Bologna FC 1909

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bologna
Puno imeBologna FC 1909 SpA
NadimakRossoblù
Osnovan1909.
LokacijaBologna
Emilia-Romagna
Italija
Boje   
StadionRenato Dall'Ara[1]
Kapacitet38.279
LigaSerie A
FederacijaFIGC
Pozicija
2017/18.
15. mjesto
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Veb-sajtbolognafc.it

Bologna Football Club 1909, popularno zvani Bologna, je italijanski nogometni klub iz Bologne, u pokrajini Emilia-Romagna, koji je nastao 1909. godine. Imaju nadimak crveno-plavi zbog klupskih boja koje nose na dresovima koji su tradicionalno prugasti. Te boje su i zvanične boje grada.

Tokom svog postojanja klub je osvojio Scudetto sedam puta i na vječnoj listi najuspješnijih klubova po tom parametru se nalaze na šestom mjestu. Danas igraju u Serie A nakon što su izborili plasman za sezonu 2008/09. Prije toga su četiri sezone proveli u Serie B.

Historija[uredi | uredi izvor]

Za osnivanje kluba najzaslužniji je Emilio Arnstein, austrijanac koji se zainteresovao za nogomet na univerzitetima u Beču i Pragu. Zajedno sa bratom je osnovao još jedan klub u Austriji zvan Black Star. Bologna Football Club je osnovan 3. oktobra 1909. godine u gradu na sjeveru Italije, Bologni. Nakon osnivanja, Carlo Sandoni je bio klupski sponzor i menadžer, švicarac Louis Rauch je postao predsjednik, Guido Della Valle potpredsjednik, Enrico Penaglia sekretar, Sergio Lapronti blagajnik, dok su Emilio Arnstein i Leone Vincenzi bili članovi uprave.

20. marta 1910. Bologna je odigrala svoju prvu utakmicu protiv Virtusa koji je nosio bijele dresove. Bologna je bila bolja sa 9-1. Prvu ekipu su činili: Koch, Chiara, Pessarelli, Bragaglia, Guido Della Valle, Nanni, Donati, Rauch, Bernabeu, Mezzano i Gradi. Prvu sezonu su proveli u regionalnoj ligi, i odmah su obezbjedili prolazak u veći rang takmičenja.

Nakon Prvog svjetskog rata Bologna je bilježila značajnije uspjehe. Prvo su dospjeli u polufinale šampionata Sjeverne Italije 1920., iduće sezone su poraženi u finalu od Pro Vercellija. Iduće sezone u finalu je bila bolja Genoa. Tokom sezone 1924/25. su prvi put postali šampioni pobjedivši Genovu u zanimljivim finalnim utakmicama koje su dovele i do problema među navijačima. Nekoliko sezona kasnije, tačnije 1929. godine, Bologna je postala šampion Italije drugi put, ujedno i posljednji put u tom formatu jer je Serie A formirana nakon te sezone.

Bologna je osvojila Scudetto još četiri puta prije Drugog svjetskog rata i to 1936, 1937, 1939. i 1941. godine. Nakon rata klub je bio nešto manje uspješan. Tokom 1950-ih i 1960-ih klub je obično završavao između četvrte i šeste pozicije u ligi dok nisu osvojili titulu 1964. godine. Do danas je to njihovo posljednje prvenstvo koje su osvojili, što u konačnom zbiru čini 7 titula. Ipak, nije sve tako loše, do danas su osvojili dva Kupa. Nakon sezone 1981/82. klub bilježi teške trenutke, prvo su ispali iz Serie A, pa sve do Serie C1. Vratili su se u Serie A 1988. godine nakon četiri godine u Serie B.

U prvoj polovini 1990-ih su opet imali problema te su ispadali u niže rangove takmičenja. Krajem 1990-ih su osjetili i slast uspjeha u Evropi, osvojivši UEFA Intertoto Kup. U Serie A su bili do 2004., a nakon četiri godine u Serie B vratili su se nazad gdje se nalaze i danas.

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Igrači[uredi | uredi izvor]

Posljednja izmjena: 20. august 2018.

Br. Poz. Nacija Igrač
1 G Brazil Angelo da Costa
3 O Kostarika Giancarlo González
4 O Brazil Sebastien De Maio
5 O Čile Erick Pulgar
6 O Argentina Nehuén Paz
7 V Italija Riccardo Orsolini
8 N Mađarska Ádám Nagy
9 N Paragvaj Federico Santander
11 N Češka Ladislav Krejci
13 O Italija Fabrizio Brignani
14 V Italija Federico Mattiello
15 O Senegal Ibrahima Mbaye
16 V Italija Andrea Poli
17 N Gana Godfred Donsah
18 V Švedska Filip Helander
19 N Kolumbija Juan Manuel Valencia
Br. Poz. Nacija Igrač
22 V Italija Mattia Destro
23 V Brazil Danilo
24 G Italija Rodrigo Palacio
25 N Argentina Gabriele Corbo
28 V Poljska Łukasz Skorupski
29 O Italija Antonio Santurro
30 O Nigerija Orji Okwonkwo
31 N Švicarska Blerim Džemaili (C)
32 V Švedska Mattias Svanberg
33 V Italija Arturo Calabresi
35 O Nizozemska Mitchell Dijks
53 V Bugarska Kaloyan Krastev
54 G Kosovo Lirim Kastrati
91 V Italija Diego Falcinelli
99 G Brazil Caio Vinicius Pirana

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Stadio Renato Dall'Ara". stadiumguide.com. Pristupljeno 9. 9. 2018.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]