Idi na sadržaj

Naser Orić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Naser Orić
Naser Orić na suđenju u Den Haagu, 2008.
Puno imeNaser Orić
Rođenje (1967-03-03) 3. mart 1967 (57 godina)
Donji Potočari, Srebrenica, SFRJ[1]
NacionalnostBošnjak
SupružnikZahida Orić (bivša supruga)
Amra Alajbegović (trenutna supruga) [2]
RoditeljiHata Orić[3]
Džemal Orić
TituleBrigadir
PripadnostSocijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFRJ
Bosna i Hercegovina Republika Bosna i Hercegovina
Služba1992-95.
ČinOficir
RatoviRat u Bosni i Hercegovini
VojskaArmija Republike Bosne i Hercegovine
KomandovaoOperativna grupa 8 (1994-1995)
28. divizija Kopnene vojske (1995)

Naser Orić je nekadašnji ratni komandant snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine u Srebrenici tokom rata u Bosni i Hercegovini. Danas je privatni poduzetnik,[4] predsjednik Udruženja veterana 28. divizije Armije RBiH, kojom je komandovao,[5] i penzioner.[6] Pred Međunarodnim krivičnim sudom za Jugoslaviju pravosnažno je oslobođen svih optužbi.

Vojno-policijska karijera

[uredi | uredi izvor]

Naser Orić je obavezni vojni rok služio u SFRJ odslužio 1985. i 1986. u specijalnoj jedinici atomsko-biološko-hemijske (ABH) odbrane Jugoslavenske narodne armije. Iz JNA je izašao sa činom desetara.

Naser je bivši policajac. Godine 1988. završio je šestomjesečni policijski kurs u Zemunu, a pripravnički staž je odslužio na Savskom Vencu u Beogradu. Kao pripadnik policijske jedinice za specijalne zadatke, nastavio je pohađati kurseve još dvije godine. Godine 1990. poslan je na Kosovo kao pripadnik policijske jedinice za specijalne zadatke Ministarstva unutrašnjih poslova Socijalističke republike Srbije. Nakon toga se vratio u Beograd. Po povratku u Beograd je bio tjelohranitelj Slobodana Miloševića, a tokom demonstracija 9. marta 1991. je učestvovao u hapšenju Vuka Draškovića. Može se vidjeti na snimku Miloševićevog govora na Gazimestanu 28. juna 1989. Dana 5. augusta 1991. raspoređen je na dužnost u Stanicu javne bezbjednosti na Ilidži, u Sarajevu. Krajem 1991. premješten je u SJB u Srebrenici, a 8. aprila 1992. postao je komandir stanice policije u Potočarima.

U novembru 2010. objavio je da će od Srbije tražiti penziju.[7]

Rat

[uredi | uredi izvor]

17. aprila 1992. u Potočarima je osnovana Teritorijalna odbrana, a Orić je postao njen komandant. Komandna zona TO Potočari obuhvatala je mjesne zajednice Potočari, Likari, Čauš, Zalažje i Ažlica.

20. maja 1992. članovi Kriznog štaba TO Srebrenice imenovali su ga za komandanta. 27. juna Sefer Halilović, načelnik Štaba Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine, zvanično je potvrdio imenovanje Nasera Orića za komandanta Štaba TO Srebrenica. Orić je komandovao svim jedinicama podređenim Štabu TO Srebrenica. 8. augusta 1992. imenovanje Orića na položaj komandanta Štaba TO Srebrenica potvrdilo je i Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine. 3. septembra Štab TO Srebrenica preimenovan je u Štab Oružanih snaga Srebrenica. Orić je ostao na položaju komandanta.

Kad je 1. jula 1992. u Srebrenici osnovano Ratno predsjedništvo, Orić je postao njegov član. Na tu funkciju imenovan je u svojstvu komandanta Štaba TO Srebrenica.

