Helena (mitologija)

Helena
Helena Spartanska se ukrcava na brod za Troju, freska iz Kuće tragičnog pjesnika u Pompejima
Roditelji	Zeus i Leda ili Nemesis
Suprug(a)	Menelaj, Paris i Dejfob
Mitologija	Grčka mitologija
Stanište	Sparta, Troja

Evelyn de Morgan: Helena Trojanska, 1898.

Helena (grč. Ἑλένη, Helénē) bila je žena spartanskog kralja Menelaja, Zeusova i Ledina kći; smatrana najljepšom ženom onog doba. Oteo ju je Paris, sin trojanskog kralja, i tako započeo Trojanski rat.

Etimologija

Helenino ime praindoevropskog je porijekla. Moguće je da potječe od *wel- = okrenuti, pokriti, zatvoriti ili od *sel- = teći, trčati. Potonja bi mogućnost mogla biti paralela za vedsku Saraṇyū koja je također bila oteta. Ime je narodnom etimologijom povezivano s Helenima.

Mitologija

Rođenje

Helenino rođenje iz jajeta, 5. vijek p. n. e.

Prema mitu, Leda je rodila Helenu i Polideuksa (Poluksa) Zeusu istovremeno noseći Kastora i Klitemnestru, djecu svoga muža Tindareja, spartanskog kralja. Zeus je poprimio oblik labuda i spavao s Ledom iste noći kad i njen muž. U drugoj verziji mita, izlegla je dva jaja iz kojih su izašla djeca.

Drugi mit o Heleninu porijeklu govori da je Nemezidina kći. Nju je dok je bila u obliku guske silovao Zeus u obliku labuda. Nemezida je izlegla plavo i srebrno jaje, a ona su nekako došla u Ledin posjed. Kad su se jaja izlegla, rodila se Helena, a Leda ju je odgojila kao da je njena kći.

Još jedna verzija potonjeg mita govori da je Nemezida bila u ljudskome obliku. Afrodita je bila u obliku orla i slijedila Zeusa koji je bio u obliku labuda. Zeus je potražio zaštitu u Nemezidinim rukama. Kad je ona zaspala, Zeus ju je silovao, a ona je poslije izlegla jaja te se mit nastavlja kao i prethodni.

U Katalogu žena, djelu koje se smatra da ga je napisao Hesiod, govori se da je Helena bila kći neimenovane Okeanide, kćeri boga Okeana, koju je obljubio Zeus.

Brak s Menelajem

Tezej i Pirit zavjetovali su se da će oženiti Zeusove kćeri, a Tezej je izabrao Helenu. On i Pirit oteli su je i zadržali sve dok nije bila dovoljno zrela za udaju. Pirit je izabrao Perzefonu, Hadovu ženu. S Tezejevom majkom, Etrom, otišli su u Had oteti Perzefonu. Had se pravio gostoljubiv, ali čim su sjeli za gozbeni stol, zmije su ih prikovale za mjesta. Helenu su spasila njena braća, Kastor i Polideuk i vratila je u Spartu.

Kad je došlo vrijeme za Heleninu udaju, mnogi su prosci došli po njenu ruku iz cijeloga svijeta. Među proscima bili su Odisej, Menest, Ajant, Patroklo, Idomen, ali je favorit bio Menelaj, koji nije došao osobno - predstavljao ga je njegov brat Agamemnon. Helenin otac Tindarej nije znao kako će otpraviti preostale prosce, a da ne započne svađu. Odisej je obećao da će on to riješiti ako ga zauzvrat podrži u njegovu udvaranju Penelopi. Tindarej se složio, a Odisej je rekao da svi prosci moraju položiti zakletvu da će prihvatiti i poslije braniti izabranog muža. Naposljetku se Helena udala za Menelaja. Nakon Tindarejeve smrti, Menelaj je postao kralj Sparte, jer Tindarejevi sinovi Kastor i Polideuk bili su već mrtvi i uzneseni na Olimp.

Otmica

Francesco Primaticcio: Otmica Helene, 1530 - 1539.

