Idi na sadržaj

Diego Arria

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Diego Arria
Predskjednik Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija
Vrijeme na dužnosti
11. mart 1991 – 31. august 1993.
Stalni predstavnik Venecuele u Ujedinjenim nacijama
NasljednikAdolfo Raul Taylhardat
Lični podaci
Rođenje
Diego Enrique Arria Salicetti

(1938-10-08) 8. oktobar 1938.
Caracas, Venecuela
NacionalnostVenecuelanac
Politička strankaKoalicije za demokratsko jedinstvo
SupružnikRazveden 2012.
ObrazovanjeDiploma iz ekonomije i političkih nauka na Univerzitetu u Michigenu.

Diego Enrique Arria Salicetti (8. oktobar 1938, Caracas, Venezuela)[1] venecuelanski je političar i diplomat koji je služio kao stalni predstavnik Venecuele pri Ujedinjenim nacijama (1991–1993) i predsjednik Vijeća sigurnosti UN (mart 1992).

Bio je guverner Saveznog distrikta Caracas sredinom 1970-ih. Ostale pozicije uključivale su one diplomatskog saradnika u Vijeću za međunarodne odnose i gostujućeg predavača na Univerzitetu Columbia.[2] Arria je kritičar bivšeg predsjednika Venecuele, Huga Cháveza,[3] i osudio ga je na Međunarodnom krivičnom sudu u Den Haagu za zločine protiv čovječnosti. Chávez je umro prije nego što je sud mogao presuditi u njegovom slučaju.

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Arria se školovao dijelom u Caracasu, a dijelom na Vojnoj akademiji Augusta u Fort Defianceu u Virginiji. Stekao je diplomu iz ekonomije i političkih nauka na Univerzitetu Michigena.[4] Radio je za Međuameričku razvojnu banku u Washingtonu dok se nije vratio u Venecuelu 1969, prvo kao šef sektora za turizam u Ministarstvu razvoja za vrijeme predsjedničkog mandata Rafaela Caldere, a kasnije kao predsjednik CONAHOTU-a (Nacionalne korporacije za hotelijerstvo i turizam)[5] i predsjednik Venecuelanske turističke korporacije.

Politička karijera

[uredi | uredi izvor]

Podnio je ostavku na mjesto čelnika Venecuelanske turističke korporacije kako bi stvorio politički pokret Causa Común (Zajednički cilj), koji je kasnije podržao predsjedničku kandidaturu Carlosa Andrésa Péreza. Godine 1973. izabran je za člana Nacionalnog kongresa, koji je predstavljao državu Miranda. Ubrzo nakon što je izabran u martu 1974, Pérez je imenovao Arriju guvernerom Saveznog distrikta Caracas, u vrijeme kada je ovo bilo jedno od najvažnijih predsjedničkih imenovanja.[6] U septembru 1974. otišao je u Čile da pregovara s predsjednikom Pinochetom o oslobađanju svog prijatelja Orlanda Leteliera, koji je kasnije postao kolega u Međuameričke razvojne banke u Washingtonu. Pinochet je naredio oslobađanje Leteliera, kojem je nadležni službenik rekao da je "ruka DINA-e duga; general Pinochet neće i hoće ne tolerisati aktivnosti protiv njegove vlade". To je bilo jasno upozorenje Letelieru da život u egzilu u Venecueli i Sjedinjenim Državama ne garantuje njegovu sigurnost. Ustvari, nedugo zatim, 1976, Letelier je ubijen u napadu automobilom bombom u Washingtonu po Pinochetovom naređenju.[7] Arria je ponovo intervenisao dovodeći Letelijeovo tijelo u Caracas na sahranu, gdje je ostalo do kraja Pinochetove vladavine. Nakon toga je prešao s guvernera i postao ministar informisanja i turizma u februaru 1977.[8][9][10] Podnio je ostavku 17. marta 1978. kako bi se kandidirao kao nezavisni kandidat na predsjedničkim izborima u Venecueli 1978.[8] U sklopu svoje kampanje objavio je dvije knjige: "Primero La Gente" ("Ljudi prije svega") i ""Dedicación a una Causa"" ("Posvećenost cilju").

Godine 2012. kandidirao se kao nezavisni kandidat za predsjedničku nominaciju Koalicije za demokratsko jedinstvo za predsjedničke izbore u Venecueli 2012. Predizbori su održani 12. februara 2012, a nominaciju je osvojio Henrique Capriles Radonski.