Komandne dužnosti Nasera Orića proširene su kad je početkom novembra 1992. imenovan za komandanta Združenih oružanih snaga podregije Srebrenica. Pod njegovom komandom je bilo geografsko područje koje je obuhvatalo teritorije nekoliko općina: Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, te Zvornika u istočnoj Bosni. Pod njegovim su zapovjedništvom bile jedinice koje su učestvovale u borbama u selima Rarkovići (21-27. juna 1992), u Jeţestici (8. augusta 1992.), Fakovićima (5. oktobra 1992.), u Bjelovcu od (14-19. decembra 1992.) i u Kravici (7-8. januara 1993.)[8]

1. januara 1994. sve jedinice pod komandom Nasera Orića preimenovane su u Komandu 8. operativne grupe "Srebrenica" Armije Republike Bosne i Hercegovine. 12. jula 1994. Orić je unaprijeđen u čin brigadira.

Početkom 1995. godine 8. operativna grupa "Srebrenica" postala je 28. divizija 2. korpusa Armije RBiH. Orić je ostao na položaju komandanta te jedinice sve dok u augustu 1995. nije izašao iz Armije. Orić je napustio Srebrenicu u maju 1995.

Suđenje za ratne zločine 2003-08.

[uredi | uredi izvor]

U martu 2003. Naser Orić je bio optužen na osnovu individualne krivične odgovornosti i na osnovu krivične odgovornosti nadređenog u dvije tačke:

  • Bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, koje nije opravdano vojnom nuždom (kršenja zakona i običaja ratovanja);
  • Ubistvo i okrutno postupanje (kršenja zakona i običaja ratovanja);[8]

10. aprila 2003. uhapšen je u Tuzli i isporučen Međunarodnom krivičnom sud za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu. Prije hapšenja se uvijek dobrovoljno odazivao na pozive haških istražitelja. 11. aprila izjasnio se nevinim. 25. jula sud odbija Orićev zahtjev na privremeno puštanje iz pritvora.

Suđenje je počelo u oktobru 2004. i trajalo je do aprila 2006. 30. juna 2006. sud ga oslobađa po većini tačaka optužnice, a osuđuje ga na 2 godine zatvora zbog nepoduzimanja preventivnih mjera za sprečavanje okrutnog postupanja i ubistva nekoliko srpskih zarobljenika u Policijskoj stanici u Srebrenici u periodu između 27. decembra 1992. i 20. marta 1993.

Orić je oslobođen optužbi i po individualnoj i po komandnoj odgovornosti. Za razaranja u selima Kravica, Šiljkovići, Bjelovac, Fakovići i Sikirić, navodi se u presudi, optužba nije pružila uverljive dokaze da su za njih odgovorne bosanske snage budući da su u tim selima vođene borbe u kojima su srpske snage koristile artiljeriju, a u slučaju Bjelovca čak i avijaciju.

Prethodno je po pravilu 98bis Orić oslobođen po dvije tačke optužnice, koje su se odnosile na pljačku javne ili privatne imovine Srba.

Budući da je Orić već proveo 3 godine, 3 mjeseca i 21 dan u zatvoru, sud je naredio njegovo hitno oslobađanje.

3. jula 2008. Orić je pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda u Haagu oslobođen svih optužbi.[9]

Suđenje 2008-09.

[uredi | uredi izvor]

Kantonalno tužilaštvo Sarajevskog kantona, koje je zastupao tužilac Mirsad Šehović, teretilo je Orića pred Općinskim sudom u Sarajevu za produženo krivično djelo iznude iz člana 295, stav 2. Krivičnog zakona FBiH, u vezi sa članom 55. tog Zakona, i krivično djelo nedopuštenog držanja oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371, stav 1. KZ FBiH.[10] Pravno ga je zastupala Vasvija Vidović, advokatica iz Sarajeva.

Tužilaštvo je smatralo da je postojala osnovana sumnja da je Orić iznudio 202.000 KM od supružnika Dževe Okanović i Seada Hodžića, prijeteći likvidacijom supruga. 24. juna 2009. osuđen je na 2 godine zatvora zbog neovlaštenog držanja oružja dok je za krivično djelo iznude oslobođen.[11] Za olakšavajuću okolnost sudija Amela Skrobo uzela je to "što nije utvrđeno da je pronađeno oružje korišćeno bilo gdje u BiH, da Orić ranije nije osuđivan i da je kod njega utvrđen posttraumatski stresni sindrom".[12] Sporno naoružanje pronađeno je prilikom pretresa Orićevog stana u Sarajevu, vikendice u Olovu i u stanu u Tuzli.