Nekoliko godina kasnije, Paris, trojanski princ, došao je u Spartu da bi oženio Helenu. Afrodita mu ju je obećala nakon što ju je proglasio najljepšom među božicama, što je izazvalo bijes Here i Atene. Helena se zaljubila u Parisa i svojevoljno napustila Menelaja i njihovu devetogodišnju kćer Hermionu.

Brojni izvori opisuju različite odnose između Helene i Parisa. Neki tvrde da su se jako voljeli (možda pod uticajem Afrodite). Drugi pak tvrde da nije svojevoljno napustila Troju, a treći da je bila okrutna i sebična žena koja je nosila katastrofu te da ga je mrzila.

Novu verziju je iskoristio i Euripid u svojoj drami Helena. Tamo se Hermes zaljubio u prekrasnu Helenu koja je cijeli rat provela u Egiptu, a ne u Troji.

Slično prethodnoj verziji, Helena, prema Herodotu nikad nije stigla u Troju. Paris je bio prisiljen stati u Egiptu na putu kući. Dok je bila tamo, njegove su sluge rekle Egipćanima da je oteo Menelajevu ženu, a oni su ga odbili ugostiti i rekli mu da ima tri dana da ode.

Herodot također tvrdi da je Homer bio svjestan te priče, ali ju je odlučio ignorirati zbog pjesničkih razloga. Herodot također govori da su na početku rata Trojanci rekli Grcima da nemaju Helenu, ali im oni nisu vjerovali sve dok nisu uništili grad. Potom je Menelaj otišao u Egipat po Helenu.

Trojanski rat

Menelaj želi ubiti Helenu, ali ne uspijeva jer je osupnut njenom ljepotom, 5. vijek p. n. e.

Kad je Menelaj doznao da mu je žena oteta, pozvao je bivše Helenine prosce da ispune danu zakletvu. Tako je započeo Trojanski rat u kojem su učestvovali svi Grci, bilo na Menelajevoj, bilo na strani Trojanaca.

Poslije je Filoktet ubio Parisa. Nakon što je Paris umro, njegova braća Helen i Difob svađali su se oko toga ko će je oženiti. Pobijedio je Difob i oženio Helenu. Naposljetku ga je ubio Menelaj.

Menelaj je zahtijevao da samo on može ubiti svoju nevjernu ženu. Kad je podigao mač da to učini, njena ljepota ga je očarala te je ispustio mač i odveo je na sigurnost u grčke brodove.

Helena se potom vratila u Spartu gdje je sretno živjela s Menelajem. Tamo ju je u Homerovoj Odiseji susreo i Telemah.

U drugim je pak verzijama Helena bila tiha i puna tuge nakon povratka u Spartu, uglavnom zbog Parisove smrti. Više nije mogla voljeti Menelaja kao nekad, a on nije mogao voljeti nju zbog onoga što je učinila.

Helenina smrt

Prema Pauzaniju, nakon Menelajeve smrti, njegovi su je sinovi Megapent i Nikostrat prognali iz Sparte. Otišla je na ostrvo Rodos tražiti pomoć od Polukse, Tlepolemove udovice. Tlepolem se borio i poginuo u Troji, a ubio ga je likijski vođa Sarpedon. Poluksa se pretvarala da je Helenina prijateljica, ali ju je uz pomoć svojih sluškinja objesila o drvo i tako osvetila smrt svoga muža.

Prema drugoj verziji koju je iskoristio i Euripid u svome Orestu, Helena je bila uznesena na Olimp odmah nakon Menelajeva povratka.

Apolodor govori da su, nakon svoje smrti, Helena i Menelaj pokopani, a Hera je Menelaja učinila besmrtnim jer je bio Zeusov zet. Oboje su potom živjeli u Eliziju.

Jedna verzija mita kaže da je ju poslije svoje smrti u Hadu oženio Ahilej umjesto Medeje.

