Velika Zlatna arena za najbolji film
Velika zlatna arena za najbolji film glavna je nagrada među Zlatnim arenama, koje se od 1955. dodjeljuju svake godine na Pulskom filmskom festivalu. Od 1955. do 1990. nagrade su bile jugoslavenski kinematografski ekvivalent američkog Oscara, a u konkurenciji su mogli biti filmovi iz šest republičkih (i dviju pokrajinskih) kinematografija bivše SFRJ.
Godine 1991. festival je otkazan zbog raspada Jugoslavije,[a] prije svega zbog rata u Hrvatskoj, ali je nastavljen 1992. kao festival hrvatskog filma (isključivši time filmove i filmaše iz današnje Slovenije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Srbije i Makedonije). Od tada se u tom formatu održava svake godine, iako nijedna nagrada nije dodijeljena na izdanju iz 1994.[b]
Festivalski takmičarski program obično uključuje prikazivanje svih filmova lokalne produkcije u prethodnih 12 mjeseci (što je moguće zbog relativno malog broja u produkcije lokalne filmske industrije), pa svako uključen u njihovo stvaranje automatski je kvalificiran za nagrade Zlatne arene. Stoga ne postoje spiskovi nominiranih koji se objavljuju prije aktualne ceremonije dodjele nagrada kao što je slučaj s Akademijinim nagradama u SAD-u. Nagrade dodjeljuje ocjenjivački sud od pet ili šest članova koje imenuje festivalsko vijeće prije svakog izdanja festivala, a čine ga istaknuti filmaši i filmski kritičari.
Iako je festival utemeljen 1954, nagrada za najbolji film prvi je put dodijeljena 1957. Prije izdanja iz 1957. festival je imao zaseban izbor kritike i publike za nagradu za najbolji film prikazan na festivalu. Sve do 1990. nagrade su uvijek bile dodijeljene filmskoj produkcijskoj kompaniji ili više njih, osim 1981. kada je nagrada spojena sa Zlatnom arenom za režiju, pa su režiser i produkcijske kompanije dobitničkog filma (Pad Italije Lordana Zafranovića) zaslužile nagradu. Sveukupno gledajući, Jadran film iz Zagreba i Avala film iz Beograda bili su najuspješniji studiji tokom perioda postojanja Jugoslavije (1957–1990), osvojivši 11, odnosno 8 nagrada svaki.
U 1990-ima nagrada je privremeno spojena s onom za režiju sve do 1999. kada je stari format ponovo nakratko uveden. Između 2003. i 2007. filmski režiseri dobijali su nagradu za najbolji film iako su još uvijek mogli biti izabrani zasebno za nagradu za režiju (iako je u četirima od pet prilika u tom periodu isti režiser dobio obje nagrade za isti film). Od 2008. nagrada se dodjeljuje producentu filma.
Spisak dobitnika
[uredi | uredi izvor]1955–1980.
[uredi | uredi izvor]Sljedeća tabela popisuje sve filmove koji su bili dobitnici prvih triju nagrada u periodu od 1957. do 1980. U četirima prilikama dva su filma podijelila istu nagradu. Godine 1961. i 1965. dva su filma podijelila Veliku zlatnu arenu, a 1966. dva su filma podijelila drugu nagradu, dok su 1967. godine dva filma podijelila treću nagradu. Štoviše, 1965. druga nagrada nije dodijeljena. Podijeljene nagrade naznačene su zvjezdicom (*).
- Promjene u nagradama
- Godine 1954. nije postojao festivalski ocjenjivački sud ni zasebne nagrade po izboru kritike i publike. Nagrada za najbolji film po izboru kritike dodijeljena je filmu Vesni Františeka Čapa, a nagrada za najbolji film po izboru publike otišla je filmu Stojan Mutikaša Fedora Hanžekovića. U sljedećim godinama obje su nagrade po izboru kritike i publike bile paralelne sa Zlatnim arenama festivalskog ocjenjivačkog suda, pa se nagrade iz 1954. obično ne smatraju prethodnicama današnje Velike zlatne arene.
- Godine 1955. festivalski ocjenjivački sud uveden je po prvi put i prvi je put nagrada službeno nazvana Velikom zlatnom arenom. Iako je bila dodijeljena režiseru najboljeg filma, ona je de facto prva Velika zlatna arena za najbolji film, a dobio ju je František Čap za film Trenutki odločitve.
- Godine 1956. nagrada za najbolji film nije dodijeljena ni u jednom obliku.
