Takse

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
NotCommons-emblem-copyrighted.svg Sporno je da li ovaj članak poštuje autorska prava
u skladu s politikom Wikipedije u vezi s radovima u javnom domenu i GFDL licencom. Za više informacija pogledajte stranicu za razgovor.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelomično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na opciju "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.

Takse su oblik prikupljanja prihoda države poznat već i u robovlasničkim (npr. u Rimu, Ateni i drugim) antičkim državama i u feudalnim državama. Tako su se u robovlasničkim državama naplaćivale sudske takse, takse za pristup u hramove gdje se prinosila žrtva bogovima, takse za upotrebu vode u privredne svrhe i sl. Plaćanje taksa u feudalnoj državi i opsega taksene obaveze, umnogome su ovisili o snazi vladara. Takse su se naplaćivale za usluge koje su državni organi činili fizičkim osobama. Iznos ubran od taksi, bio je, u pravilu, prihod onog državnog službenika koji je izvršio traženu uslugu. Odatle i naziv za tu vrstu takse: činovnička ili službenička taksa. Prilikom prodaje pojedinih činovničkih mjesta(država, odnosno vladar ostvarivali su značajne prihode prodajom činovničkih ili drugih mjesta); visina naknade za to mjesto utvrđivala se ovisno o očekivanoj koristi (naplaćenoj visini prihoda od takse) koju je pojedino mjesto(položaj) imalo za osobu koja je od države to mjesto kupila. Postupnim ukidanjem tzv. činovničkih pristojbi i njihovom zamjenom pristojbama kao prihodom državnog proračuna, stvoreni su osnovni preduvjeti za razvoj dobro organizirane, nezavisne i nekorumpirane uprave i sudstva koji su nepristrano i relativno jeftino obavljali poslove iz svoje nadležnosti. taksene obaveze u današnjem smislu riječi najuže je povezana sa razvojem javne uprave. S vremenom je došlo do proširenja obaveza plaćanja pristojbi i povećanja njihova tereta. Međutim, povećanjem kruga poreznih obveznika, broja poreznih oblika, a posebno poreznog tereta u ukupnim se prihodima države sve više smanjuje udio prihoda ubranih naplatom pristojbi.

Pojam[uredi | uredi izvor]

Kao što je to i s drugim finansijskim instrumentima, i pojam taksa nema tačno utvrđen i općenito prihvaćen sadržaj, a to je i razumljivo jer je tokom njihova razvoja došlo do većih ili manjih razlika u nekim karakteristikama koje su povezane uz taj instrument prikupljanja prihoda države. Određene razlike u poimanju takse susrećemo i u novije vrijeme. Profesor Lovčević, međutim ističe «takse nisi zamišljene kao cijene, jer njihovu visinu ne utvrđuje tržište, već tijela vlasti, autoritativno i jednostranim aktima». Profesor Matejić navodi da se takse definiraju kao « djelomično plaćanje troškova javne usluge od strane korisnika koju je dobrovoljno zatražio ili u svoje ime ili čije mu je ime korištenja nametnuto». Po mišljenju profesorice Tomljanović pod pojam takse u finansijskoj teoriji i praksi treba smatrati one državne prihode koji «u principu predstavljaju novčani ekvivalent za usluge koje čine tijela državne administracije ili druga tijela- fizičkim i pravnim osobama». kod stranih autora susrećemo mišljenje da se taksa plaća za uslugu «koja je od posebne koristi za one koji ih plaćaju»,da se takse pačaju za takve usluge javnih tijela koje nemaju privredni karakter». Takse imaju niz zajedničkih elemenata s drugim finansijskim instrumentima prikupljanja prihoda države. Tako imaju sličnosti s porezima i doprinosima, ali se od tih oblika državnih prihoda i razlikuju.

