), a najniži u koži (0,28). Prepucij je najmanje osjetljivo tkivo bez dlake. Studija je također otkrila da "broj ovih nervnih završetaka znatno opada nakon mladalačkih do mladosnih godina odrasle osobe, kada započinje seksualna aktivnost. To vrlo teško podržava bilo kakvu seksualnu funkciju Meissnerovih tjelašaca, maloljetnički fenomen, koji možda služi da zaštiti penis do početka puberteta, ne otkrivajući svoju seksualnu funkciju.[14] Charles Darwin nagađao je da bi osjetljivost prepucija na fini dodir mogla služiti kao sistem ranog upozoravanja kod naših golih predaka, dok je štitilo glans od provale insekata i parazita.[15]

Moses and Bailey (1998), kažu da "nije dokazano da je [prpucij] povezan sa povećanim seksualnim zadovoljstvom muškaraca"[16]

"Postoje indirektni dokazi koji ukazuju na činjenicu da prepucij može imati važnu senzornu funkciju, premda osim anegdotskih izvještaja, nije dokazano da je to povezano s povećanim seksualnim zadovoljstvom muškaraca.

Studija iz 2015. o seksualnoj osjetljivosti zaključila je da je glans, a ne prepucij, uključen u seksualnu senzaciju, posebnou području korone i frenule (područje ispod frenuluma).<refname = ": 0"/> Morris i Krieger snavode: „Dakle, na špekulacije i zastarjele stavove koji tvrde da posebna svojstva prepucija, poput funkcije penisa i masturbacije, treba posmatrati skeptično“[17] Suprotno uvriježenom vjerovanju i mišljenju, dvije studije provedene 2013. godine koje su ispitale seksualnu osjetljivost penisa prije i nakon obrezivanja, obje su ustanovile veću osjetljivost penisa nakon obrezivanja. Zaključeno je da bi čak i povučeni prepucij imao tendenciju da smanjuje podražaj na koroni i frenularnim predjelima, posebno na vanjskom dijelu snošaja. Međutim, obje studije su zaključile da nema značajnih razlika u seksualnoj funkciji između obrezanih i neobrezanih muškaraca.[18][19] Studija iz 2015. utvrdila je da "bilo kakav seksualni efekt obrezivanja mora ovisiti isključivo o izloženosti glansa, a ne o odsutnosti prepucija. Studija je zaključila da obrezivanje muškaraca nema štetan uticaj na parametre bitne za seksualnu funkciju, osećaj, osetljivost, satisfakciju ili zadovoljstvo.

Svjetska zdravstvena organizacija (2007) navodi da "Iahko se tvrdi da se seksualna funkcija može smanjiti nakon obrezivanja zbog uklanjanja živčanih završetaka u prepuciju i kasnije zadebljanja epitela žlijezda, malo je dokaza za to i studije nisu konzistentne". Postoje konztroverze oko toga da li je epitel glavice neobrezanog penisa keratiniziran; neki autori tvrde da nije,[20] dok je jedno istraživanje ispitivalo glaviće sedmorice obrezanih i šest neobrezanih muškaraca i ustanovilo je da epiteli mogu biti jednako keratinizirani.[21]

Kraljevsko holandsko medicinsko udruženje (Royal Dutch Medical Association) (2010) navodi da mnogi seksolozi vide prepucij kao "složenu, erotogenu strukturu koja ima važnu ulogu" u mehaničkoj funkciji penisa tokom seksualnih činova, poput penetralnog odnosa i masturbacija[22] U 2010. isto udruženje je nazvalo neterapijsko muško obrezivanje štetnim i bolnim ritualom koji krši dječja prava.[23]

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Kod primata prepucij je prisutna u genitalijama oba spola i vjerovatno je prisutan milionima godina evolucije.[24] Na razvoj složenih morfoloških struktura penisa poput prepucija možda su uticale ženke.[25][26][27]

