Prostata

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Prostata
Prostatelead.jpg
Detalji
LatinskiProstata
PrekurzorEndodermne evaginacije mokraćovoda
Unutrašnja pudendalna arterija, donja vezikulska arterija i srednja rektumska arterija
Prostatski venski pleksus, pudendalni pleksus, vezikulski pleksus, unutrašnja ilijačna vena
Donji hipoželudačni pleksus
Unuteašnji ilijačni limfni čvorovi
Identifikatori
Gray'sp.1251
TAA09.3.08.001
FMA9600
Anatomska terminologija

Prostata je pomoćna žlijezda muškog reproduktivnog sistema, koja se nalazi samo kod nekih sisara. Razlikuje se između vrsta anatomski, hemijski i fiziološki. Anatomski se prostata nalazi ispod mokraćnog mjehura, a kroz nju prolazimokraćovod. U sveukupnoj anatomiji, opisana je po režnjevima i u mikroanatomiji po zonama. Okružena je fibromuskularnom kapsulom i sadrži žljezdano, kao i vezivno tkivo.

Prostatne žlijezde proizvode i sadrže tečnost koja čini dio sjemena, supstance koja se emitira tokom ejakulacije, kao dio muškog seksualnog odgovora. Ova tečnost prostate je blago alkalna, mliječne boje ili bijela. Alkalnost sjemena pomaže u neutralisanju kiselosti vaginskog trakta, produžujući životni vijek spermatozoida. Tekućina prostate izbacuje se iz prvog dijela ejakulata, zajedno sa većinom sperme, zbog djelovanja glatkog mišićnog tkiva unutar prostate. U poređenju sa nekoliko spermatozoida izbačenih zajedno sa pretežno vezikulskom sjemenom tečnošću, oni u tečnosti prostate imaju bolju pokretljivost, duže preživljavanje i bolju zaštitu genetičkog materijala.

Poremećaji prostate uključuju benigno povećanje, upale, infekcije i rak. Riječ prostata dolazi od starogrčkog προστάτης - prostátēs, što znači "onaj koji stoji ispred", "zaštitnik", "čuvar", termin koji se izvorno koristio za opis sjemenskih vezikula.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Prostata je egzokrina žlijezda muškog reproduktivnog sistema. U odraslih je otprilike veličine oraha ,[1] sa prosječnom težinom od oko 11 grama,obično u rasponu od 7 do 16 grama.[2] Prostata se nalazi u karlici. Smješteno je ispod mokraćnog mjehura i okružuje mokraćovod. Dio mokraćovoda koji prolazi kroz nju naziva se prostatski ureter, koja se spaja s dva ejakulacijska kanala.[1] Prostata je prekrivena površinom koja se naziva kapsula prostate ili prostatna fascija.[3]

Unutrašnja struktura prostate opisana je koristeći i režnjeve i zone.[1][4] Zbog varijacija u opisima i definicijama režnjeva, pretežno se koristi klasifikacija zona.[1]

Opisana je prostata koja se sastoji od tri ili četiri zone.[1][3]

Veličina i građa[uredi | uredi izvor]

Normalno, prostata je veličine i oblika kestena. Pri rođenju, prostata je velika otprilike kao zrno graha. Raste lagano do puberteta, kada se naglo poveća, postižući svoju normalnu veličinu i oblik.

Prosječne dimenzije prostate su: 3.5 x 4.5 x 2.5 cm., a težina normalne prostate se kreće između 16 i 22 grama. Tu veličinu zadržava do sredine četrdesetih godina života, kada se ponovno počne povećavati zbog umnožavanja ćelija, koje se naziva adenom, benigna hiperplazija ili dobroćudno povećanje prostate.

Oblikom podsijeća na kesten. Sastoji se od glatkih mišićnih ćelija i žlijezdanog epitelnog tkiva, okruženog gustom fibroznom kapsulom. Žlijezdano tkivo proizvodi mliječnu tekućinu, sjemenu plazmu.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Produkti prostate ulaze u sastav ejakulata (sperme). U sjemenoj tečnosti se nalaze materije koje imaju razna biološka dejstva: prostaglandini, imunoglobulini, spermin, fruktoza, limunska kiselina, razni enzimi itd.

Prostaglandini su važni za procese kao što su erekcija, ejakulacija, pokretljivost spermatozoida. Sekret prostate sadrži i materije koje štite repoduktivne i mokraćne puteve od infekcije.

U njoj se nalaze mnoge aktivne tvari koje čija je svrha da štite spermije, održavajući ih pokretnima i omogućuje im preživljavanje.

Bolesti i poremećaji prostate[uredi | uredi izvor]

Statistike su pokazale da od svih unutrašnjih organa čovjeka prostata najčeše oboljeva.

  • Benigna Prostatična Hiperplazija
  • Prostatitis
  • Prostatatodinija
  • Rak prostate

Benigna prostatična hiperplazija[uredi | uredi izvor]

Benigna prostatična hiperplazija ili dobroćudno uvećanje prostate ne nosi povećan rizik od raka prostate. Razlog je što se razvijaju na različitim mjestima u prostati, dobroćudno povećanje u unutrašnjosti, a rak na vanjskom dijelu žlijezde. Od 30. godine života kod mnogih muškaraca dolazi do povećanja veličine prostate, pa razlikujemo prema težini sljedeća uvećanja:

  • malo (do 30 g)
  • srednje (30-50 g)
  • veliko (50-150 g)
  • vrlo veliko (preko 150 g)

dijagnoza se postavlja uz pomoć slejdećih dijagnostičkih metoda: Dijagnoza se postavlja na osnovu:razgovora sa pacijentom,ultrazvučnog pregleda prostate,digitorektalnog pregleda prostate i laboratorijskih analiza.

Prostatitis[uredi | uredi izvor]

Prostatitis je upala prostate najčešće utrokovana biološkim agensima. Razlikuje se akutni i hronični prostatitis. Ranije je najčesći uzročnik prostatitisa bio gonokok, ali danas su to:

streptoccocus (iz disajnih puteva ili polnih organa)

Karcinom prostate[uredi | uredi izvor]

Karcinom prostate je maligno oboljenje prostate i jedan je od njačešćih tumora kod muškaraca pored karicnoma debelog crijeva i pluća. Javlja se u dobi od 45 godina i nadalje,dok je kod muškaraca mlađih od 45 godina rijetkost.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e Young, Barbara; O'Dowd, Geraldine; Woodford, Phillip (2013). Wheater's functional histology: a text and colour atlas (6th izd.). Philadelphia: Elsevier. str. 347–8. ISBN 9780702047473.
  2. ^ Leissner KH, Tisell LE (1979). "The weight of the human prostate". Scand. J. Urol. Nephrol. 13 (2): 137–42. doi:10.3109/00365597909181168. PMID 90380.
  3. ^ a b Standring, Susan, ured. (2016). "Prostate". Gray's anatomy : the anatomical basis of clinical practice (41st izd.). Philadelphia. str. 1266–1270. ISBN 9780702052309. OCLC 920806541.
  4. ^ Goddard, Jonathan Charles (januar 2019). "The history of the prostate, part one: say what you see". Trends in Urology & Men's Health (jezik: engleski). 10 (1): 28–30. doi:10.1002/tre.676.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]