Takse su novčani prihod države. Obaveza njihova plaćanja nije ograničena na državljane zemlje koja tu obavezu uvodi, nego se pri plaćanju taksa primjenjuje teritorijalno načelo. Prihodi od takse služe za finansiranje javnih potreba i deklarativni su prihod države. Obveznici plaćanja su fizičke i pravne osobe. Navedene karakteristike taksi su ujedno i karakteristike poreza. Međutim, takse se ponekim svojim karakteristikama bitno razlikuju od poreza. Naime one su protunaknada za uslugu koju država čini obvezniku. Takse pripadaju u prihode države kod kojih je dobrovoljnost prisutna, ali se u mnogim slučajevima plaćanja taksi radi o relativnoj dobrovoljnosti: hoće li, na primjer, građanin zatražiti da registrira vozili ili ne ovisi o njegovom izboru, ali neregistrovanim se vozilom ne smije kretati. Ako građanin ne podnese zahtjev, neće ni platiti taksu. Ali bez podnošenja zahtjeva, neće dobiti registraciju i ne može se voziti. Dakle element prisile kod plaćanja takse se vidi u tome (a) sto je obvezu takse i visinu te obaveze jednostrano utvrdio državni organ (b) sto se neka prava ili činidbe mogu ostvariti samo nakon što obveznik pokrene propisani postupak, odnosno učini određenu radnju i (c) što će se nepodmirene obveze naplatiti prisilno. Za plaćenu pristojbu obveznik dobija određenu protunaknadu. Obaveza plaćanja takse obično nastaje nakon što je obveznik sam inicirao rad državnog organa. Takse se razlikuju od doprinosa po tome što se naplaćuju za neku nematerijalnu uslugu, dok je obaveza plaćanja doprinosa povezana uz materijalnu korist koju određen krug osoba ima od rada državnih tijela. Rad državnih tijela pri plaćanju doprinosa (odnosno ne mora biti) zasnovan na zahtjevu obveznika doprinosa da se određena usluga učini-kao što je rečeno da je slučaj s pristojbama.

PRAVNI OSNOV ZA SISTEM TAKSA[uredi | uredi izvor]

Takse svoj pravni osnov zasnivaju na slijedećim pravnim odnosima:

  1. Zakon o administrativnim taksama, objavljen u «Službenom listu RBiH»,br.5/95;
  2. Zakon o sudskim taksama, objavljen u «Službenom listu bih»,br.5/95;
  3. Zakon o komunalnim taksama ,»Službene novine» br.7/97;

U našem taksenom sistemu imaju tretman naknade za određene usluge koje vrše državni organi i ovlaštene organizacije i ustanove, kad one, u okviru ovlaštenja koja su im dana zakonom ili propisom donijetim na osnovu zakona ,rješavaju upravnim stvarima po zahtjevima stranaka (čl.2 Zakona o administrativnim taksama)

1. KLASIFIKACIJA TAKSA

Podjela taksa u našem sistemu može se vršiti prema različitim kriterijima Najznačajnija podjela je: - po predmetu koji podliježe taksi, - po ovlaštenju za uvođenje taksa i - po načinu naplate taksa.

Prema predmetu na koji se plaća taksa sve se takse mogu podijeliti na: 1. administrativne i 2. sudske.

1.1.Administrativne takse To su one koje maju za predmet spise i radnje u upravnim stvarima, ako i druge predmete i radnje predviđene taksenom tarifom .Zakonom o administrativnim taksama uređuju se administrativne takse koje se plaćaju u postupcima pred institucijama Bosne i Hercegovine i radnjama koje preduzimaju ove institucije. Ove takse se plaćaju za spise i radnje u upravnim stvarima kao i za druge predmete i radnje kod institucija BiH. Spisi i radnje za koje se plaća taksa kao i visina takse utvrđuje se taksenom tarifom. Ako za istu taksu postoje dva ili više obveznika njihova obaveza je solidarna. Ako taksenom tarifom nije drugačije propisano, taksena obaveza nastaje: 1. -za podneske-u trenutku kada se predaje ,a podneske date u zapisnik-kad se zapisnik sastavlja 2. -za rješenja i druge isprave-u trenutku podnošenja zahtjeva za njihovo izdavanje 3. –za pravne radnje-u trenutku podnošenja zahtjeva za izvršenje tih radnji.