U modernom vremenu postoje polemike u vezi s tim da li je prepucij vitalna ili rudimentna structura]], odnosno vestigijalna struktura (u tragu).[28] U 1949., britanski ljekar Douglas Gairdner primijetio je da prepucij ima važnu zaštitnu ulogu kod novorođenčadi. Napisao je: "Često se navodi da je prepucij vestikulska struktura lišena funkcija ... Međutim, čini se da nije slučajno da je tokom godina kada je dijete inkontinentno, glans potpuno zgrčen u prepuciju, jer je lišen ove zaštite postaje osjetljiv na ozljede od dodira s odgaranom odjećom ili peškirom. Tokom fizičkog čina seksa prepucij smanjuje trenje što može smanjiti potrebu za dodatnim izvorima podmazivanja. "Neki medicinski istraživači, međutim, tvrde da obrezani muškarci uživaju u seksu sasvim u redu i da, s obzirom na nedavna istraživanja prenošenja HIV-a, prepucij nanosi više problema nego što vrijedi". p Vanjska površina prepucija je između 7–100 cm2[29] a unutrašnjost prepucija ima površinu između 18–68 cm2,[30][31] što je širok raspon. Što se tiče vestigijskih struktura, Charles Darwin je napisao da "organ, ako se čini beskorisnim, može biti promjenljiv, jer se njegove varijacije ne mogu provjeriti prirodnim odabiranjem". U martu 2017, u publikaciji Global Health Journal: Science and Practice, Morris i Krieger napisali su, "Promjenjivost veličine prepucija je u skladu sa vestigijalnom strukturom prepucija".

Promjene[uredi | uredi izvor]

Prepucij može biti uključena u balanitis, fimozu, seksualno prenosive infekcije i karcinom penisa.[32]

Frenulum breve je frenulum koji je nedovoljno dugačak da bi se prepucij mogao potpuno povući, što može dovesti do nelagode tokom snošaja.

Fimoza je stanje pri kojem se prepucij odrasle osobe ne može pravilno povući. Može se liječiti upotrebom topičkih steroidnih masti i upotrebom maziva za vrieme seksa; za teške slučajeve može biti potrebno obrezivanje. [2] Postitis je upala prepucija.

Stanje zvano parafimoza može se javiti ako uski prepucij postane zarobljena iza glavice i nabubri kao restriktivni prsten. Ovo može prekinuti dovod krvi, što rezultira ishemijom glavića penisa.[2] Lichen sclerosus je hronično, upalno stanje kože koje se najčešće javlja kod odraslih žena, mada se može primijetiti i kod muškaraca i djece. Lokalna primjena hlobetazol-propionata i mometazon-furoata pokazala se efikasnom u liječenju skleroza genitalnog lišaja.[33]

Mogu se javiti neke urođene mahane prepucija; sve su rijetke. U aposthiji nema prepucija od rođenja,[34]:37–39 a u mikropatiji prepucij ne pokriva glans,[34] : 41–45, u makropostiji, koja se naziva i kongenitalni megaprepucij, prepucij se proteže daleko od kraj kraja glansa.[34]:47–50

Utvrđeno je da veći prepuciji dovode neobrezane muškarce u povećan rizik od infekcije HIVom. ,[35] najvjerovatnije zbog veće površine unutrašnje površine prepucija i visoke koncentracije Langerhansovih ćelija.[21]

Modifikacije[uredi | uredi izvor]

Prepucioplastija:
1. Penis sa zategnutim fimoznim prstenom otežava povlačenje prepucija.
2. Prepucij povučen pod anesteziranim fimoznim prstenom ili stenozom. sužavanjem osovine penisa i stvaranjem "struka "
3. Bočno zatvorena Incizija
4. Penis sa labavim prepucijem je zamenjen preko glavice.

