ŠIPAD
ŠIPAD je velika bosanskohercegovačka kompanija iz oblasti drvne industrije, sa sjedištem u Sarajevu.
Nakon Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine, njemački industrijalac iz Brandenburga Otto Steinbeis 1892. započinje eksploataciju šuma na području Bosanske Krajine. Godine 1900. protokoliše kao novu firmu Bosanska šumska industrija-akcionarsko društvo - Steinbeis (Bosnische Forstindustrie Aktiengesellschaft - Otto von Steinbeis) sa sjedištem u Drvaru.[1] U preduzeću zapošljava oko 2800 radnika.
Firma je za svoje potrebe izgradila značajnu mrežu željezničkih pruga, sa većim brojem stanica, koje su vremenom prerasle u prava naselja sa nekoliko stotina, pa i hiljada stanovnika: Srnetica, Potoci (Klekovača), Mijačica (Grmeč). Pruga je išla do Knina, Prijedora i Jajca, u kojem i danas postoji željeznička stanica kao nacionalni spomenik kulture.[2] Zgrada stare željezničke stanice u Sanskom Mostu je iz istog vremena i takođe je nacionalni spomenik [3]
Poslije Prvog svjetskog rata, u okviru Kraljevine Jugoslavije, kompanija radi pod imenom ŠIPAD (Šumsko industrijsko Privredno Akcionarsko Društvo) i do kraja 1940-tih, prerasta u poznatu i renomiranu kompaniju na domaćem i na stranom tržištu drveta. Veličina kompanije, njen način rada i stručna organizacija, dobar menadžment, specijalni način sortiranja proizvoda i kvalitet robe marke ŠIPAD su bili priznati i cijenjeni. U tom periodu ŠIPAD je izvozio oko 150.000 m2 rezane drvene građe iz Bosne i Hercegovine.
Devetog marta 1948. godine, rješenjem Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine osnovano je samostalno preduzeće ŠIPAD za izvoz drveta i proizvoda od drveta. Obnovljeni su kapaciteti za proizvodnju i preradu drveta, koji su odigrali značajnu ulogu u obnovi i ubrzanom razvoju NR Bosne i Hercegovine i zemlje u cjelini, jer su drvo i proizvodi od drveta služili za izgradnju zemlje, dok je njihovim izvozom plaćan uvoz neophodne opreme za privredu u cjelini.
U doba samoupravljanja postaje SOUR (Složena organizacija udruženog rada) i najveća kompanija za trgovinu proizvodima od drveta i preradu drva, jer čini preko 80% šumarstva i prerade drveta u SRBiH, i u svom sastavu ima 25 radnih organizacija sa 239 OOUR-a i 29 radnih zajednica, te ŠIPAD - BANKU, u kojima ukupno radi 84.500 radnika, kako u Bosni i Hercegovini tako i u bivšoj Jugoslaviji. Reputacija kompanije i njena tržišna pozicija u zemlji i inostranstvu izgrađena je zahvaljujući bogatoj tradiciji, širokoj prodajnoj mreži (oko 200 vlastitih prodajnih objekata i 170 unajmljenih objekata), stalnoj vezi sa 191 proizvođačem iz oblasti šumarstva, prerade drveta i proizvodnje namještaja unutar velike ŠIPAD porodice u Bosni i Hercegovine, kroz poslovne veze sa drugim industrijama u bivšoj Jugoslaviji i inostranstvu i zahvaljujući svojim kvalificiranim kadrovima. Jedno vrijeme bio je najveći evropski izvoznik namještaja u SAD i Australiju.[4]
Završtkom rata u Bosni i Hercegovini, 1999 reorganizovan je u dioničko društvo sa sjedištem u Sarajevu.[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Nastanak i razvojini put Šipad-a". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 2. 3. 2016.
- ^ "Nacionalni spomenik kulture". Arhivirano s originala, 1. 4. 2016. Pristupljeno 2. 3. 2016.
- ^ "Nacionalni spomenik". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 4. 3. 2016.
- ^ "Šipad Export-Import". Arhivirano s originala, 2. 5. 2021. Pristupljeno 2. 5. 2021.
- ^ "Šipad komerc". Arhivirano s originala, 27. 5. 2015. Pristupljeno 2. 3. 2016.