Britanska ekspedicija na Mount Everest 1953.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hillary–Norgayeva ruta, kasnije poznata kao Južna ruta
Dolina šutnje, iznad ledopada Khumbu; Lhotse je desno, u sredini je Južno sedlo, odakle počinje Jugoistočni greben, koji vodi na vrh Mount Everesta

Britanska ekspedicija na Mount Everest 1953. bila je deveta planinarska ekspedicija u pokušajima prvog uspona na Mount Everest i prva kojoj je to uspjelo. Dvojica njenih članova, Edmund Hillary i Tenzing Norgay, ostvarila su uspon 29. maja 1953.[1] Vodio ju je britanski pukovnik John Hunt, rođen u Indiji, a organizirao i finansirao Zajednički himalajski komitet.[2] Vijest o uspjehu ekspedicije stigla je u London ujutro 2. juna 1953. na dan krunisanja kraljice Elizabete II.

Ranije ekspedicije išle su sjevernom (tibetanskom) stranom, ali je ta ruta zatvorena nakon Kineske revolucije 1949. i aneksije Tibeta. Penjači otad počinju ići nepalskom stranom. Švicarska ekspedicija 1952, idući nepalskom stranom, dosegnula je rekordnu visinu 8.595 m na Jugoistočnom grebenu. Član ove ekspedicije bio je i Norgay, koji je s Raymondom Lambertom i dostigao spomenutu visinu.[3]

Ekspediciju je činilo 400 ljudi, uključujući 362 nosača, 20 Šerpa vodiča i 4.500 kg lične opreme u rancima. Katmandu su napustili 10. marta. Tu su se prvi put sreli Hillary i Norgay, kome je to bila prva ekspedicija u kojoj je imao status punopravnog člana (penjač).[4] Nakon dugotrajnog pješačenja preko ledopada Khumbu bazni logor postavili su 12. aprila na 5.455 m. Slijedila je aklimatizacija i postavljanje visinskih logora. Logor VII postavljen je 17. maja ispod Južnog sedla, na 7.300 m. Ruta ove britanske ekspedicije postala je put koji je kasnije najviše korišten u usponima na vrh.

Završni uspon[uredi | uredi izvor]

Prva na uspon krenula je 26. maja naveza Tom Bourdillon i Charles Evans i uspješno su došli na Južni vrh (8.750 m), što je 100 m od vrha i najveća visina dotad. Iza toga ih je zaustavila stijena, kasnije nazvana Hillaryjev stepenik. Pojavili su se problemi s bocama kisika i bili su se prisiljeni vratiti.

Hillaryjev stepenik ili "Tenzingova leđa", kako je nazivaju Šerpe, gotovo je vertikalna stijena visoka približno 12 m, veoma blizu vrha, na 8.790 m.[5] Smještena je na Jugoistočnom grebenu, na polovini dijela puta između Južnog vrha i vrha Mount Everesta, i posljednji je izazov za penjače prije izlaska na vrh.

Dva dana kasnije pošle su istovremeno tri naveze. Dvije su se vratile zbog problema s kisikom, dok su Hillary i Norgay prvog dana stigli na 8.504 m i tu prenoćili. Zajedničkim snagama i međusobnim pomaganjem uspešno su prešli Hillaryjev stepenik. U 11:30 29. maja 1953. njih dvojica, kao prvi ljudi na svijetu, stali su istovremeno na vrh Mount Everesta (8.848 m).[6] Zadržali su se 15 minuta.[7]

Nakon ovog uspjeha Hunt, Hillary i Tenzing dobili su brojna državna odlikovanja i priznanja od geografskih društava i univerziteta u Engleskoj, Indiji i Americi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Sir Edmund Hillary". The Guardian.
  2. ^ Historija Everesta – web.archive.org (en)
  3. ^ "Tenzing Norgay GM". Imagining Everest. Kraljevsko geografsko društvo. Arhivirano s originala, 14. 4. 2007. Pristupljeno 21. 6. 2007.
  4. ^ Tenzing Norgay – web.archive.org
  5. ^ Arjun Vajpai – Na vrhu svijeta – Penguin UK. (en)
  6. ^ Kolika je stvarna visina Mount Everesta? (en)
  7. ^ "Hillary s Novog Zelanda i Tenzing osvojili vrh". The Guardian. (en)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Britanska_ekspedicija_na_Mount_Everest_1953.&oldid=3503617"