Prepucioplastika najčešća je tehnika rekonstrukcije prepucija, a najčešće se izvodi kada se dječak rodi s premalenim prepucijem;[36]:177 a sličan postupak se izvodi za ublažavanje debeo prepucij bez pribjegavanja obrezivanju.[36]:181

Obrezivanje je uklanjanje prepucija, bilo djelomično ili u potpunosti. Za novorođenčad može se raditi zbog vjerskih potreba ili ličnih preferencija koje se tiču higijene i estetike.[37]:257 Obrezivanje se također može izvesti kod djece ili odraslih radi lečenja fimoze, balanitisa ili sprečavanja prenošenja seksualno prenosivih infekcija.[38]:166 Od 2012. nije objavljena nijedna uspješna tehnika rekonstrukcije obrezanog prepucija.[36]:181 Neki muškarci su koristili utege za istegnuće kože penisa kako bi obnovili prepucij; rezultirajuće tkivo prekriva glans, ali ne ponavlja karakteristike prepucija.[39]

Ostale kulturne i estetske prakse uključuju genitalni pirsing koji uključuje prepucij i prorez prepucija.[40]

Proizvodi od prepucije[uredi | uredi izvor]

Kožni fibroblasti novorođenčeta, izolirani iz prepucija, obojeni kalceinon-AM. Takve ćelije se obično koriste u bioreaktorima i inženjerstvi tkiva.

Kožice dobivene postupcima obrezivanja često koriste biohemijski i mikro-anatomski istraživači, kako bi proučavali strukturu i proteine ljudske kože. Konkretno, utvrđeno je da su prepuciji dobijene od novorođenčadi korisni u proizvodnji više ljudske kože.[41]

Prepuciji beba se također koriste za transplantaciju kožnog tkiva,[42][43][44] i za lijekove na bazi β-interferona.[45]

Prepucijski fibroblasti korišteni su u biomedicinskim istraživanjima.[46]

Historija[uredi | uredi izvor]