Taksa se plaća u trenutku nastajanja obveze ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Spisi i radnje u postupcima koji se vode po službenoj dužnosti ne podliježu taksi. Od plaćanja takse oslobođeni su: 1. institucije Bosne i Hercegovine 2. Humanitarne i dobrotvorne organizacije registrirane u BiH 3. Strana i diplomatska i konzularna predstavništva u diplomatskim i konzularnim poslovima pod uvjetom reciprociteta 4. Građani za akt o zasnivanju radnog odnosa u institucijama iz čl.2 dotičnog zakona.

Također su oslobođeni slijedeći spisi i radnje: 1. u postupku za povrat nepravilno naplaćenih taksa 2. u postupku za ispravku grešaka u rješenjima, drugim ispravama i službenim propisima

Kod institucija iz čl.2,na teritoriji Bosne i Hercegovine takse se plaćaju u gotovom novcu. Prisilna naplata takse vrši se po propisima entiteta o prisilnoj naplati poreza građana, odnosno po istim propisima o prisilnoj naplati poreza od pravnih lica. Lice koje je platilo taksu u gotovom novcu koju nije bilo dužno platiti ima pravo na povrat novca u visini naplaćene takse. Postupak za povrat takse pokreće se po zahtjevu stranke. Rješenje o povratku takse donosi organ kome je taksa plaćena. Povrat takse vrši se na teret prihoda budžeta Bosne i Hercegovine čijoj instituciji je taksa plaćena. Pravo na naplatu takse zastarijeva u roku od dvije godine računajući od dana kada je taksu trebalo platiti, a pravo na povrat takse zastarijeva za dvije godine od kad je taksa plaćena. Kontrolu primjene propisa o administrativnim taksama vrši Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija. nutrašnju kontrolu primjene propisa administrativnih taksi vrši svaka institucija u vršenju svoje djelatnosti.


1.1.1. Komunalne takse Kao posebna vrsta administrativnih taksa u našem taksenom sistemu postoje komunalne takse, koje se plaćaju za korištenje i vršenje usluga za koje je tarifom komunalnih taksa predviđena odgovarajuća taksa. Odluka komunalnim taksama i tarifu propisuje općinska skupština, a u gradovima Skupština grada. Opčina, odnosno grad je ograničen višim propisom na koje predmete i za koje usluge se mogu uvoditi komunalne takse. Predmet komunalne takse ne može biti predmet za koji je već propisano plaćanje administrativnih taksa. Organi koji mogu naplaćivati takse su državni organi i diplomatska i konzularna predstavništva u BiH i inostranstvu. S obzirom na činjenicu da se sudske takse mogu plaćati raznim sudovima, to onda postoje one koje naplaćuju sudovi opće nadležnosti: opštinski kantonalni, Vrhovni sud Federacije BiH i Ustavni sud Federacije BiH. Komunalne takse mogu se propisivati za -držanje muzike u javnim lokalima; -zapremanje trotoara ispred poslovnih prostorija; -držanje sredstava za igru u javnim lokalima(bilijar, karte za igru): -svaku istaknutu firmu; -privremeni boravak u hotelima, motelima, prenoćištima, kampovima i kućnoj radinosti(privremeni boravak); -objave i oglase koji se pričvršćuju na zidovima, ogradama, i drugim predmetima; -saopćenja, objave i oglase putem lokalnih razglasnih stanica, doboša i sličnih sredstava; -držanje vitrina radi izlaganja robe van poslovne zgrade; -korištenje prostora za parkiranje automobila i njihovih prikolica, motocikla i bicikla na mjestima koja za to odredi općinska skupština i na kojima se organizira čuvanje; -korištenje slobodnih površina za kampovanje, šatore i drugu privremenu upotrebu; -za izgradnju građevinskih objekata.