Ujedinjene nacije

[uredi | uredi izvor]

Arria je bio stalni predstavnik Venecuele pri Ujedinjenim nacijama od 1991. do 1993,[11][12] i predsjednik Vijeća sigurnosti UN-a (mart 1992),[13] za vrijeme Venecuele kao članice Vijeća sigurnosti članstva u Vijeću sigurnosti. Kasnije je postao specijalni savjetnik Kofija Annana, generalnog sekretara UN-a.[2] Predvodio je delegaciju Vijeća sigurnosti UN-a u Zaštićenu zonu Srebrenica 1993. U svom izvještaju zatečenu situaciju opisao je kao "usporeni genocid", naglasivši da su žrtve muslimani Podrinja. Jedini je član delegacije koji je odbio predati snimke karakterističnih dokaza. U gostovanju na televiziji N1, 11. jula 2022, povodom 27. godišnjice geniocida u Srebrenici, decidno je naglasio da mu je tom prilikom sugerirano da međunarodna zajednica ne želi "muslimansku državu u Evropi". Nakon podnošenja izvještaja, moćne svjetske države izvršile su pritisak na venecuelansku vladu da ga povuče iz predstavništva u UN-u.[14]

Arrijina formula

[uredi | uredi izvor]

Kao predsjedavajući VSUN-a, inicirao je Arrijinu formulu,[15] veoma neformalni proces konsultacija koji članovima Vijeća sigurnosti pruža priliku da saslušaju osobe u povjerljivom, neformalnom okruženju. Ovim sastancima predsjedava član Vijeća koji djeluje kao moderator za diskusiju, a ne predsjedavajući Vijeća. Arria je ovu formulu opisao kao način da se osigura da članovi "moraju biti pošteni".[16] Bio je predsjedavajući tokom masakra u Srebrenici. Nakon posjete enklavi upozorio je na njenu predstojeću propast i predvidio da će se dogoditi masakr, rekavši da je to "usporeni genocid" i opisujući opkoljenu enklavu kao "koncentracijski logor pod kontrolom UNPROFOR-a.[17] Prema UN-u,

tokom predsjedavanja Venecuele Vijećem u martu 1992, s ambasadorom Diegom Arrijom kontaktirao je fra Joko Zovko, franjevački svećenik, koji je želio članovima Vijeća prenijeti iskaz očevidca nasilja u Bosni i Hercegovini. Budući da nije mogao pronaći formalni način za održavanje sastanka, Arria je odlučio pozvati članove Vijeća da se sastanu sa Zovkom u salonu za delegate UN-a. Ovo iskustvo dalo je Arriji ideju da institucionalizira ovaj inovativni neformalni format sastanka, koji je postao poznat kao Arrijina formula. Uz saglasnost članova Vijeća, naredni takvi sastanci premješteni su iz salona za delegate u konferencijsku salu UN-a u podrumu i bili su podržani simultanim prevodom. U novije vrijeme mnogi sastanci tog formata održani su u velikim konferencijskim salama UN-a kao što je, naprimjer, komora Starateljskog vijeća.[18]

Jedan sastanak po Arrijinoj formuli privukao je pažnju; domaćin je bila ruska delegacija UN-a [19] baveći se OPCW izvještavanjem o hemijskom napadu na Doumu u Sirijskom građanskom ratu, koji je održan u SB UN 20. januara 2020.[20] Održani su i drugi sastanci po Arrijinoj formuli o izraelskim naseljima[21] i vjerskim progonima u Kini i Pakistanu.[22]

Ostale funkcije

[uredi | uredi izvor]

Ostale pozicije su uključivale diplomatskog saradnika u Vijeću za međunarodne odnose i gostujućeg predavača na Univerzitetu Columbia.[2] Član je Upravnog odbora Instituta za Amerike[23] i Sloboda sada (Freedom Now),[24] i Odbora savjetnika Međuameričkog dijaloga.[25] He has been a Director at The Columbus Group, and is currently the Chairman of the Advisory Board at Athelera LLC as well as a Member of the Board of Advisors at VMS Associates, LLC.[26]

Opozicija venecuelanskoj vladi

[uredi | uredi izvor]

U novembru 2011. Arria je podnio optužnicu za zločine protiv čovječnosti protiv Cháveza Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu.[3]

Eksproprijacija ranča

[uredi | uredi izvor]
Hacijenda La Carolina: prema njegovim riječima, uzeo Arria mjesec dana prije eksproprijacije.

