Tužba Bosne i Hercegovine protiv SR Jugoslavije za genocid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Palata mira u Den Haagu

Tužba Bosne i Hercegovine protiv SR Jugoslavije za genocid (poznata i kao Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore; de iure naziv: Primjena Konvencije i spriječavanju i kažnjavanju genocida)[1] bio je značajan sudski proces pred Međunarodnim sudom pravde u holandskom Den Haagu gdje je prvi put u šezdesetogodišnjoj praksi suda jedna država, Bosna i Hercegovina, optužila drugu državu, tadašnju SR Jugoslaviju, za genocid. Tužbu sudu je sastavio i podnio Francis Boyle, savjetnik Alije Izetbegovića tokom rata u Bosni i Hercegovini. Dana 26. februara 2007. godine, Međunarodni sud pravde je presudio da Srbija ne može biti smatrana odgovornom za genocid u Srebrenici od strane Vojske Republike Srpske.[2][3] U svojoj presudi, Sud je našao da je Srbija ipak prekršila Konvenciju o genocidu time što nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spriječi genocid, a potom nije kaznila niti predala počinioce Haškom tribunalu. Poslije ovog suđenja, Srbija je postala prva zemlja koja je po ocjeni suda prekršila Konvenciju o genocidu. Tužba Bosne i Hercegovine sadržala je navode da je Srbija direktno odgovorna za genocid počinjen na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, s namjerom da uništi bošnjačko stanovništvo Bosne i Hercegovine. Posljednje ročište održano je 9. maja 2006. godine.

Tok suđenja[uredi | uredi izvor]

Članovi suda bili su: Rosalyn Higgins (predsjednica), Awn Shawkat Al-Khasawneh (potpredsjednik), Raymond Ranjeva, Shi Jiuyong, Abdul G. Koroma, Hisashi Owada, Bruno Simma, Peter Tomka, Ronny Abraham, Kenneth Keith, Bernardo Sepúlveda Amor, Mohamed Bennouna, Leonid Skotnikov, Ahmed Mahiou (ad hoc sudija izabran od strane Bosne i Hercegovine) i Milenko Kreća (ad hoc sudija izabran od strane Srbije i Crne Gore). Suđenje se odvijalo u slijedećim terminima:

Prva runda iznošenja dokaza[uredi | uredi izvor]

Saslušavanje vještaka, svjedoka i svjedoka-vještaka[uredi | uredi izvor]

Druga runda[uredi | uredi izvor]

Presuda[uredi | uredi izvor]

Presuda Međunarodnog suda pravde potvrdila je (kao što je to ranije presudio Haški tribunal) da su pojedine frakcije Vojske Republike Srpske počinile genocid u Srebrenici u julu 1995. godine, ali je istovremeno odbacio navode tužbe da je genocid počinjen na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine. U presudi se navodi da su elementi genocida ostvareni samo na području Srebrenice.[4] Srbija je javno okrivljena za nesprječavanje genocida i za nekažnjavanje i neizručivanje počinilaca - u prvom redu komandanta snaga Republike Srpske, generala Ratka Mladića.[3] U presudi, sud je zaključio da Srbija nije počinila genocid (usvojeno sa 13 glasova sudija za i 2 protiv). Također je, s 11 glasova za i 4 protiv zaključeno da Srbija nije bila ni saučesnik u genocidu, iako je zaključeno da je SRJ tokom rata pružala vojnu i finansijsku podršku srpskom stanovništvu u Republici Srpskoj.

Srbija je okrivljena za nepoštovanje dvije privremene zaštitne mjere koje je izdao Međunarodni sud pravde u aprilu i septembru 1993. godine. Tadašnjoj SR Jugoslaviji je naloženo da učini sve u njenoj moći da spriječi zločin genocida i učini sve da taj zločin ne počine vojne ili paravojne formacije pod njenom kontrolom ili koje primaju njenu podršku. Sudije su zaključile da u julu 1995. godine Srbija nije uspjela spriječiti genocid, po mišljenju suda, srpske vlasti su trebale biti svjesne ozbiljnosti situacije.[3] U donošenju ove odluke, sud se pozvao na standarde postavljene u slučaju Nikaragva protiv SAD, u kome je presuđeno da SAD nisu pravno odgovorne za akcije Kontra gerile uprkos njihovom zajedničkom cilju i javno izraženoj podršci. Sud je zaključio da drugi zločini počinjeni od strane srpskih vojnih snaga tokom rata 1992-95. ostaju na nivou ratnih zločina i ne mogu se kvalifikovati kao genocid. Predsjednica Suda Rosalyn Higgins istakla je da se Sud u ovom slučaju bavio genocidom u pravnom i užem smislu riječi, a ne u širem smislu, niti pak ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.[4][3]

Sud je dalje odlučio da, poslije odvajanja Crne Gore u maju 2006. godine, druga stranka u postupku ostaje samo Srbija, ali da bilo kakva odgovornost za protekle događaje odnosi na tada postojeću Srbiju i Crnu Goru, a prije nje na Saveznu republiku Jugoslaviju

Tačke presude[uredi | uredi izvor]

Sud je utvrdio:

  1. Odbacuju se primjedbe sadržane u završnim podnescima od strane optužene Srbije u smislu da Sud nema nadležnost; (s deset glasova za i pet protiv)
  2. Utvrđuje se da Srbija nije počinila genocid, preko svojih organa ili osoba čija djela uključuju i njihovu odgovornost prema međunarodnom običajnom pravu, krše svoje obaveze iz Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida; (s trinaest glasova za i dva protiv)
  3. Utvrđuje se da Srbija nije poticala na genocid, niti poticala na počinjenje genocida, i nije kršila svoje obaveze prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida; (s jedanaest glasova za i četiri protiv)
  4. Utvrđuje se da Srbija nije suodgovorna za genocid, kršenje svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida; (s dvanaest glasova za tri protiv)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

2006
2007