Prepucij se može vidjeti u umjetnosti različitih doba.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kirby, Roger; Carson, Culley; Kirby, Michael (2009). Men's Health (3rd izd.). New York: Informa Healthcare. str. 283. ISBN 978-1-4398-0807-8. OCLC 314774041.
  2. ^ a b c "Phimosis (tight foreskin)". NHS Choices. 26 August 2015. Pristupljeno 21 September 2017.
  3. ^ Manu Shah (January 2008). The Male Genitalia: A Clinician's Guide to Skin Problems and Sexually Transmitted Infections. Radcliffe Publishing. str. 37–. ISBN 978-1-84619-040-7.
  4. ^ a b c d "Male circumcision: Global trends and determinants of prevalence, safety and acceptability" (PDF). World Health Organization. 2007.
  5. ^ a b Taylor, J. R.; Lockwood, A. P.; Taylor, A. J. (February 1996). "The Prepuce: Specialized Mucosa of the Penis and Its Loss to Circumcision". [BJU International. 77 (2): 291–295. doi:10.1046/j.1464-410X.1996.85023.x. PMID 8800902. Pristupljeno 27 January 2019.
  6. ^ a b College of Physicians; Surgeons of British Columbia (2009). "Circumcision (Infant Male)" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), May 31, 2012. Pristupljeno April 22, 2012.
  7. ^ a b McCoombe SG, Short RV (2006). "Potential HIV-1 target cells in the human penis". AIDS. 20 (11): 1491–5. doi:10.1097/01.aids.0000237364.11123.98. PMID 16847403.
  8. ^ Chengzu, Liu (2011). "Health Care for Foreskin Conditions". Epidemiology of Urogenital Diseases. Beijing: People's Medical Publishing House.
  9. ^ Xianze, Liang (2012). Tips on Puberty Health. Beijing: People's Education Press.
  10. ^ Guochang, Huang (2010). General Surgery. Beijing: People's Medical Publishing House.
  11. ^ a b Dobanovacki D, Lucić Prostran B, Sarac D, Antić J, Petković M, Lakić T (2012). "[Prepuce in boys and adolescents: what when, and how?]". Medicinski Pregled. 65 (7–8): 295–300. doi:10.2298/MPNS1208295D. PMID 22924249.
  12. ^ American Academy of Pediatrics Task Force on Circumcision (September 2012). "Male circumcision". Pediatrics. 130 (3): e756–85. doi:10.1542/peds.2012-1990. PMID 22926175.. Tehnički izvještaj objavljen je zajedno sa ažuriranom izjavom o politici obrezivanja: American Academy of Pediatrics Task Force on Circumcision (September 2012). "Circumcision policy statement" (PDF). Pediatrics. 130 (3): 585–6. doi:10.1542/peds.2012-1989. PMID 22926180.
  13. ^ Bullough VL, Bullough B (14 January 2014). Human Sexuality: An Encyclopedia. Routledge. str. 120–. ISBN 978-1-135-82502-7.
  14. ^ Cox, Guy; Krieger, John N.; Morris, Brian J. (June 2015). "Histological Correlates of Penile Sexual Sensation: Does Circumcision Make a Difference?". Sexual Medicine. 3 (2): 76–85. doi:10.1002/sm2.67. ISSN 2050-1161. PMC 4498824. PMID 26185672.
  15. ^ Darwin C. The Origin of Species by Means of Natural Selection. London, UK: John Murray; 1859.
  16. ^ Moses S; Bailey RC; Ronald AR (1998). "Male circumcision: assessment of health benefits and risks". Sexually Transmitted Infections. 74 (5): 368–373. Arhivirano s originala, 30. 11. 2006. Pristupljeno 2007-04-28.
  17. ^ Morris BJ, Krieger JN, Klausner JD (March 2017). "CDC's Male Circumcision Recommendations Represent a Key Public Health Measure". Global Health, Science and Practice. 5 (1): 15–27. doi:10.9745/GHSP-D-16-00390. PMC 5478224. PMID 28351877.
  18. ^ Morris, B.J. and Krieger, J.N. Does male circumcision affect sexual function, sensitivity or satisfaction?—A systematic review. J Sex Med. 2013; 10: 2644–2657.
  19. ^ Tian, Y., Liu, W., Wang, J.Z., Wazir, R., Yue, X., and Wang, K.J. Effects of circumcision on male sexual functions: A systematic review and meta-analysis. Asian J Androl. 2013; 15: 662–666.
  20. ^ Barreto J, Caballero C, Cubilla A. Penis. In: Sternberg SS, editor. Histology for pathologists. 2nd ed. Philadelphia: Lippincott-Raven; 1997.
  21. ^ a b Szabo, R., & Short, R. V. (2000). How does male circumcision protect against HIV infection? BMJ : British Medical Journal, 320(7249), 1592–1594.
  22. ^ "Non-therapeutic circumcision of male minors (2010)". KNMG. 12 June 2010.
  23. ^ Cowan, Roberta (23 September 2011). "Dutch doctors urge end to male circumcision". Reuters.
