Škocjanske jame

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Škocjanske jame
Svjetska baština
2207-Skocjan-Caves (27291620703).jpg
Podzemni kanjon
Lokacija Slovenija
Kriterijvii, viii
Referenca390
Uvrštenje1986. (10. sjednica)
Površina413 ha
KoordinateN45 40 0.012 E14 0 0

Škocjanske jame se nalaze kraškoj visoravni u jugozapadnoj Sloveniji. Zaštićeno područje (regionalni park) od 413 ha čuva izuzetan krečnjački pećinski sistem koji obuhvata jedan od najvećih svjetski poznatih podzemnih riječnih kanjona, koji je rijeka usjekla u krečnjačku podlogu. Svojim tokom rijeka naglo nestaje u kraškom podzemlju, a zatim teče kroz ogroman i slikovit kanal do 150 metara visine i više od 120 metara širine, često u obliku bučnih brzaka i vodopada. Dio kanjona je ogromna Martelova dvorana, čija zapremina prelazi dva miliona kubnih metara.

Ova i slične podzemne dvorane obiluju različitim krečnjačkim oblicima. Nije slučajno da je istraživanja krša počelo upravo u ovom dijelu Slovenije, koji se u naučnom smislu naziva "Klasični krš". Sam izraz "krš" je izveden iz naziva visoravni, i jedan je od mnogih tehničkih pojmova koji se obično koriste u geologiji i speleologiji, a koji potiču sa prostora Balkanskog poluostrva.

Arheološka istraživanja su pronašla brojne dokaze o veoma dugoj historiji ljudskog nastanjivanju na ovom predjelu (ostaci naselja, nekropole i ritualni predmeti).

Miniopterus schreibersi - Slijepi miš
Apus melba

Zaštićeno područje[uredi | uredi izvor]

Prema zakonodavstvu Slovenije Škocjanske jame su regionalni park. Pored vizuelne privlačnosti, obima i naučne važnosti, regionalni park je dom značajnih vrsta i skupova vrsta, koje uspjevaju u posebnom svijetu podzemnog okruženja i u takozvanim urušenim dolinama, ili vrtačama.

Od 1986. Škocjanske jame nalaze se na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.[1]

Ramsarsko područje[uredi | uredi izvor]

Područje Škocjanskih jama je stanište brojnim endemskim (vrste rakova, pećinske bube) i ugroženim životinjskim vrstama (kao što je Miniopterus schreibersi, jedna od rijetkih vrsta slijepih miševa). Kraški travnjak je gnijezdilište Apus melba, Bubo bubo i Emberiza hortulana. Ljudske aktivnosti uključuju turizam, ekstenzivnu poljoprivredu i šumarstvo. Od 1999. god. jame su i na listi Ramsarska konvencija|Ramsarskih mjesta pod brojem ID 991.[2]

Kraški rezervat biosfere od 2004. god. čine Regionalni park Škocjanke jame, brojne pećine u okolini i nadzemni krški predjeli i obuhvata površinu 59.780 ha. Specifični podzemni ekosistemi, tipični za kraš, dobro su poznati po svojim geomorfološkim, geološkim i hidrološkim formacijama koje nastaju zbog krečnjačke podloge. To je i glavni razlog stalnog nedostatka tekuće površinske vode u kršu i stvaranja uslova za nastanak pećina.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]