Idi na sadržaj

Matteo Renzi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Matteo Renzi
Premijer Italije
Vrijeme na dužnosti
22. februar 2014 – 12. decembar 2016.
PrethodnikEnrico Letta
NasljednikPaolo Gentiloni
Lični podaci
Rođenje (1975-01-11) 11. januar 1975 (51 godina)
Firenca, Italija
Politička strankaDemokratska stranka (2007–2019)
Italia Viva (2019–trenutno)
SupružnikAgnese Landini (1999–trenutno)
Djeca3
ObrazovanjeUniverzitet u Firenci
Potpis

Matteo Renzi (rođen 11. januara 1975) je italijanski političar koji je bio premijer Italije od 2014. do 2016. godine. Renzija su politički posmatrači opisali kao centristu i liberala.[1]

U dobi od 39 godina, Renzi je postao najmlađa osoba koja je bila premijer Italije i u to vrijeme bio najmlađi lider u G7. Dok je bila na vlasti, Renzijeva vlada je provela brojne reforme, uključujući promjene izbornog sistema, relaksaciju zakona o radu i zapošljavanju sa namjerom da podstakne ekonomski rast, temeljitu reformu javne uprave, pojednostavljenje građanskih suđenja, uvođenje registrovanog partnerstva istopolnih zajednica i ukidanje mnogih malih poreza.[2][3]

Nakon odbijanja njegove ustavne reforme na referendumu u decembru 2016, Renzi je formalno podnio ostavku na mjesto premijera 12. decembra; njegov ministar vanjskih poslova, Paolo Gentiloni, imenovan je za njegovu zamjenu. Podnio je ostavku na mjesto sekretara Demokratske stranke nakon poraza na općim izborima 2018.[4][5] U septembru 2019. godine, napustio je Demokratsku stranku i osnovao liberalnu stranku Italia Viva.[6] Godine 2021. Renzi je opozvao podršku Italie Vive vladi premijera Giuseppea Contea, što je srušilo vladu i rezultiralo krizom italijanske vlade 2021.[7]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Foster, Peter; Squires, Nick; Vogt, Andrea (3. 12. 2016). "Europe holds its breath as Italy heads to the polls for critical referendum". The Telegraph.
  2. "Italy Prime Minister Mattro Renzi on Senate Reform". Bloomberg. Pristupljeno 29. 9. 2015.
  3. "Renzi Gives Italians Lower Taxes, Higher Cash Use to Back Growth". Bloomberg.com. Bloomberg. 15. 10. 2015. Pristupljeno 15. 10. 2015.
  4. Roe, Alex (24. 6. 2009). "Matteo Renzi takes Florence". Arhivirano s originala, 7. 11. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2009.
  5. "Italy to swear in new Prime Minister Matteo Renzi". BBC News. 22. 2. 2014. Pristupljeno 22. 2. 2014.
  6. "Matteo Renzi lascia il Pd e fonda nuovo partito: telefona a Conte e annuncia l'addio al Pd, Le ragioni della svolta in una intervista a Repubblica". la Repubblica. 16. 9. 2019.
  7. Conte offre un patto, Renzi ritira le ministre. La crisi è servita Arhivirano 1. 3. 2021. na Wayback Machine, Huffington Post Italia

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]