  24. ^ Martin, Robert D. (1990). Primate Origins and Evolution: A Phylogenetic Reconstruction. New Jersey: Princeton University Press. ISBN 978-0-691-08565-4.
  25. ^ Diamond, Jared M. (1997). Why Sex is Fun: The Evolution of Human Sexuality. London: Weidenfeld & Nicolson. ISBN 978-0-465-03126-9.
  26. ^ Darwin, Charles (1871). The Descent of Man and Selection in Relation to Sex. London: Murray. ISBN 978-1-148-75093-4.
  27. ^ Short, RV (1981). "Sexual selection in man and the great apes". Graham CE, ed. Reproductive Biology of the Great Apes: Comparative and Biomedical Perspectives. New York: Academic Press. ISBN 9780323149716.
  28. ^ Collier, Roger (2011-11-22). "Vital or vestigial? The foreskin has its fans and foes". CMAJ (jezik: engleski). 183 (17): 1963–1964. doi:10.1503/cmaj.109-4014. ISSN 0820-3946. PMC 3225416. PMID 22025652.
  29. ^ Kigozi G, Wawer M, Ssettuba A, et al.Foreskin surface area and HIV acquisition in Rakai, Uganda (size matters). AIDS. 2009; 23(16):2209–2213. 10.1097/QAD.0b013e328330eda8.
  30. ^ Werker PMN, Terng ASC, Kon Mand the inner foreskin measures between 18–68 cm2,
  31. ^ Werker PMN, Terng ASC, Kon M. The prepuce free flap: dissection feasibility study and clinical application of a super-thin new flap. Plast Reconstr Surg. 1998; 102(4):1075–1082. 10.1097/00006534-199809020-00024.
  32. ^ Simmons MN, Jones JS (May 2007). "Male genital morphology and function: an evolutionary perspective". The Journal of Urology. 177 (5): 1625–31. doi:10.1016/j.juro.2007.01.011. PMID 17437774.
  33. ^ Chi C, Kirtschig G, Bakio M; et al. (2011). "Topical interventions for genital lichen sclerosus". Cochrane. doi:10.1002/14651858.CD008240.pub2. PMID 22161424. Izričita upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  34. ^ a b c Fahmy, Mohamed (2017). Congenital Anomalies of the Penis – Springer (jezik: engleski). Springer. ISBN 978-3-319-43310-3.
  35. ^ Morris BJ, Krieger JN.. Letter from Morris and Kriger Re: Examining penile sensitivity in neonatally circumcised and intact men using quantitative sensory testing: J.A. Bossio, C.F. Pukall and S.S. Steele J Urol 2016; 195:1848–1853. J Urol. 2016;196(6):1824–1825. 10.1016/j.juro.2016.05.127.
  36. ^ a b c Snodgrass, Warren T. (2012). "Chapter 15: Foreskin Reconstruction". u Bolnick, David A.; Koyle, Martin; Yosha, Assaf (ured.). Surgical Guide to Circumcision. London: Springer-Verlag. str. 177–181. ISBN 978-1-4471-2858-8.
  37. ^ Cox G, Morris BJ (2012). "Chapter 21: Why Circumcision:From Prehistory to the Twenty-First Century". u Bolnick DA, Koyle M, Yosha A (ured.). Surgical Guide to Circumcision. London: Springer-Verlag. str. 243–259. ISBN 978-1-4471-2858-8.
  38. ^ McClung C, Voelzke B (2012). "Chapter 14: Adult Circumcision". u Bolnick DA, Koyle M, Yosha A (ured.). Surgical Guide to Circumcision. London: Springer-Verlag. str. 165–175. ISBN 978-1-4471-2858-8.
  39. ^ Collier R (2011). "Whole again: the practice of foreskin restoration". CMAJ. 183 (18): 2092–3. doi:10.1503/cmaj.109-4009. PMC 3255154. PMID 22083672.
  40. ^ "Paraphimosis : Article by Jong M Choe, MD, FACS". eMedicine. Pristupljeno 2012-07-16.
  41. ^ McKie, Robin (1999-04-04). "Foreskins for Skin Grafts". The Toronto Star.
  42. ^ Šablon:Vcite web
  43. ^ Šablon:Vcite web
  44. ^ Amst, Catherine; Carey, John (July 27, 1998). "Biotech Bodies". www.businessweek.com. The McGraw-Hill Companies Inc. Arhivirano s originala December 24, 2013. Pristupljeno 2017-09-17.CS1 održavanje: BOT: original-url status unknown (link)
  45. ^ Cowan, Alison Leigh (April 19, 1992). "Wall Street; A Swiss Firm Makes Babies Its Bet". New York Times:Business. New York Times. Pristupljeno 2008-08-20.
  46. ^ Hovatta O, Mikkola M, Gertow K, Strömberg AM, Inzunza J, Hreinsson J, Rozell B, Blennow E, Andäng M, Ahrlund-Richter L (July 2003). "A culture system using human foreskin fibroblasts as feeder cells allows production of human embryonic stem cells". Human Reproduction. 18 (7): 1404–9. doi:10.1093/humrep/deg290. PMID 12832363.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]