- Od 1957. do 1960. festivalski ocjenjivački sud rangiralo je tri najbolja filma festivala bez podjela službenih nagrada.
- Od 1961. do 1968. Velika zlatna arena dodjeljivana je za najbolji film zajedno s drugom nagradom nazvanom Velikom srebrnom arenom i trećom nagradom nazvanom Srebrnom arenom.
- Od 1969. do 1980. treća nagrada bila je nazvana Velika brončana arena.
1981–1990.
[uredi | uredi izvor]Godine 1981. druga i treća nagrada izostavljene su.[3] Sljedeća tabela popisuje sve pobjednike od 1981. do 1990. Velika zlatna arena nije bila dodijeljena 1982. godine.[4]
| Godina | Originalni naslov(i) | Režiser(i) | |
|---|---|---|---|
| 1981. | Pad Italije | Lordan Zafranović | |
| 1982. | Velika zlatna arena nije bila dodijeljena. | ||
| 1983. | Zadah tela | Živojin Pavlović | |
| 1984. | Balkanski špijun | Dušan Kovačević Božidar Nikolić | |
| 1985. | Otac na službenom putu | Emir Kusturica | |
| 1986. | Srećna nova '49. | Stole Popov | |
| 1987. | Već viđeno | Goran Marković | |
| 1988. | Život sa stricem | Krsto Papić | |
| 1989. | Sabirni centar | Goran Marković | |
| 1990. | Gluvi barut | Bato Čengić | |
1991–trenutno
[uredi | uredi izvor]Raspad Jugoslavije, koji je počeo u ranim 1990-ima, i rat u Hrvatskoj utjecali su na otkazivanje festivala 1991.[1] Godine 1992. ponovo je pokrenut kao Pulski filmski festival (nasuprot Festivalu jugoslavenskog igranog filma kao što je bio poznat prije).[5] Kategorije nagrada i njihova imena nisu promijenjene, ali je selekcija sužena samo na hrvatske filmove isključivši filmove iz ostatka SFRJ. To je značilo da je broj potencijalnih filmova za nagrade osjetno pao, što je čak dovelo do otkazivanja ceremonije nagrada 1994. jer je samo jedan hrvatski film produciran u prethodnih 12 mjeseci.[2]
Napomene
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Iako je festival otvoren 26. jula 1991, a projekcija za štampu filma Krhotine - Kronika jednog nestajanja Zrinka Ogreste održana, festivalsko vijeće pod predsjedavanjem Antuna Vrdoljaka odlučilo je otkazati festival radi protesta protiv nasilja u Desetodnevnom ratu koji se odvijao u Sloveniji i početka rata u Hrvatskoj. Planiralo se prikazati devet filmova u takmičarskom programu.[1]
- 1 2 Ceremonija dodjeljivanja nagrada otkazana je 1994. jer je samo jedan hrvatski film napravljen u proteklih 12 mjeseci (Cijena života Bogdana Žižića). Festival je ipak održan, ali je uobičajeni nacionalni takmičarski program zamijenjen retrospektivom animiranih filmova u produkciji Zagrebačke škole crtanog filma i selekcijom dokumentaraca, dok je glavni program sadržavao premijere šest američkih popularnih filmova.[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- Općenite
- "Internet stranice proteklih festivala i arhivski podaci". Festival igranog filma u Puli. Arhivirano s originala, 10. 7. 2010. Pristupljeno 18. 5. 2010.
- Pojedinačne
- 1 2 "38. Pulski filmski festival" (jezik: hrvatski). Festival igranog filma u Puli. Arhivirano s originala, 21. 7. 2011. Pristupljeno 21. 5. 2010.
- 1 2 "41. Pulski filmski festival". Festival igranog filma u Puli. Arhivirano s originala, 21. 7. 2011. Pristupljeno 21. 5. 2010.
- ↑ "28. Pulski filmski festival" (jezik: hrvatski). Festival igranog filma u Puli. Arhivirano s originala, 21. 7. 2011. Pristupljeno 21. 5. 2010.
- ↑ "29. Pulski filmski festival" (jezik: hrvatski). Festival igranog filma u Puli. Arhivirano s originala, 21. 7. 2011. Pristupljeno 21. 5. 2010.
- ↑ "Festival igranog filma u Puli: Overview". IMDb. Pristupljeno 21. 5. 2010.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Festival igranog filma u Puli (1954–1990) na IMDb-u
- Festival igranog filma u Puli (1992–trenutno) na IMDb-u
- Veb-arhiva (1954–2010) na službenom sajtu Festivala igranog filma u Puli