Finski jezik

Finski jezik suomi
Države govorenja	Finska, Estonija, Švedska Tornedalen, Norveška Finnmark, Sjeverozapadna Rusija Karelija
Regije govorenja	Uglavnom Sjeverna Evropa
Broj govornika	5 miliona
Rang	-
Jezička porodica	uralski  ugro-finski   baltičko-finski    finski
Sistem pisanja	{{{sistem pisanja}}}
Službeni status
Služben u	Finska, EU
Regulatori	Institut za istraživanje finskih jezika
Jezički kod
ISO 639-1	fi
ISO 639-2	fin
Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika

Mikael Agricola

Finski jezik (suomi ili suomen kieli) pripada baltofinskoj grupi ugro-finskih jezika; srodan je estonskom i livonskom jeziku. Njime govori 90% ljudi u Republici Finskoj, te određen broj stanovnika u Švedskoj, Norveškoj, SAD, Rusiji, Estoniji, Litvaniji i Latviji. Finski jezik je dobio određen broj elemenata iz germanskih i baltičkih jezika. Pismo je finska latinica. Osnivač finskog književnog jezika je Michael Agricoale 1542, a pisac prve finske gramatike Eskil Petraeus 1649.

Ovim jezikom se služi oko 5 miliona ljudi. Jedan je od zvaničnih jezika Evropske Unije.

Finski jezik je član Ugro-Finske porodice jezika i ubraja se u aglutinativne jezike. Ima reputaciju jezika koji je veoma težak za učenje, vjerovatno zato što nema mnogo bliskih jezika. Najbliskiji jezik mu je estonski.

Karakteristike

U finskom postoji 15 padeža, tako da u finskom nisu potrebni prijedlozi. Bogat je samoglasnicima, koji mogu biti dugi i kratki. Zbog toga Finci tvrde da im je jezik veoma pjevljiv. Ovaj jezik nema rodove ni članove.

Finski je pozajmio dosta riječi iz švedskog, njemačkog i, u posljednje vreme, engleskog. Međutim, teško je prepoznati ove riječi, jer su one postale priolagođene finskom jeziku.

Također pogledajte

• Bosansko-finski rječnik

Vanjski linkovi

• http://www.ethnologue.org/show_language.asp?code=fin Arhivirano 18. 4. 2012. na Wayback Machine
• http://www.dicts.info/dictlist1.php?l=Finnish