Također pogledajte

• Homer: Ilijada
• Euripid: Helena
• Homer: Odiseja
• Eshil: Orest
• Herodot: Historija
• Apolodor: Bibliotheka
• Plutarh: Tezej

Dodatna literatura

Primarni izvori

• Aristophanes, Lysistrata. For an English translation see the Perseus Project.
• Cicero, De inventione II.1.1–2
• Cypria, fragments 1, 9, and 10. For an English translation see the Medieval and Classical Literature Library Arhivirano 13. 4. 2018. na Wayback Machine.
• Dio Chrysostom, Discourses. For an English translation, see Lacus Curtius.
• Euripides, Helen. For an English translation, see the Perseus Project.
• Euripides, Iphigenia in Aulis. For an English translation, see the Perseus project.
• Euripides, Orestes. For an English translation, see the Perseus Project.
• Herodotus, Histories, Book II. For an English translation, see the Perseus Project.
• Hesiod, Catalogs of Women and Eoiae. For an English translation see the Medieval and Classical Literature Library Arhivirano 5. 7. 2013. na Wayback Machine.
• Homer, Iliad, Book III; Odyssey, Books IV, and XXIII.
• Higin, Fables. Translated in English by Mary Grant.
• Isocrates, Helen. For an English translation, see the Perseus Project.
• Servius, In Aeneida I.526, XI.262
• Lactantius Placidus, Commentarii in Statii Thebaida I.21.
• Little Iliad, fragment 13. For an English translation, see the Medieval and Classical Literature Library Arhivirano 13. 4. 2018. na Wayback Machine.
• Ovidije, Heroides, XVI.Paris Helenae. For an English translation, see the Perseus Project.
• Pausanias, Description of Greece, Book III. For an English translation, see the Perseus Project.
• Pseudo-Apolodor, Biblioteka, Book III; Epitome.
• Sappho, fragment 16.
• Sextus Propertius, Elegies, 3.14. Translated in English by A.S. Kline.
• Theocritus, Idylls, XVIII (The Epithalamium of Helen). Translated in English by J. M. Edmonds.
• Vergilije, Eneida. Book VI. For an English translation see the Perseus Project.

