Lamina propria

S Wikipedije, slobodne enciklopedije


Lamina propria
Lamina propria, tanki sloj vezivnog tkiva, dio je sluznice; primjer sluznice usta.
Identifikatori
FMA62517
Anatomska terminologija

Lamina propria je tanki sloj vezivnog tkiva koji čini dio vlažnih obloga poznatih kao mukoza ili sluznica, oblažući različite cijevi u tijelu, poput respiratornog, gastrointestinalnog i urogenitalnog trakta.

Lamina proprija nalazi se ispod epitela, a zajedno s njim i baznom membranom čini sluznicu. Kao što njegov latinski naziv ukazuje, karakteristična je komponenta sluznice ili "posebnog sloja" sluznice. Dakle, pojam sluznica ili mukoza odnosi se na kombinaciju epitela i lamine.[1]

Vezivno tkivo lamine je rastresito i bogato ćelijama. Njene ćelije su varijabilne i mogu uključivati fibroblaste, limfociti, plazma-ćelije, makrofage, eozinofilne leukocite i mastocite.[2] Omogućava ishranu epitela, kao i podršku za vezanje za donje tkivo. Nepravilnosti na površini vezivnog tkiva, poput papila na jeziku, povećavaju površinu kontakta lamine i epitela.[3]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Lamina propria je rastresito vezivno tkivo, pa nije vlaknasta kao osnovno vezivno tkivo submukoze.[4] Vezivno tkivo i arhitektura lamina propria vrlo su stisljivi i elastični, što se može vidjeti u organima kojima je potrebno širenje, poput mjehura.[5] Pokazalo se da kolagen u ovoj lamini elastičnih organa ima glavnu ulogu u mehaničkoj funkciji. Sastav kolagena njegove lamine proprije u mokraćnom mjehuru omogućava strukturu, vlačnu čvrstoću i usklađenost, kroz složeno uvijanje.[6] It has been suggested that myofibroblasts also reside in the lamina propria of several organs. These cells have characteristics of both smooth muscle and fibroblasts.[7]

Lamina propria također može biti bogata vaskularnim mrežama, limfnim sudovima, elastičnim vlaknima i glatkim mišićnim fascijama iz muscularis mucosae. U noj se nalaze i aferentni i eferentni nervni završeci.[6] Mogu biti prisutne imunske ćelije, kao i limfoidno tkivo, uključujući limfoidne čvorove i kapilare. Vlakna glatkih mišića mogu biti u lamina propriji, poput onih u crijevnim resicama. Praktično je nema mastocita.[4] Ispod bazne membrane epitela u sluznicu prodiru limfni sudovi , odakle je dreniraju.[8] Ubrzana stopa ćelijskih smrti i regeneracija epitela ostavlja za sobom mnoga apoptotična ćelijska tijela. Otkriveno je da ona ulaze u laminu propriju, od kojih je većina unutar njenih makrofaga.[9]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Uloga u imunskom sistemu[uredi | uredi izvor]

Budući da je epitel često pod vanjskim stresom i pomalo osjetljiv, lamina propria prima mnoge imunske ćelijee.[4] U crijevnom traktu imunski sistem mora imati toleranciju na normalnu crijevnu „floru“, ali reagira na patogene mikroorganizme. Njegova neuravnoteženost uzrokuje upalne bolesti poput upala crijeva.[10] Njeno bogatstvo makrofazima i limfoidnim ćelijama čini je ključnim mjestom za nastanak imunskih odgovora. Čini dio barijere koja štiti unutrašnja tkiva od vanjskih patogenih mikroorganizama, posebno u gastrointestinalnom traktu.[11]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Napredovane kancera epitelnog tkiva često obuhvata duboku i regionalnu invaziju limfnih čvorova.[12] Lamina propria, koja je jedna od barijera za submukozu, područje je u kojem je invazija epitelnog karcinoma značajna, jer je napad na limfni sistem neovisni prediktor metastaze u limfnim čvorovima, posebno kod raka želuca.[13] Čim tumori probiju baznu membranu i dođu do lamine, izloženi su limfama koji mogu povećati brzinu metastaziranja i napredovanje karcinoma. Dublja invazija na submukozu povećava izloženost limfnog siatema.[8]