Sljedeće, 2010, godine kazna je preinačena u četverogodišnju uslovnu kaznu. U januaru 2012. predsjednik FBiH ga je pomilovao i ukinuo uslovnu kaznu.

Hapšenje u Švicarskoj 2015.

[uredi | uredi izvor]

10. juna 2015. Orić je uhapšen u Bernu na osnovu crvene potjernice Interpola izdane od strane Republike Srbije 2014[13] zbog navodnih zločina na teritoriji Srebrenice 1992.[14] S Orićem su putovali Ćamil Duraković, načelnik općine Srebrenica, i Hamdija Fejzić, potpredsjednik Skupštine općine Srebrenica. Duraković i Fejzić pušteni su nakon što su bili podvrgnuti pretrazi i protiv njih nije pokrenut postupak.[15] Sljedećeg dana Oriću je dosuđen ekstradicijski pritvor u trajanju od 14 dana.[16] 22. juna 2015. Srbija je zatražila njegovo izručenje.[17] 24. juna zahtjev za izručenje je poslala i Bosna i Hercegovina.[18] 25. juna Federalni ured za pravdu Švicarske odlučio ga je izručiti Bosni i Hercegovini, a ne Srbiji.[19]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 10. 4. 2017. Pristupljeno 23. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ "PressRS.ba: Žena Nasera Orića dobila posao u Opštinskom sudu!". Arhivirano s originala, 22. 3. 2016. Pristupljeno 23. 6. 2015.
  3. ^ Bosanski-medszid.org: Majka Nasera Orica: Haram bilo bošnjackim politicarima![mrtav link]
  4. ^ Naser orić (23. 2. 2014). SLUČAJEVI X - NASER ORIĆ (EMISIJA 09.09.2013.). općina Olovo: Hayat TV. Pristupljeno 28. 6. 2015.[mrtav link]
  5. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 26. 11. 2016. Pristupljeno 28. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. ^ "I Naser Orić čeka srpsku penziju". BETA, TANJUG, PRESS. 9. 11. 2010. Pristupljeno 28. 6. 2015.
  7. ^ http://www.politika.rs/rubrike/region/Naser-Oric-trazi-srpsku-penziju.sr.html%7CPolitika, 28. novembar 2010 - Naser Orić traži srpsku penziju
  8. ^ a b Podaci o predmetu Orić IT-03-68
  9. ^ Oric, IT-03-68-A, ICTY, str. 64
  10. ^ Ustavni sud BiH: Slučaj: AP-3619-08-ODM[mrtav link]
  11. ^ Naser Orić osuđen na dvije godine zatvora, Klix.ba
  12. ^ Oriću dve godine zatvora zbog oružja, Blic.rs
  13. ^ "Organizacioni odbor: Odgađa se dženaza u Potočarima ukoliko Orić ne bude pušten". Al Jazeera Balkans. 23. 6. 2015. Pristupljeno 23. 6. 2015.
  14. ^ E. F. (10. 6. 2015). "U Švicarskoj uhapšen Naser Orić". Klix.ba. Pristupljeno 23. 6. 2015.
  15. ^ "Duraković za AJB: Ogorčeni smo švicarskim vlastima". Al Jazeera Balkans. 11. 6. 2015. Pristupljeno 23. 6. 2015.
  16. ^ ""AVAZ" SAZNAJE Orić ostaje još 14 dana u pritvoru". www.avaz.ba. 11. 6. 2015. Arhivirano s originala, 13. 6. 2015. Pristupljeno 23. 6. 2015.
  17. ^ "Bh. Tužilaštvo traži od Švicarske da se Orić vrati u BiH". Al Jazeera Balkans. 22. 6. 2015. Pristupljeno 23. 6. 2015.
  18. ^ B92.net: BiH zatražila od Švajcarske da joj izruči Orića
  19. ^ Švicarska odlučila: Naser Orić će biti izručen BiH, Klix.ba

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Naser Orić
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Naser_Orić&oldid=3647951"