Magic Johnson

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Magic Johnson

Earvin "Magic" Johnson Jr. (14. august 1959, Lansing) bivši je američki košarkaš, s 13 odigranih sezona u NBA ligi. Po mnogima, jedan je od najboljih dodavača i najbolji plejmejker u historiji košarke. Osvajao je titule na svim nivoima takmičenja: srednjoškolskom, na koledžu, u NBA ligi i u reprezentaciji.

Magija[uredi | uredi izvor]

Nadimak "Magic" dobio je od lokalnog novinara kad je imao samo 15 godina, kad je na jednoj utakmici imao 36 poena, 16 skokova i 16 asistencija.

S visinom od 206 cm igrao je na poziciji plejmejkera, inače predviđenoj za mnogo niže igrače.

Predvodio je srednju školu Everett High School do titule prvaka države 1977, uz prosjek sezone od 28,8 poena i 16,8 skokova. Također, s koledžom Michigan State University osvaja državni šampionat 1979, pobijedivši u finalu Indiana State University, koji je predvodio Larry Bird.

Svih 13 sezona, u NBA ligi proveo je u Los Angeles Lakersima, s kojima je osvojio 5 NBA titula.

1992. godine osvaja zlatnu olimpijsku medalju na OI u Barceloni

NBA karijera[uredi | uredi izvor]

Jonson je na NBA draftu 1979. izabran kao prvi pik, a izabrali su ga Los Angeles Lakersi, koji su u to vrijeme imali, ionako, talentovanu ekipu. Mnogi smatraju da je upravo Jonson napravio, od dobre, sjajnu ekipu. Igrao je tako strastveno, da je zarazio svoje suigrače, te su igrali lijepo za oko i činilo se da uživaju u toj igri. Ta dopadljiva igra, sa brzim kontranapadima, atraktivnim dodavanjima Johnsona i mnoštvom poena, nazvana je "Showtime" ili "vrijeme za zabavu".

U prvoj sezoni prvo NBA finale, protivnik su Philadelphia 76ersi, a njegov tim vodi u seriji 3-2. Pošto je ključni igrač Lakersa, centar Kareem Abdul-Jabbar, bio povrijeđen, trener je započeo utakmicu sa Johnsonom na poziciji centra, koji je u svojoj prvoj sezoni, u šestoj utakmici finala, postigao 42 poena, 15 skokova i 7 asistencija, igrajući na svim pozicijama, i time za Lakerse osigurao odlučujuću u seriji do 4 pobjede. Time je zaradio nagradu Najkorisniji igrač NBA finala, čime je postao jedini novajlija kome je to uspjelo.

1984. godine pomogao je Lakersima da, po prvi put, pobjede historijskog rivala Celticse, u finalu NBA lige. To je ujedno bila pobjeda nad Larryjem Birdom, velikim rivalom Johnsona, čiji je, dugogodišnji rivalitet umnogome povećao gledanost i popularnost, prije toga i ne baš tako popularne NBA lige.

Vodio je Lakerse do 9 NBA finala, od čega su 5 puta odvojili titulu.

HIV i košarka[uredi | uredi izvor]

Johnson je 1991. šokirao javnost objavivši da je HIV pozitivan, nakon čega je napustio NBA ligu. Iako nije odigrao nijednu utakmicu u sezoni, izabran je u All-Star utakmicu 1992, od strane publike, gdje je dobio nagradu NBA All-Star najkorisniji igrač.

Član je originalnog Tima snova (kako su nazivali reprezentaciju SAD-a) iz 1992, sa kojim ima osvojenu olimpijsku zlatnu medalju.

Okušao se i kao trener Lakersa 1993-94, gdje je u 16 utakmica klubom ostvario omjer od 11 poraza i 5 pobjeda. Nakon toga je odlučio napustiti trenersku poziciju.

U sezoni 1995/96. odigrao je za Lakerse posljednje 32 utakmice u sezoni kao krilni igrač i imao prosjek od 14,6 poena, 6,9 asistencija i 5,7 skokova. Lakersi su izgubili u prvom krugu doigravanja, a Johnson se penzionisao zauvijek.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Treći je asistent NBA lige svih vremena, a prvi po broju asistencija u doigravanju (2346). Na ukupno 138 utakmica zabilježio je triple double učinak, po čemu je drugi u historiji NBA.

Dao je puni doprinos showtime eri Lakersa svojim zapanjujućim dodavanjima s pola terena do protivničkog koša, dodavanja na jednu stranu dok gleda u drugu i mnogim drugim iz širokog repertoara atraktivnih poteza.

Njegov saigrač James Worthy rekao je: "Ponekad, dok je dodavao loptu, ja nisam bio siguran kamo ona ide. Onda jedan od naših poentira i ja trčim nazad uvjeren da je lopta prošla kroz nekog igrača".

Iako je bio plejmejker, igrao je na svim pozicijama u ekipi, po čemu je bio najsvestraniji igrač lige ikada. Slabost mu je bila igra u odbrani, gdje je protiv nižih i lakših igrača izgledao jako spor.

Od strane NBA lige izabran je među 50 najboljih igrača u historiji NBA.

NBA statistika[uredi | uredi izvor]

  • utakmice: 905
  • poeni: 17.707
  • asistencije: 10.141
  • krađe: 1724
  • blokade: 374
  • poeni, prosjek: 19,5
  • asistencije, prosjek: 11,2
  • skokovi, prosjek: 7,1
  • šut iz igre: 52%
  • slobodna bacanja: 84,8%

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 3 puta NBA najkorisniji igrač 1986-87, 1988-89, 1989-90.
  • 5 puta NBA titula 1979-80, 1981-82, 1984-85, 1986-87, 1987-88.
  • 3 puta Najkorisniji igrač NBA finala 1980, 1982, 1987.
  • 12 puta NBA All-Star 1980, 1982, 1983, 1984, 1985, 1986, 1987, 1988, 1989 (nije igrao), 1990, 1991, 1992
  • 2 puta NBA All-Star najkorisniji igrač 1990, 1992
  • 9 puta NBA prvi tim 1982-83, 1983-84, 1984-85, 1985-86, 1986-87, 1987-88, 1988-89, 1989-90, 1990-91
  • NBA drugi tim 1981-82.
  • NBA tim novajlija 1979-80
  • Olimpijska zlatna madalja 1992
  • Kuća slavnih – za ukupan doprinos košarci

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]