Sekundarni izvori

• Allan, William (2008). "Introduction". Euripides: Helen. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-83690-6.
• Anderson, Michael John (1997). "Further Directions". The Fall of Troy in early Greek Poetry and Art. Oxford University Press. ISBN 0-19-815064-4.
• Blondell, Ruby (2013). Helen of Troy: Beauty, Myth, Devastation. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-973160-2.
• Blondell, Ruby (2023). Helen of Troy in Hollywood. Princeton: Princeton University Press. ISBN 9780691229621.
• Cairns, Francis (2006). "A Lighter Shade of Praise". Sextus Propertius. Cambridge University Press. ISBN 0-521-86457-7.
• Calame, Claude (2001). "Chorus and Ritual". Choruses of Young Women in Ancient Greece (translated by Derek Collins and Janice Orion). Rowman & Littlefield. ISBN 0-7425-1525-7.
• Caprino, Alexandra (1996). "Greek Mythology in Etruria". u Franklin Hall, John (ured.). Etruscan Italy. Indiana University Press. ISBN 0-8425-2334-0.
• Chantraine, Pierre (2000). "Ἐλένη". Dictionnaire Étymologique de la Langue Gercque (jezik: francuski). Klincksieck. ISBN 2-252-03277-4.
• Cingano, Ettore (2005). "A Catalog within a Catalog: Helen's Suitors in the Hesiodic Catalog of Women". u Hunter, Richard L. (ured.). The Hesiodic Catalog of Women. Cambridge University Press. ISBN 0-521-83684-0.
• Clader, Linda Lee (1976). Helen. Brill Archive. ISBN 90-04-04721-2.
• Cyrino, Monica S. (2006). "Helen of Troy". u Winkler, Martin M. (ured.). Troy: from Homer's Iliad to Hollywood. Cambridge University Press. ISBN 1-4051-3182-9.
• David, Benjamin (2005). "Narrative in Context". u Jenkens, Lawrence A. (ured.). Renaissance Siena. Truman State University. ISBN 1-931112-43-6.
• Eaverly, Mary Ann (1995). "Geographical and Chronological Distribution". Archaic Greek Equestrian Sculpture. University of Michigan Press. ISBN 0-472-10351-2.
• Edmunds, Lowell (maj 2007). "Helen's Divine Origins". Electronic Antiquity: Communicating the Classics. X (2): 1–44. Pristupljeno 7. 7. 2009.
• Frisk, Hjalmar (1960). "Ἐλένη". Griechisches Etymologisches Wörterbuch (jezik: njemački). I. French & European Pubns.
• Gantz, Timothy (2004). Early Greek Myth. Baltimore, MD and London: The Johns Hopkins University Press. ISBN 0-8018-5362-1.
• Grimal, Pierre, The Dictionary of Classical Mythology, Wiley-Blackwell, 1996. ISBN 978-0-631-20102-1. Internet Archive.
• Gumpert, Matthew (2001). "Helen in Greece". Grafting Helen. University of Wisconsin Press. ISBN 0-299-17124-8.
• Hard, Robin; Rose, Herbert Jennings (2004). "the Trojan War". The Routledge Handbook of Greek Mythology. Routledge. ISBN 0-415-18636-6.
• Hornblower, Simon (2015). Lycophron: Alexandra: Greek Text, Translation, Commentary, & Introduction. Oxford University Press. ISBN 978-0199576708.
• Hughes, Bettany (2005). Helen of Troy: Goddess, Princess, Whore. New York: Alfred A. Knopf. ISBN 0-224-07177-7.
• Executive ed.: Joseph P. Pickert... (2000). "Indo-European roots: wel^₂". The American Heritage Dictionary of the English Language. Houghton Mifflin Harcourt. ISBN 0-395-82517-2.
• Jackson, Peter (2006). "Shapeshifting Rape and Xoros". The Transformations of Helen. J.H.Röll Verlag.
• Kim, Lawrence (2010). "Homer, poet and historian". Homer Between History and Fiction in Imperial Greek Literature. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-19449-5.
• Lindsay, Jack (1974). "Helen in the Fifth Century". Helen of Troy: Woman and Goddess. Rowman and Littlefield. ISBN 0-87471-581-4.
• Lynn Badin, Stephanie (2006). "Religion and Ideology". The Ancient Greeks. ABC-CLIO. ISBN 1-57607-814-0.
• Maguire, Laurie (2009). "Beauty". Helen of Troy. John Wiley and Sons. ISBN 978-1-4051-2635-9.
• Mansfield, Elizabeth (2007). "Helen's Uncanny Beauty". Too Beautiful to Picture. University of Minnesota Press. ISBN 978-0-8166-4749-1.
• Matheson, Susan B. (1996). "Heroes". Polygnotos and Vase Painting in Classical Athens. University of Wisconsin Press. ISBN 0-299-13870-4.
• Meagher, Robert E. (2002). The Meaning of Helen. Bolchazy–Carducci Publishers. ISBN 0-86516-510-6.
• Mills, Sophie (1997). "Theseus and Helen". Theseus, Tragedy, and the Athenian Empire. Oxford University Press. ISBN 0-19-815063-6.
• Moser, Thomas C. (2004). A Cosmos of Desire. University of Michigan Press. ISBN 0-472-11379-8.
• Nilsson, Martin Persson (1932). "Mycenaean Centers and Mythological Centers". The Mycenaean Origin of Greek Mythology. Forgotten Books. ISBN 1-60506-393-2.
• Pomeroy, Sarah B. (2002). "Education". Spartan Women. Oxford University Press. ISBN 0-19-513067-7.
• Redfield, James (1994). "The Hero". The Tragedy of Hector. Duke University Press. ISBN 0-8223-1422-3.
• Rozokoki, Alexandra. "The Significance of the Ancestry and Eastern Origins of Helen of Sparta". Quaderni Urbinati Di Cultura Classica, New Series, 98, no. 2 (2011): 35–69. THE SIGNIFICANCE OF THE ANCESTRY AND EASTERN ORIGINS OF HELEN OF SPARTA.
• Skutsch, Otto (1987). "Helen, her Name and Nature". The Journal of Hellenic Studies. 107: 188–193. doi:10.2307/630087. JSTOR 630087. S2CID 161933465.
• Suzuki, Mihoko (1992). "The Iliad". Metamorphoses of Helen. Cornell University Press. ISBN 0-8014-8080-9.
• Thompson, Diane P. (2004). "The Fall of Troy – The Beginning of Greek History". The Trojan War. McFarland. ISBN 0-7864-1737-4.
• Whitby, Michael (2002). "Introduction". Sparta. Taylor & Francis. ISBN 0-415-93957-7.