Za razvoj karcinoma, poseban faktor rizika je dugogodišnja upala . Makrofagi lamine pod velikim stresom oslobađaju proupalne signale koji mogu dovesti do povećane vjerovatnoće razvoja karcinoma. Primjer za to je prekomjerna aktivacija IL-6 / puta STAT3, koji je asociran s rakom povezanim s kolitisom.[14]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Burkitt, H. George; Young, Barbara; Heath, John W., ured. (1993). Wheater's Functional Histology (3rd izd.). ISBN 978-0-443-04691-9.[potrebna stranica]
  2. ^ Slomianka, Lutz (2009). "Blue Histology-Gastrointestinal Tract". The University of Western Australia. Arhivirano s originala, 7. 3. 2020. Pristupljeno 2. 11. 2020.
  3. ^ Mescher, Anthony (2009). Junqueira's Basic Histology: Text & Atlas (12th izd.). ISBN 978-0-07-171475-4.[potrebna stranica]
  4. ^ a b c King, David (2009). "Study Guide: Histology of the Gastrointestinal System". Arhivirano s originala, 27. 1. 2021. Pristupljeno 2. 11. 2020.
  5. ^ Chang, S. L.; Chung, J. S.; Yeung, M. K.; Howard, P. S.; MacArak, E. J. (1999). "Roles of the Lamina Propria and the Detrusor in Tension Transfer during Bladder Filling". Scandinavian Journal of Urology and Nephrology. 201: 38–45. doi:10.1080/003655999750042132. PMID 10573775.
  6. ^ a b Andersson, Karl-Erik; McCloskey, Karen D. (2014). "Lamina propria: The functional center of the bladder?". Neurourology and Urodynamics. 33 (1): 9–16. doi:10.1002/nau.22465. PMID 23847015.
  7. ^ Wiseman, O.J.; Fowler, C.J.; Landon, D.N. (2003). "The role of the human bladder lamina propria myofibroblast". BJU International. 91 (1): 89–93. doi:10.1046/j.1464-410X.2003.03802.x. PMID 12614258.
  8. ^ a b Rice, Thomas W; Zuccaro, Gregory; Adelstein, David J; Rybicki, Lisa A; Blackstone, Eugene H; Goldblum, John R (1998). "Esophageal Carcinoma: Depth of Tumor Invasion is Predictive of Regional Lymph Node Status". The Annals of Thoracic Surgery. 65 (3): 787–92. doi:10.1016/S0003-4975(97)01387-8. PMID 9527214.
  9. ^ Hall, Peter A.; Coates, Philip J.; Ansari, Bijan; Hopwood, David (1994). "Regulation of cell number in the mammalian gastrointestinal tract: The importance of apoptosis". Journal of Cell Science. 107 (12): 3569–77. PMID 7706406. Arhivirano s originala, 19. 10. 2022. Pristupljeno 9. 3. 2023.
  10. ^ Varol, Chen; Vallon-Eberhard, Alexandra; Elinav, Eran; Aychek, Tegest; Shapira, Yami; Luche, Hervé; Fehling, Hans Jörg; Hardt, Wolf-Dietrich; Shakhar, Guy; Jung, Steffen (2009). "Intestinal Lamina Propria Dendritic Cell Subsets Have Different Origin and Functions". Immunity. 31 (3): 502–12. doi:10.1016/j.immuni.2009.06.025. PMID 19733097.
  11. ^ Bischoff, Stephan C; Barbara, Giovanni; Buurman, Wim; Ockhuizen, Theo; Schulzke, Jörg-Dieter; Serino, Matteo; Tilg, Herbert; Watson, Alastair; Wells, Jerry M (18. 11. 2014). "Intestinal permeability – a new target for disease prevention and therapy". BMC Gastroenterology. 14. doi:10.1186/s12876-014-0189-7. ISSN 1471-230X. PMC 4253991. PMID 25407511.
  12. ^ Lee, Ji Yong; Joo, Hee Jae; Cho, Dae Sung; Kim, Sun Il; Ahn, Hyun Soo; Kim, Se Joong (2012). "Prognostic Significance of Substaging according to the Depth of Lamina Propria Invasion in Primary T1 Transitional Cell Carcinoma of the Bladder". Korean Journal of Urology. 53 (5): 317–23. doi:10.4111/kju.2012.53.5.317. PMC 3364470. PMID 22670190.
  13. ^ Yonemura, Yutaka; Endou, Yoshio; Tabachi, Kayoko; Kawamura, Taiichi; Yun, Hyo-Yung; Kameya, Toru; Hayashi, Isamu; Bandou, Etsurou; Sasaki, Takuma; Miura, Masahiro (2006). "Evaluation of lymphatic invasion in primary gastric cancer by a new monoclonal antibody, D2-40". Human Pathology. 37 (9): 1193–9. doi:10.1016/j.humpath.2006.04.014. PMID 16938525.
  14. ^ Matsumoto, Satoshi; Hara, Taeko; Mitsuyama, Keiichi; Yamamoto, Mayuko; Tsuruta, Osamu; Sata, Michio; Scheller, Jürgen; Rose-John, Stefan; Kado, Sho-ichi; Takada, Toshihiko (2009). "Essential Roles of IL-6 Trans-Signaling in Colonic Epithelial Cells, Induced by the IL-6/Soluble-IL-6 Receptor Derived from Lamina Propria Macrophages, on the Development of Colitis-Associated Premalignant Cancer in a Murine Model". The Journal of Immunology. 184 (3): 1543–51. doi:10.4049/jimmunol.0801217. PMID 20042582.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Lamina_propria&oldid=3490812"