Dana 30. aprila 2010., Arrijin ranč, "La Carolina" u državi Yaracuy, preuzela je venecuelanska vlada. Ministar poljoprivrede Elias Jaua "izjavio je da pravnici i historičari koji rade za Nacionalni institut za zemljište (INTI) nisu bili u mogućnosti da pronađu kontinuitet vlasničkih listova u nacionalnom registru i stoga su zemljišta "u ugaru" i za povratak državi".[27] Prema vladinim zvaničnicima, ranč je bio neproduktivan i bio je slučaj neiskorištenog zemljišta; prema Arriji, farma je imala 300 goveda i 90% je bilo pod nekim oblikom razvoja poljoprivrede.[28] Svjestan prijetnje od eksproprijacije, Arria je fotografisao farmu i stoku i postavio ih na internet, uključujući i onu koja se ovdje koristi. Correo del Orinoco , državne novine, objavile su (2009)svoje tvrdnje da su Arijeve izjave o eksproprijaciji i pljački od Ministarstva poljoprivrede "subverzivne i imaju tendenciju da podstiču ubistvo Huga Cháveza."[29] Prema Arrijinim riječima, eksproprijacija je bila reakcija na Arrijino učešće na Oslo Freedom Forumu, gdje je izjavio da će se Chavez jednog dana morati suočiti s međunarodnom pravdom za svoje "zločine" protiv naroda Venecuele.[30] Od tada je zapljenu ranča opisao kao "pljačku i pretresanje".[16]

Lažne optužbe

[uredi | uredi izvor]

