Sutjeska (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sutjeska
Plakat filma
RežiserStipe Delić
ProducentNikola Popović
Scenarist(i)Sergej Bondarčuk
Branimir Šćepanović
Miljenko Smoje
Uloge
  • Richard Burton
  • Irene Papas
  • Günter Meisner
  • Ljuba Tadić
  • Bata Živojinović
  • Milena Dravić
  • Miroljub Lešo
  • Ljubiša Samardžić
  • Kole Angelovski
  • Milan Puzić
  • Petar Banićević
  • Relja Bašić
  • Neda Arnerić
  • Rade Marković
  • Stole Aranđelović
  • Miloš Kandić
  • Janez Vrhovec
  • Toni Laurenčić
  • Dušan Tadić
  • Slavko Štimac
  • Boro Begović
  • Dušan Bulajić
  • Milan Gutović
  • Vesna Malohodžić
  • Goran Sultanović
  • Dušan Janićijević
  • Ivan Jagodić
  • Mihajlo Viktorović
  • Vladan Živković
  • Vladimir Popović
  • Bata Kameni
  • Anton Diffring
  • Boris Dvornik
  • Michael Cramer Izmijeni na Wikipodacima
Muzika
  • Mikis Theodorakis Izmijeni na Wikipodacima
ŽanrDrama
Ratni film
KinematografijaTomislav Pinter Izmijeni na Wikipodacima
MontažaDavid de Wilde
Vuksan Lukovac
ProdukcijaSutjeska Film
Bosna Film
Centar Filmskih radnih zajednica
Zeta Film
Distributer
  • American International Pictures Izmijeni na Wikipodacima
Premijera3. juli 1973.
Trajanje130 minuta Izmijeni na Wikipodacima
Zemlja Jugoslavija
Jeziksrpskohrvatski
engleski
njemački

Sutjeska (poznata i kao Bitka na Sutjesci i Peta ofanziva) jest jugoslavenski partizanski film iz 1973. u režiji redatelja Stipe Delića. Priča o čuvenoj bitci na Sutjesci, najvećem angažmanu u Narodnooslobodilačkoj borbi Jugoslavije.

Radnja filma[uredi | uredi izvor]

Nakon izvlačenja iz neprijateljskih kliješta na području oko Neretve (ti događaji ovjekovječeni su u filmu Veljka Bulajića Bitka na Neretvi), partizanski Vrhovni štab s jezgrom partizanskog pokreta i ranjenicima uskoro se našao u novoj zasjedi na graničnom području Hercegovine i Crne Gore. U pokušaju proboja iz zasjede vođene su neke od najtežih bitaka narodnooslobodilačkog rata (posebno poznata ona na lokaciji zvanoj Ljubin grob), čak je i sam Vrhovni zapovjednik partizanske vojske Josip Broz Tito ranjen, a život je izgubio i jedan od najistaknutijih komandanata partizanskih jedinica, budući opjevani narodni heroj Sava Kovačević.[1]

Ofanziva se završava neuspjehom za Silu Osovine, ali partizani nisu raspoloženi za slavlje. Pretrpeli su velike gubitke. Ali ipak, oni marširaju.

O filmu[uredi | uredi izvor]

Snimljen je povodom tridesetogodišnjice bitke na Sutjesci, u Nacionalnom parku Sutjeska. Bio je jugoslavenski predstavnik za najbolji film na stranom jeziku na 46. dodjeli Oskara, ali nije bio nominiran.[2] Važi za jedan od najskupljih filmova u historiji jugoslavenske kinematografije i najrazvikaniji partizanski spektakl. Scenarij su pisali Sergej Bondarčuk, Branimir Šćepanović i Miljenko Smoje, a režirao ga je Stipe Delić, Veljkov Bulajićev asitent, odnosno režiser druge ekipe u filmu Bitka na Neretvi, kojem je projekt povjeren nakon što je Bulajić navodno pao u nemilost samog Tita. Riječ je o tipičnom spektakularno-epskom izdanku partizanskog žanra, prepunu pirotehnike, (ideoloških) stereotipa i patetike, no publika ga je, zahvaljujući pregršti akcije i napetosti, te omiljenim glumačkim zvijezdama, rado gledala.[1]

Film je također poznat i po tome što je Josip Broz Tito aktivno učestvovao u njegovom snimanju, insistirajući da njegov lik tumači poznati velški glumac Richard Burton. Postoje i anegdote i pričanja očevidaca o pijanstvu Richarda Burtona tokom snimanja filma.[3]

Sutjeska je u međunarodnoj distribuciji prikazivana pod naslovima The Battle of Sutjeska (Bitka na Sutjesci) i The Fifth Offensive (Peta ofenziva), a prodana je u distribuciju u Sovjetski Savez, Mađarsku, Rumuniju, Poljsku, Bugarsku, Sejšele, DR Njemačku, Grčku, Italiju, Portoriko, Dansku, Liban, Jordan, Siriju, Kuvajt, Bahrein, Ujedinjene Arapske Emirate, Egipat, Sudan, Iran, Finsku, Španiju, SAD, Nikaragvu, Irsku, Portugal, Indiju, Nigeriju, Ganu, Gambiju, Sijera Leone, Šri Lanku, Burmu, Hong Kong, Alžir, SR Njemačku, Austriju, Švicarsku, cijelu Latinsku Ameriku, Zapadnu Afriku, Tajland, Dansku, Švedsku, Tursku, Etiopiju, Francusku, Veliku Britaniju, Tajvan, Australiju i Nizozemsku.[1]

Sutjeska je ostala jedini igrani film koji je režirao Stipe Delić.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d "SUTJESKA". pulafilmfestival.hr. Pula Film Festival. 2021-02-01. Arhivirano s originala, 1. 2. 2021. Pristupljeno 2024-02-03.
  2. ^ Margaret Herrick Library, Academy of Motion Picture Arts and Sciences
  3. ^ "Na snimanju "Sutjeske" Ričard Barton vojnicima SFRJ nudio opkladu koju je retko ko dobio". B92.net (jezik: srpski). 2021-10-11. Pristupljeno 2024-02-03.
  4. ^ "Sutjeska (Battle of Sutjeska)". Film Museum (Austria). Pristupljeno 1 July 2020.
  5. ^ Sutjeska (jezik: srpski), pristupljeno 2024-02-03 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ a b "Baza HR kinematografije". hrfilm.hr. Pristupljeno 2024-02-03.
  7. ^ "8th Moscow International Film Festival (1973)". MIFF. Arhivirano s originala, 2013-01-16. Pristupljeno 2013-01-03.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]