2.1. Sudske takse Sudske takse su one koje se plaćaju u parničnom, izvršnom i vanparničnom postupku, u zemljišnoknjižnom postupku i postupku za upis drugih nepokretnosti, u krivičnom postupku po privatnoj tužbi, u postupku u upravnim sporovima, u postupku za prinudni stečaj privrednih organizacija i u drugim slučajevima predviđenim taksenom tarifom. Predmeti koji se taksiraju kod sudskih organa su podneci, kao što su: tužbe, žalbe, prijedlozi za izvršenje i dr., sudski prepisi, sudske odluke, sudska poravnanja i ostale radnje pred sudovima.

Kad je riječ o pojeli taksa sa gledališta njihovog zavođenja, onda u našem sistemu postoji mogućnost da svaka društveno-politička zajednica uvodi svoje takse. Tako npr. općine su ovlaštene da uvode administrativne, sudske i komunalne takse, kantoni i viši organi vlasti mogu uvoditi administrativne i sudske takse, a Država BiH za usluge iz svoje nadležnosti može uvoditi administrativne, konzularne, sudske, carinske i takse na inozemna motorna vozila.

I, na kraju, prema načinu plaćanja, takse mogu biti one koje se plaćaju u gotovom novcu i one koje se naplaćuju u taksenim markicama. Prvi način se zove još i direktnim, a drugi indirektnim plaćanjem. Za spise i radnje kod organa u BiH administrativne takse plaćaju se u taksenim markama, a za spise i radnje kod konzularnih i diplomatskih predstavništava BiH u inostranstvu u konzularnim taksenim markama. U gotovom novcu se takse plaćaju ako taksa za neke spise ili radnje BiH iznosi više od utvrđenog iznosa, a ako taksu treba platiti kod diplomatskog ili konzularnog predstavništva BiH u inostranstvu, opet će se platiti u gotovom novcu ako prelazi određen iznos KM. Zatim u gotovom novcu se plaćaju: takse za carinsku deklaraciju, katastarske takse, takse za saobraćaj inozemnih drumskih motornih vozila i druge takse koje su predviđene taksenom tarifom. Prema vremenu plaćanja takse mogu biti plaćene unazad i unaprijed. Plaćanje takse unaprijed je plaćanje u trenutku nastanka obaveze za plaćanjem, a to je kad se predaje organu koji treba da izvrši određenu radnju. Plaćanje unazad je nakon obavljenog posla, u kojem je izvršen čitav niz radnji koje nije bilo moguće predvidjeti i njihovu taksenu vrijednost procijeniti , kao i kad je vrijednost predmeta ili usluga koju treba taksirati preko utvrđenog iznosa KM.

Takse u našem sistemu imaju tretman naknade,odnosno takse spadaju u sistem prihoda u BiH. Klasifikacija,podjela taksi u našem sistemu se može vršiti prema različitim kriterijima,s toga mi smo prikazale samo najznačajniju podjelu: -po predmetu koji podliježe taksi -po ovlaštenju za uvođenje taksi -i po načinu naplate.

Od administrativnih taksi prikazale smo Zakon o administrativnim taksama, objavljen u «Službenom listu RBiH»,br.5/95;,kojima se određuju administratuivne takse koje se plaćaju pred institucijama BiH i radnjama koje preduzimaju ove institucije. Zatim smo obradile Zakon o komunalnim taksama ,»Službene novine» br.7/97; na podrućju Kantona Sarajevo ,a od sudskih Zakon o sudskim taksama u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Što se tiče pripadnosti pojedinih taksa valja istaći da prihodi od ovih daddžbina idu u budžet općine,kantona,Federacije i države.

Što se tiče pripadnosti pojedinih taksa, valja istaći da prihodi od ovih dađbina idu u buđet općine, kantona, Federacije i Države. Čest je slučaj da šire društveno-političke zajednice ustupaju prihode od taksa užim društvenim- političkim zajednicama.