Arria i nekoliko drugih predstavnika opozicije bili su žrtve pokušaja vlade Venecuele da ih optuži za izmišljenu zavjeru. Visoki zvaničnik venecuelanske vlade, Jorge Rodríguez, tvrdio je da je otkrio mejlove između optuženih koji su dokazali njihovu krivicu,[31][32][33] što je rezultiralo time da je glavni tužitelj Venecuele Luisa Ortega Díaz pozvao Arriju kao svjedoka, zajedno sa Maríom Corinom Machado, Pedrom Burellijem i Ricardom Koeslingom,[34] a sedmicu dana kasnije, 11. juna, raspisane su potjernice za njihovo hapšenje.[35] Međutim, optuženi su angažovali Kivu, kompaniju za kibernetičku sigurnost sa sjedištem u SAD-u, pri čemu je Kivu izvršio analizu navodnih mejlova obuhvaćenih izvještajem venecuelanske vlade, navodeći da "nema dokaza o postojanju bilo kakvih e-mailova između Google računa e-pošte Pedra Burellija i navodnih primalaca", da su navodne e-poruke imale "mnoge indikacije manipulacije korisnicima" i da su "Venecuelanski zvaničnici koristili falsifikovane mejlove da optuže protivnike vlade da planiraju ubistvo predsednika Nicolása Madura."[36][37][38][39]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ El Nacional: el-nacional.com, Diego Arria Arhivirano 20. 5. 2012. na Wayback Machine, accessed 20 May 2012
  2. ^ a b c "Archived copy". Arhivirano s originala, |archive-url= zahtijeva |archive-date= (pomoć). Pristupljeno 13. 5. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ a b "Diego Arria files complaint against President Chávez at The Hague". El Universal. 21. 11. 2014. Pristupljeno 17. 6. 2014.
  4. ^ (in Spanish) noticias24.com, 11 February 2012, Perfil de Diego Arria: Un hombre con amplia experiencia y una propuesta radical Arhivirano 30. 1. 2013. na: Archive.today
  5. ^ Judith Ewell (1984), Venezuela: A Century of Change, C. Hurst & Co, p178
  6. ^ "the tasks given to federal district governors between 1945 and the 1970s, and the kinds of individuals appointed to this office, suggest that a president viewed naming the federal district governor to be one of his three or four most important appointments." - Steve Ellner, David J. Myers, "Caracas: incomplete Empowerment amid Geographical Feudalism", p103, in David J. Myers, Henry A. Dietz (2002), Capital city politics in Latin America: democratization and empowerment, Lynne Rienner Publishers, 2002
  7. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 6. 3. 2008. Pristupljeno 7. 1. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. ^ a b Latin America political report, Volume 12, Latin American Newsletters Ltd., 1978, p89
  9. ^ Howard Rae Penniman (1980), Venezuela at the polls: the National elections of 1978, American Enterprise Institute for Public Policy Research, p159
  10. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 5. 8. 2012. Pristupljeno 14. 5. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  11. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 14. 7. 2010. Pristupljeno 13. 5. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  12. ^ adolfotaylhardat.net, Adolfo Raul Taylhardat - Curriculum Vitae Arhivirano 3. 9. 2011. na Wayback Machine
  13. ^ United Nations, Presidents of the Security Council : 1990-1999 Arhivirano 18. 10. 2012. na Wayback Machine
  14. ^ https://www.youtube.com/watch?v=oE1wiU_fXZI&t=246s-N1 Specijal: Srebrenica - Sjećanje za budućnost - YouTube
  15. ^ http://dspace.cigilibrary.org/jspui/bitstream/123456789/18545/1/The%20Arria%20Formula.pdf?1[trajno mrtav link]
  16. ^ a b "Archived copy". Arhivirano s originala, 5. 6. 2014. Pristupljeno 5. 6. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  17. ^ "U.N. Visitors Say Srebrenica Is 'an Open Jail'". The New York Times. 26. 4. 1993. Pristupljeno 12. 2. 2020.
  18. ^ "Arria-Formula Meetings : UN Security Council Working Methods: Security Council Report". February 2020 Monthly Forecast. 17. 10. 2019. Pristupljeno 12. 2. 2020. See also UN Security Council Working Methods Handbook
  19. ^ "Arria-formula Meeting on Syria Chemical Weapons : What's In Blue". What's In Blue. 20. 1. 2020. Pristupljeno 12. 2. 2020.
  20. ^ Pavia, Will; York, New (21. 1. 2020). "Russia accused of misinformation over claim Syrian chemical attack was faked - World". The Times. Pristupljeno 12. 2. 2020.
  21. ^ Lazaroff, Tovah (9. 5. 2019). "Greenblatt: Biased UNSC ignores Hamas rockets, blasts Israeli settlements". The Jerusalem Post | JPost.com. Pristupljeno 12. 2. 2020.
  22. ^ "China, Pak targeted at UNSC for persecution of minorities". Tribuneindia News Service. 24. 8. 2019. Pristupljeno 12. 2. 2020.
  23. ^ Institute of the Americas, Board of Directors Arhivirano 20. 5. 2012. na Wayback Machine, accessed 20 May 2012
  24. ^ Freedom Now, Board of Advisors Arhivirano 15. 6. 2012. na Wayback Machine, accessed 20 May 2012
  25. ^ Inter-American Dialogue, Board of Advisors Arhivirano 18. 3. 2012. na Wayback Machine, accessed 20 May 2012]
  26. ^ BusinessWeek.com, Diego E. Arria, accessed 20 May 2012
  27. ^ Vheadline.com, 13 May 2010, It's final: Arria farm declared social property after failure to trace title deeds Arhivirano 3. 3. 2016. na Wayback Machine
  28. ^ (in Spanish) El Universal (Caracas), 2 May 2010, Prohíben a propietarios ingresar a finca La Carolina
  29. ^ (in Spanish) Correo del Orinoco (2009), 10 May 2010, Declaraciones de Diego Arria son subversivas e instan al magnicidio
  30. ^ (in Spanish), elnuevodiario.com.do, 11 May 2010, "Ex embajador de Venezuela dice Chávez le quitó finca por venganza política" Arhivirano 14. 7. 2014. na Wayback Machine
  31. ^ "Burelli difundió correo que "utilizó el Sebin para falsificar prueba"". El Universal. 6. 6. 2014. Pristupljeno 14. 6. 2014.
  32. ^ "JUDICIAL: dictan orden de captura a Burelli, Arria y Koesling". Reportero 24. 11. 6. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2014.
  33. ^ "Arria niega ser autor de los correos por los que se le acusa de conspirar". El Universal. 28. 5. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2014.
  34. ^ de la Rosa, Alicia (4. 6. 2014). "Fiscalía libró órdenes de comparecencia para Burelli, Machado y Arria". El Universal. Pristupljeno 14. 6. 2014.
  35. ^ "Ordenan captura de Diego Arria y otros dos opositores venezolanos". El Nuevo Herald. 11. 6. 2014. Arhivirano s originala, 14. 7. 2014. Pristupljeno 11. 6. 2014.
  36. ^ "Evidence in English | Evidencia en Castellano". Scribd. Pristupljeno 8. 9. 2014.
  37. ^ "Expert Says Emails Used to Accuse Maduro Opponents of Assassination Plot Are Fake". The Wall Street Journal. 30. 6. 2014. Pristupljeno 1. 7. 2014.
  38. ^ "Pedro Burelli presenta pruebas forenses de la presunta falsificación de correos". CNN. 1. 7. 2014. Pristupljeno 3. 7. 2014.
  39. ^ "Venezuela accused of forging Maduro assassination plot evidence". Reuters. 2. 7. 2014. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 7. 9. 2014.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Diego_Arria&oldid=3651178"